Nedavno je predstavljena nova pjesma Krune Kamenića „Dolazi dan“.

Tim smo povodom o glazbenim počecima i aktualnostima razgovarali s autorom, inače iznimno aktivnim glazbenikom iz Pribislavca, kojega je kao i ostale kolege jako pogodila pandemija koronavirusa koja je u tijeku.

– Do mojih je prvih susreta s glazbom došlo početkom osamdesetih, a za to je prije svega zaslužan moj djed Mijo, koji me tada zapitao želim li početi učiti svirati. Pristao sam i krenuo u glazbenu školu. Budući da su te godine prije početka nove školske godine svi instrumenti koje bih potencijalno želio naučiti svirati već bili raspodijeljeni, mene je na prijedlog moga tadašnjeg učitelja Ivana Taradija zapala truba, što sam odmah prihvatio. Vrlo brzo, nakon dvije-tri godine, počeo sam javno nastupati, a sredinom osamdesetih već sam svirao i na nekim svadbama. U prvih par bendova sa mnom su više-manje svirali mladi glazbenici mojih godina ili nešto malo stariji od mene, u kojima sam redovito bio najmlađi, da bih u drugoj polovici osamdesetih došao u poznati bend Amaro 5, čiji su članovi bili stari, iskusni glazbeni lisci. (smijeh)

Proučavanje običaja

Do vojske sam učio o svatovskim običajima i nastupima, a nakon povratka prešao sam u jedan od najpopularnijih sastava u Međimurju u to vrijeme: grupu Albatros. S njima sam svirao do 2004. godine: otad sam u bendu Monaco, koji danas nosi ime Monaco Exclusive Band – objašnjava Kruno. Nekad su bili petorka, danas su trojka, no prema potrebi ih može biti i više, ovisno o željama onih za koje sviraju.

– Prije otprilike petnaestak godina snimili smo moju prvu autorsku pjesmu, za koju sam napisao i tekst i glazbu: bila je to „Megla“, prema kojoj je nazvan i album. Od toga vremena snimao sam po pjesmu-dvije godišnje. Postoji šansa da i u narednih nekoliko mjeseci snimim još pokoju pjesmu, no vidjet ćemo. Moje su skladbe najviše ljubavne i socijalne tematike – kako je „Dolazi dan“ socijalna, sljedeća će sigurno biti ljubavna! – uza smijeh dodaje Kamenić.

Navodi da zajedno sa svojim bendovskim kolegama, Miljenkom Horvatom i Ivanom Posavcem, jedva čeka poboljšanje epidemiološke situacije i popuštanje mjera kako bi mogli ponovo početi sa svirkama.

– Želimo se opet vratiti svojim životima, onakvima na kakve smo naviknuti. Doduše, upravo me i ova situacija nadahnula da napravim pjesmu „Dolazi dan“, u kojoj sam slušateljima htio poslati pozitivnu poruku da ne odustaju, kao i dati podršku svima kojima je teško i koji se osjećaju sputanima.

Pjesma je nastala u produkciji Škole za glazbenu produkciju i audioinženjerstvo „Media Creatus“ iz Male Subotice, a ovim povodom iskreno zahvaljujem svojim prijateljima i vlasnicima Škole, Vjekoslavu Magdaleniću i Marku Lajtmanu te njihovoj profesionalnosti, koji su zaslužni što je uradak u ovakvom obliku mogao ugledati svjetlo dana – dodaje Kamenić, kojem je bubnjeve za spomenuti zadnji singl odsvirao sin Karlo, inače član rock sastava Expendable Band i Ansambla „Paradidl“.

Ljubav – preduvjet za sve!

Što se tiče atmosfera na njihovim svirkama, vidljiva je promjena na svadbama tijekom desetljeća, primjećuje Kruno.

– Nekad je fešta počela takoreći odmah, dok danas ljudima treba vremena da se zagriju – možda tome doprinosi i činjenica da se svadbe veoma rijetko organiziraju kod kuće, pa se ne osjećaju svi toliko „domaće“. Mnogi običaji i svadbene tradicije se više ne provode, to je druga stvar koja se može zamijetiti, no to ne mora čuditi s obzirom na generacijske promjene.

Ljudi osjećaju znaš li komunicirati, voliš li se družiti i biti među njima, emocijom koju ti kao glazbenik šalješ kroz stih ili melodiju neke pjesme taj je njihov proživljeni osjećaj jako teško prevariti. Moram spomenuti i da bez podrške obitelji u ovome poslu nemaš šanse – puno svirki znači i puno odsustva. Zbog toga osobito moram zahvaliti svojoj supruzi Branki na njezinom beskrajnom strpljenju i razumijevanju. Velike zahvale idu i mojoj majci Mariji, a kao što sam spomenuo, i djedu Miji ili „dedi Miški“, kako sam ga zvao, jer bez njega teško da bismo sada razgovarali o glazbi.

Za kraj bih samo poručio: ljubav je preduvjet za sve! – završava Kruno prekrasnom krilaticom.