Piše: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki Muzeja Međimurja Čakovec
U donjem Međimurju, posebno mjestu Sveta Marija, izrađuje se čipka na batiće. Vještina izrade čipke zaštićena je kao nematerijalno dobro Republike Hrvatske pod nazivom „Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije“.
Pojava čipke
No, prije nego se u potpunosti posvetimo Međimurju, vratimo se malo u povijest i početke izrade čipke. Čipka se kao vrsta tekstilnog rukotvorstva pojavljuje u doba renesanse (14.-16. stoljeće). Zanimljivo, koristila se kao ukras na odjeći muškaraca iz bogatijih slojeva. Najbolju i najskuplju čipku izrađivale su redovnice u samostanima i žene iz bogatijih slojeva u Belgiji, Italiji i Francuskoj.
Razlikujemo dvije tehnike izrade čipke: čipku na iglu i čipku na batiće. Na području jadranske Hrvatske prevladala je čipka na iglu s centrima proizvodnje u Dubrovniku i okolici, Pagu i Hvaru. Za područje kontinentalne Hrvatske značajnija je čipka na batiće. Ovoj vrsti pripada i čipka iz Međimurja.
Balo s batićima iz fundusa MMČ-a (MMČ 13971)
Čipkarski tečaj
U Beču je od 1879. do 1918. godine djelovao Središnji čipkarski tečaj (Zentralspitzenkurs) na kojem su se obučavali nastavni kadrovi, ali i izdavali priručnici i nacrti za izradu čipke. Organizirana pouka izrade čipke zabilježena je u Pagu (1906.) i Splitu (1907.), a od 1892. do 1900. godine održava se prvi tečaj izrade čipke u Lepoglavi. Dosadašnja istraživanja govore da na području Međimurja nije postojao organizirani oblik učenja izrade čipke, ni da su Međimurke pohađale bilo koji od navedenih tečajeva. Čipka koja se izrađivala na području Međimurja i u osvit 20. stoljeća imala je karakteristike tzv. hrvatske čipke iz 16. stoljeća, a vještina izrade prenosila se s koljena na koljeno unutar obitelji.
Utjecaj srednje Europe
Čipka na batiće udomaćila se pod utjecajem mode i tehnologije srednje Europe. Za razliku od Europljanki, na području današnje Hrvatske čipku su izrađivale i žene u ruralnim krajevima. Pretpostavlja se da su je naučile od redovnica u samostanima.
Suvenir – kutija s čipkom koju je izradila Gordana Hunjadi, Sveta Marija
Na utjecaj srednje Europe ukazuju i nazivi koji se koriste u čipkarskoj terminologiji. Za samu čipku redovito se koristi naziv „špica“ prema njemačkom terminu die Spitze. „Špice“ imaju „cakne“. Ta pak riječ dolazi od njemačke riječi „Zäckchen“, deminutiva riječi „die Zacke“, u značenju „stršeći rub“ ili „vrh, zubac na vilama, vilicama“. Vjerojatno je tu došlo do prijenosa značenja te se cakna odnosi na oblik čipke koja je polukružnog, ovalnog oblika.
No, izgleda da je nazivlje sve što je preuzeto iz drugih krajeva.
Međimurske čipkarice
O tome kako je i odakle čipka došla u Međimurje imamo tek malobrojne podatke. Na potencijalni smjer u istraživanju ukazuje Smiljana Petr-Marčec analizom tzv. hrvatske čipke. Naime, u 16. stoljeću se na području Češke i Slovačke te slovenskoga grada Idrije pojavljuje čipka koju nazivaju „hrvatskom čipkom“. Nju su donijeli migranti s područja današnje Hrvatske te je prema njima i dobila naziv. Petr-Marčec primjećuje da sačuvani primjerci hrvatske čipke „tehnikom izrade bez crtanog predloška i motivima izrazito nalikuju primjercima sačuvane međimurske čipke“. Ovaj nam podatak posredno govori o tome da je moguće da se i u Međimurju čipka izrađivala u 16. stoljeću.
Prostoručna čipka
Najstarije sačuvane verzije ove čipke su jednostavne izrade i pripadaju tzv. prostoručnoj čipci. Najčešće su se izrađivale „čipkarske vrpce“ različitih širina i dužina u geometrijskom uzorku te ženska oglavlja – poculice. Čipka se u Međimurju koristila samo za ukrašavanje ženske odjeće, nikad muške ili nekih drugih dekorativnih predmeta.
