Povežite se s nama

Međimurje

Venodjalica: Po komu ili čemu je pak dešč ime dobil?

Objavljeno:

- dana

“Dešč curi, dešč curi, staru babu rit srbi…” Takve smo i slične brojalice tisuću puta čuli tijekom djetinjstva. “Dešč” ili “dežđ”, a kao arhaizam i standardnohrvatski “dažd” riječi su koje porijeklo vuku iz praindoeuropskih vremena, pri čemu danas označavaju “kišu”. Da bismo shvatili porijeklo pojma, skočimo nakratko u vode ponešto bogatije mitologijom!

Davno i davno, u indoeuropskoj mitologiji pojavio se lik nebeskog oca, koji se nazivao “Dyeus Pater”. Od njegova su naziva imena dobili i grčki vrhovni bog – Zeus (od “Dyeus”), kao i rimski vrhovnik – Jupiter (Iuppiter). Pojam “Dyeus” označavao je, dakle, nebo. U vedskoj tradiciji postao je glavnim očinskim božanstvom sličnog imena, “Dyaus Pit(a)r”. Predstavljao je personifikaciju nebeskoga svoda, dok je njegova supruga, Prithvi Mata, bila personifikacijom zemlje: u grčkoj mitologiji nešto je slično predstavljala Gaia ili Gaea.

Zanimljiv je i, u našoj epskoj mitologiji čest, pojam “dušmana” ili “dušmanina”. K nama je, najvjerojatnije, došao iz turskoga jezika, u koji je pak ušao putem perzijskoga. U protoiranskoj formi imao je oblik “dušmanah”, koji dolazi od protoindoeuropskih rekonstruiranih korijena *dus- (“loš”) i *men- (“um”). Dakle, “dušman” je čovjek “lošeg uma”.

Izgleda da je glagol “daždjeti”, “dežđiti” ili kišiti nastao sličnom logikom. Naime, dolazi od korijena *dus- i *dyu-, što bi prevedeno označavalo “loše nebo”, mada potonji pojam može označavati i “dan”.

Sličan pojam postoji u cijelom nizu indoeuropskih jezika: poljskome, češkome, ruskome, lužičkosrpskome, bugarskome, staroslavenskome… Korijen dijeli i s pojmom “dusyeti” iz sanskrta, jezika indijskih Veda, u kojem može značiti “postati nečistim, upropaštenim”, “griješiti” ili “obezumjeti, izbezumiti se”.

Međimurje

Autohtoni doživljaji kod Spomen doma rudarstva Cimper

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U sklopu turističko – volonterskog programa Turističke zajednice Međimurske županije „Z cugom v zeleno Međimurje“, turistima – volonterima predstavilo se i Mursko Središće i Spomen dom rudarstva „Cimper“.

Grad Mursko Središće, Centar za kulturu „Rudar“ i Turistička zajednica područja „Mura i gorice“ uz podršku Društva žena Mursko Središće i Udruge međimurska žganica „Tepka“ turistima – volonterima su približeni autohtoni sadržaji koje mogu upoznati samo ovdje.

Po razgledu interpretacijskog centra Spomen dom rudarstva „Cimper“, krenulo se u radionicu izrade tradicijske maske cimeri, maske koja svoje korijene ima upravo u rudarskoj mitologiji. Radionicu su držale članice „Društva žena Mursko Središće“, koje i baštine tradiciju izrade maske. Nekoliko metara dalje pekla se prava međimurska žganica, što su prezentirali članovi Udruge međimurska žganica „Tepka“, a u drugom kraju parkića ispred Spomen doma kuhao se pravi međimurski grah, za što je na području Murskog Središća već tradicionalno zadužen Rudi Mesarić.

Ovaj oblik volonterskog turizma jedinstvena je prilika da se uz razgledavanje povijesnih vrijednosti osjeti i sudjeluje u pravim autohtonim aktivnostima ovog kraja.

Nastavite čitati

Međimurje

Općina Mala Subotica organizira predstavu “Legenda o Pozoju” 24. travnja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Općina Mala Subotica organizira predstavu “Legenda o Pozoju” u Društvenom domu u Palovcu.

Predstava će se odigrati u srijedu, 24. travnja, s početkom u 17:30 sati.

Predaja o zmaju Pozoju zaintrigirala je i članove teatra.002 i tako je, u suradnji s Muzejom Međimurja Čakovec, nastala predstava o strašnom biću koje spava, ali se povremeno i budi, ispod Staroga grada. Međutim, to nije samo priča o Pozoju. To je i priča o hrabrom učeniku, Đaku, Grabancijašu koji se usudio suprotstaviti strašnoj zvijeri. Bi li uopće grad, naše Međimurje, postojalo i danas da nije bilo Matije? Spava li Pozoj još uvijek ispod Staroga grada? Pitanje je to koje si postavljamo još i dan danas, a jedan od odgovora svakako ćete saznati pogledate li ovu zanimljivu i neobičnu predstavu.

Legenda o Pozoju teatra002. ispričana je kao pričopredstava s pop-up scenografijom. Predstava kombinira igrano-lutkarsko-glazbenu tehniku i vjerovali ili ne, u njoj se može naći i nešto kemije. Tekst i režiju potpisuje Bruno Kontrec, glazbu Stjepan Horvat i 2cooleles, autor pop-up knjige je Bruno Kontrec, za vizualni identitet zaslužni su Bruno Kontrec i Mario Jakšić koji također i glume u predstavi.

Ulaz je besplatan, a predstava traje 30 minuta i namijenjena je za djecu od 5 godina na dalje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje