Počele su pedagoška, školska i akademska godina pa prizori djece s torbama na leđima sve više prevladavaju razdobljima dana neposredno prije početka nastave.

Pandemija koronavirusa je, naravno, ponešto promijenila uobičajene slike, zbog čega ima i onih stvari na koje se još nismo do kraja naviknuli, poput maski na licima i sličnoga, no život se mora nastaviti pa tako zasad i kontaktna nastava teče dalje.

Teška taška

Jedna od osnovnih stvari koje školarci upotrebljavaju svakako je školska torba. O tome možda ne razmišljamo često, budući da se radi o usvojenici, što znači da se toliko prilagodila hrvatskome jeziku da je više ne osjećamo kao stranu, no riječ “torba” turskog je podrijetla: radi se o iskrivljenoj inačici originalne verzije što glasi “tobra”. Potonja je srodna tatarskom izrazu “tubra” i armenskom “tuprak”, a pretpostavlja se i da bi mogla potjecati od prototurkijskoga pojma “top”, što može označavati “loptu”, ali i istovjetni hrvatski pojam “top”! Ukoliko “torba” potječe od “topa”, zajedničko značenje bilo bi “okrugla, natečena stvar, oteklina”.

Top u čitavom sijasetu indoeuropskih jezika i onih koji su od njih posuđivali označava slične stvari – od vrha neke stvari (engleski), preko lopte i sjemenika (albanski) do topa ili kule kao figure u šahu (hrvatski, azerbajdžanski) te penisa (protoindoeuropski *dumb-, što je ujedno i korijen pridjeva “tup”).

Đak na leđima nosi – džak!

Spomenimo i da je riječ “taška”, koju kod kuće mnogi često koriste, njemačkog podrijetla, ali u naše je krajeve vjerojatno ušla uz pomoć mađarskog, na kojem se piše kao “táska”, no zvuči identično kajkavskoj inačici. Pritom je do mađarskog došla posredno, iz talijanskog, na kojem “tasca” znači “džep”.

Hat i (d)žak

Drugi sličan predmet najčešće koriste planinari i entuzijasti sličnoga tipa, iako ga ponekad, osobito u srednjoj školi i na fakultetima, i učenici, odnosno studenti također upotrebljavaju… Radi se, dakako, o – ruksaku. Ovaj strani pojam, sinonim naprtnjače, u naš je leksik ušao iz njemačkoga jezika (Rucksack), a doslovno znači “vreća za leđa”, s obzirom na činjenicu da prvi dio dolazi od njemačkog “Rücken” (leđa), a drugi dio od “Sack”, što je “vreća”. Pretpostavlja se da je drugi dio semitskog, vjerojatno feničkoga, podrijetla.

Nije nemoguće ni da je srodan s drugom riječju sa sličnim značenjem koja je u hrvatski ušla iz turskog ili mađarskog, a to je – džak! Naime, u mađarskom ona glasi “zsak”, u turskom “džag” ili “džak”, a označava “vreću”! U tom smislu opet ćemo načiniti puni krug i pogledati jedan pojam koji se osobito koristi u donjem Međimurju: hatižak, što je tamošnja riječ za “ruksak”.

Mađarski “hátízsák” pritom je, doslovno, vreća za leđa! Nije li prekrasno razmišljati o velikoj obitelji indoeuropskih i susjednih jezika?

Komentari

Komentara