Poculica Nade Mance u potpunosti izrađena čipkom na batiće
Primjerci ovakve čipke čuvaju se u Muzeju Međimurja Čakovec, ali i Etnografskom muzeju Zagreb, Gradskom muzeju Varaždin, Muzeju grada Bjelovara, zavičajnoj zbirci u Ludbregu te privatnom vlasništvu mnogih pojedinaca.
„Poznal sam te po špicaj“
Na činjenicu da je čipka uobičajen dio svečane odjeće Međimurki nailazimo na neobičnome mjestu – u zapisima Vinka Žganca. U pjesmi „Raca plava po Dravi“ objavljenoj u drugom svesku Hrvatskih pučkih popijevaka iz Međimurja 1920. godine pojavljuje se zanimljiv stih:
„Raca plava po Dravi, korpu nese na glavi.
Ej haj, to leto, da nam ružic cvetu!
Videl sem te na brodu, poznal sam te po hodu.
Ej haj, to leto, da nam ružic cvetu!
Videl sem te v goricaj, poznal sem te po špicaj.“
Etnografski zapisi
Prve etnografske pisane zapise o izradi čipke u Međimurju nalazimo u dokumentaciji Etnografskoga muzeja Zagreb. Vladimir Tkalčić boravio je od 9. do 11. studenog 1929. godine u Međimurju te je zabilježio: „Sv. Marija i Mihaljevec Donji = prave se čipke na batiće i jalba za halovec – Međimurje, 1 sat hoda od Vel. Bukovca (halovce prave i u Vel. Bukovcu, ali kačkanjem).“ Kao kazivačice navodi Maru i Ivanu Triplat.
Nada Mance izrađuje čipku u svom obiteljskom domu 2017. godine
Čipku u svojim terenskim bilješkama spominje i Tereza Paulić, također iz EMZ-a: „Čipke na bateke i na kuku rade još danas i to u selima: Donji Mihaljevci i Čukovec te Sv. Marija na Dravi.“
Iz ovih šturih, ali dragocjenih zapisa saznajemo da se dvadesetih godina dvadesetog stoljeća čipka izrađivala u tri mjesta u Međimurju. Na žalost, izrada je do početka 1990-ih gotovo potpuno zamrla.
Oživljavanje vještine
Nakon prekida od pedesetak godina 1995. godine izradu čipke oživjela je tadašnja ravnateljica osnovne škole Sveta Marija Nada Mance. U tome je naišla na veliku pomoć triju Svetomarščica: sestara Ane i Katarine Varge i Ane Kanižaj (Šiljkove). One su još znale kako se čipka izrađuje te su svoje znanje prenijele dalje. Od 1997. godine Nada Mance sudjeluje na Festivalu lepoglavske čipke te je danas jedna od samo pet čipkarica koje su sudjelovale na svakom dosadašnjem festivalu.
Oprema i pribor
Za izradu čipke potrebni su balo, batići, konac, karton, gumbušnice, igla i konac. Svu su opremu obično djevojke nosile sa sobom u mirazu prilikom udaje. Čipkarice su kupovale pravokutni karton („formu“) na kojem su gumbašnicama oblikovale motiv te iglu („prepeljavanku“) kojom su si pomagale provlačiti niti kod povezivanja motiva.
Pribor za izradu čipke Marije Pongrac iz Svete Marije
Za rad je potrebno najmanje dva para batića, dok najveći broj batića zavisi o složenosti uzorka i čipkaričina umijeća.
Neobičnost koja postaje pravilo
Specifičnost čipke s područja Svete Marije je nepostojanje uzorka prema kojem se čipka radi. Uzorak/motiv oblikuje svaka čipkarica prema vlastitoj mašti, ali i prema količini dostupnog konca. On se oblikuje tako da se na formu pribadaju „gumbušnice“ oko kojih se isprepliću niti. Gumbušnice se dodaju kako čipka napreduje, odnosno ne pribadaju se sve već na početku.
Ono što je isto tako razlikuje od drugih čipki je korištenje tehnike niti koja se nikad ne prekida, već se cijeli motiv čipka kontinuirano.
