U bakinim pričama i pričama starih susjeda često sam slušao o „baukaču“, zlobnom liku donekle sličnom krampusu (ili engleskom „pješčenjaku“ – „sandmanu“) koji dolazi po zločestu djecu i odvodi ih na razna mjesta – neki su nas plašili paklom, neki Nigdjezemskom, a neki i odlaskom u Merhatovec, što je za naše pojmove (a i za neke od njih) bilo ravno odlasku na kraj svijeta.
Baukač-woogie
U donjemu Međimurju istu spodobu nazivaju sličnim, ali ponešto jasnijim nazivom „bajkač“: to je lik iz bajke koji u njoj predstavlja nadnaravni element, bio to demon, vrag, vila, patuljak ili neko drugo natprirodno biće. „Bajka“ je zadržala svoj naziv iz praslavenskih vremena, a usko je povezana sa glagolom „bajati“, koji je značio „upotrebljavati magiju“. To znači da je bajka priča koja uključuje magične motive.
U donjemu Međimurju baukača nazivaju “bajkačem”
Danas se u kolokvijalnom smislu ta riječ u međimurskim govorima prvenstveno upotrebljava u lošem kontekstu i znači „prigovarati, loše govoriti“, iako se običaj bajanja na Štefanje (u nekim mjestima i na Badnjak ili neki drugi dan!) zapravo odnosi na blagoslov.
Osim što označava vrstu priče s magijskim elementima, bajka je i tip sakoa ili kaputa!
Vrijedi spomenuti da postoji i odjevni predmet koji se također nazivalo „bajkom“. Za taj je pojam vezana i zanimljiva činjenica da je u raznim selima označavao razne predmete. Tako u većem broju sela (Mala Subotica, Kotoriba, Donji Vidovec) bajka označava glomazan zimski kaput, predmet za koji je lako zamisliti da bi ga mogao obući jedan baukač, dok se u govoru Belice i Gardinovca isti pojam odnosi na strukiranu vrst sakoa s posebno ušivenim džepovima.
Naziv bajke je usko povezan sa glagolom “bajati” kojim se označavala upotreba (najčešće crne!) magije
Međimurski Hogwarts
Imaju li spomenuta književna forma i odjevni predmet ikakve veze, vrijedilo bi pomnije istražiti, da ne bi ispalo da smo samo pričali bajke. U tom bi nas slučaju jedan bajkač mogao otpratiti čak i do, ne znam, Merhatovca…