Kredenc ili gredenc uvijek je bio poprište raznih zbivanja.
Na ovom je nezaobilaznom kuhinjskom elementu baka mijesila kruh ili kolače, majka je pripremala povrće za čušpajz, otac je držao rakiju, a znali su se tu sušiti i rezanci i još štošta.
Vino i kolbasi
– Zemi mašinu za kolbase i zašrajfi ju na kredenc! – bile su majčine upute. – Vino sam nastavil na kredenc, gemišta mi idi složi! – revno bi me slao djed. U srednjoj sam školi primijetio da neka djeca iz drugih krajeva Međimurja koriste termin “gredenc” što mi se učinilo logičnijim, budući da spomenuti element doista sadrži nešto poput grede. Odakle onda taj upečatljivi naziv za nešto što se u kuhinji doista podrazumijeva?
Pojam smo preuzeli iz njemačkog jezika, najvjerojatnije u doba najveće germanizacije u Hrvatskoj, odnosno u vrijeme Austro-Ugarske. “Die Kredenz”, “der Kredenztisch” ili “der Gabentisch” označavao je stolić koji se koristio u katoličkoj liturgiji, a na njemu su se držali kalež za vino i posuda za hostije te komad sukna za brisanje i ostala oprema potrebna za obred euharistije.
Vera i otrof
“Credo” na latinskom znači “vjerujem”, što bi značilo da kredenc označava stolić vjernika, no postoji i druga teorija. Naime, “credenza” je (pogotovo na području današnje Italije) također naziv za stolić ili komad namještaja općenito na kojem su kušači kraljeva kušali hranu prije pripadnika kraljevske obitelji, za slučaj da je ona otrovana.
Pokušaji atentata trovanjem bili su vrlo popularni u srednjem vijeku i nešto kasnije, a obred povjerenja koji je kraljevski kušač izvodio prilikom konzumiranja hrane nazivao se – “credenza”, po čemu je kasnije stolić dobio ime. Dakle, radi se o stoliću povjerenja, a druga verzija naziva, “gredenc”, nastala je iskrivljavanjem, vjerojatno samo zbog sličnosti s riječju “greda”.
Kasnije je naziv počeo označavati ormar za spremanje i izlaganje uporabnih te ukrasnih predmeta, najčešće posuđa i jedaćega pribora. Takav se ormar sastoji od dvaju dijelova: gornjega, koji je ostakljen, i donjeg ormarića s dvokrilnim vratima. U uporabi je od bidermajera.
Osobito je čest tip pokućstva u razdoblju historicizma i secesije, kada je sastavni dio blagovaonica. S vremenom se središnji dio elementa, pogodan za odlaganje i pripremu stvari te jela, proširio i postao žarištem zbivanja u kuhinji, što je i danas.