Međimurski motivi
Čipkarske trake krasili su jednostavniji geometrijski motivi, a čipke se izrađuju u dvije varijante – mala i velika tanka – te se tako i nazivaju. Za poculicu se izrađivala, poslužimo se riječima Smiljane Petr-Marčec, „traka polukružna oblika s pet polukružnih cjelina cakni s istovjetnim motivom“.
Špica iz fundusa MMČ-a (MMČ 13981)
Za ovu su čipku karakteristična četiri uzorka: „krogljica“, „lastavička“, „katruža“ i „jagnješće“. Zbog zahtjevnosti izrade ovakvu čipku nisu izrađivale sve čipkarice. Prema istraživanjima Nade Mance jedino su Lucija Pavlic (rođena 1903.) i Terezija Mustač (rođena 1904.) u Svetoj Mariji izrađivale poculice. One su učile od bake Lucije Pavlic koja je rođena sredinom devetnaestog stoljeća te je to zasad najdublji trag o realnim čipkaricama na području Međimurja. Danas poculicu izrađuje samo Nada Mance.
Čipka u Svetoj Mariji
U Svetoj Mariji od 2010. godine djeluje Udruga „Svetomarska čipka“. Okuplja aktivne čipkarice te sve zainteresirane za promociju vještine izrade čipke i same čipke. U suradnji s Osnovnom školom Sveta Marija formirana je sekcija školske zadruge „Mala čipkarica“, unutar koje stasaju nove čipkarice.
Članice udruge „Svetomarska čipka“ s polaznicama sekcije školske zadruge „Male čipkarice“ 2017. godine
Isprepletenost povijesti Svete Marije i čipkarstva naznačena je i u mjesnim obilježjima: u grb općine uvršten je batić s koncem te su izrađeni suveniri sa svetomarskom čipkom.
Virtualna izložba
Ususret otvorenju Muzeja nematerijalne baštine „Riznica Međimurja“, čije je otvorenje planirano za proljeće 2021. godine, Muzej Međimurja Čakovec izradio je virtualnu izložbu o ovom umijeću. Izložba je dokumentarne naravi i donosi bogat izbor fotografija iz fototeke Etnografskog odjela. Izložba se može pogledati na mrežnim stranicama MMČ-a.
Balo sa započetom čipkom Ane Kanižaj, Sveta Marija
Mlade obitelji do 40 godina starosti imaju pravo na poticaje za uređenje nekretnina nepogodnih za stanovanje te mogu ostvariti do 3000 eura poticaja, a uz to Grad Mursko Središće daje i poticaje za rušenje starih kuća u visini 2000 eura u skladu s uvjetima iz javnog poziva.
Početkom siječnja ove godine Grad je raspisao Javni natječaj za dodjelu poticaja za uređenje nekretnina, a pravo na ostvarivanje poticaja imali su vlasnici nekretnina uz uvjet da je vlasnik ili supružnik vlasnika stalno zaposlena osoba neprekinuto najmanje dvije godine do dana isteka roka za dostavu prijava na natječaj te da u slučaju da se na nekretnini u kojoj je izgrađen stambeni objekt nepogodan za stanovanje kojeg namjeravaju urediti za stanovanje vlasnik ima prebivalište na području grada Mursko Središće te nema u vlasništvu drugi stan ili kuću pogodnu za stanovanje i/ili bez obzira na prebivalište vlasnika ili činjenicu da korisnik poticaja ima ili nema u vlasništvu drugi stan ili kuću pogodnu za stanovanje u slučaju da se radi o nekretnini na kojoj se nalazi stambeni objekt u ruševnom stanju kojeg namjeravaju ukloniti i na istoj parceli izgraditi novi stambeni objekt.
U zadanom roku zaprimljeno je 13 pravodobnih prijava. Povjerenstvo za dodjelu poticaja je iste razmotrilo te predložilo gradonačelniku na usvajanje. Gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak, u utorak, 16. travnja, u Gradskoj vijećnici s prijaviteljima je potpisao Ugovore o dodjeli poticaja za uređenje nekretnina na području grada za stambene objekte u ruševnom stanju ili za stambene objekte koji će se obnoviti.
Prilikom potpisivanja ugovora gradonačelnik Dražen Srpak istaknuo je da svake godine dolazi sve više prijava što je pokazatelj da se veliki broj mladih obitelji odlučuje na život upravo u najsjevernijem hrvatskom gradu.
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Foto: Općina Selnica/Facebook
