Povežite se s nama

U fokusu

Viša sila: vojska dolazi, Arhiv odlazi, ali MORH vraća 1,6 milijuna kuna

Objavljeno:

- dana

Državni arhiv u Varaždinu

Državni arhiv u Varaždinu je prvo desetljećima čekao preseljenje, da bi se sada dva puta selio u nepune tri godine. Prvo je u ljeto 2015. godine dio građe preseljen u vojarnu u Optujskoj, a sad će se iz vojarne seliti u bivšu vojnu pekaru. I sve to nije baš milom, nego više silom prilika.

Arhivarima je drago što su našli više prostora za vrijednu građu, ali nisu očekivali takve, na „ho ruk“ selidbe koje su ih snašle: iz zgrade kod Studentskog doma su se morali iseliti pod hitno zbog njezina rušenja, a iz vojarne, kamo su preselili prije 2,5 godine, sad moraju izaći, jer se tamo vraća vojska.

Iz vojarne će otići s 1,6 milijuna kuna na računu, jer je upravo stigao dokument Ministarstva obrane da će im novac koji su potrošili na uređenje tog prostora – biti vraćen. S njim će početi uređenje nove zgrade namijenjene Državnom arhivu, bivšu vojnu pekaru u Ulici Pavleka Miškine.

Za i protiv

Iako novi prostor i nije baš reprezentativan, ravnatelj Arhiva Damir Hrelja zapravo je sretan ovakvim ishodom. Njemu nije drago da se sve odvijalo kako jest, ali veli da je to svakako bolji prostor od onoga u Optujskoj ulici. Uostalom, u Arhivu su i ranije razmišljali o toj zgradi, ali je Grad tad s pekarom navodno imao druge namjere.

O pekari su arhivari razmišljali i ranije, ali je Grad tad imao s njom druge (?) namjere

– Da nam je tadašnji DUDI ponudio to rješenje prije 2, 5 godine, prihvatili bismo ga radije nego vojarnu. Prednost vojarne je relativna „mladost“, građena je prije 30 godina, međutim, taj objekt je bio namijenjen za boravak ljudi, i tako je rađena i statika, a ne za teško opterećenje kakvo zahtijeva Arhiv. Trebalo bi napraviti pojačanje međukatnih konstrukcija, i to bi sve u konačnici stajalo puno skuplje od uređenja pekare. To jest veliki prostor, 4800 kvadrata, dok je pekara gotovo dvostruko manja, ali s obzirom na statiku ne bi se mogao najfunkcionalnije iskoristiti – govori ravnatelj Hrelja.

Uza sve to, uređenje Arhiva u vojarni stajalo bi, prema procjenama, 25 milijuna kuna. Budući da su se načekali i na ovih 1,6 milijuna, pitanje je, smatra ravnatelj, kada bi zapravo uspjeli prostor urediti kako spada, pa su se za novac namjeravali okrenuti Europi i njezinim fondovima.

Viša sila

Uređenje zgrade u Ulici Pavleka Miškine bi prema prvim, grubim procjenama, stajalo između osam i 10 milijuna kuna. Iako, novac nije jedini razlog priklanjanja pekari kao povoljnijoj opciji. – pekara je starija, izgrađena je između dvaju svjetskih ratova i u startu je građena za velika opterećenja. Unutra nema zidova i prostor odgovara za smještaj arhivskih polica. Tu bi, kad sve bude gotovo, mogli smjestiti desetak kilometara građe – govori ravnatelj. Arhiv danas ima šest kilometara dokumenata, ali kako je prikupljanje građe proces bez konca, dobra je vijest da pekara, na više od 20 tisuća kvadrata, ne oskudijeva prostorom za nadogradnju.

Trebalo je šest tjedana svakodnevnog rada da se građa preseli u vojarnu, a sad cijeli posao slijedi iznova 

Arhiv je danas jednako rascjepkan kao i desetljećima unatrag. Oko dva kilometra građe – koji je iselio iz žitnice, gdje je Arhiv bio podstanar Gradskog muzeja i iz zgrade gdje se danas gradi novi Studentski dom – nalazi se u Optujskoj; najveći dio je u sjevernom krilu franjevačkog samostana – odakle crkvenjaci jedva čekaju da se Arhiv iseli – a dio je u Pavlinskome marofu, kako se povijesno naziva zgrada na aktualnoj adresi. I ta je zgrada prije pola stoljeća bila tek „privremeno rješenje“. Grad je u jednom trenutku Arhivu dodijelio prostor u vojarni u Križanićevoj, ali prije nego je ijedna knjiga preseljena, darovatelji su s predomislili i povukli svoju odluku.

Trebalo je šest tjedana svakodnevnog rada da se građa preseli u vojarnu, a sad cijeli posao slijedi iznova. Jedina utjeha ravnatelju Hrelji je što se sele u adekvatniji prostor, što im je vojska vratila novac, a obećana je pomoć vojnika pri selidbi. Radovi se planiraju za polovicu mjeseca, a završetak do konca godine.

Nakon što presele i zadnji dokument koji o Varaždincima čuvaju još iz 13. stoljeća, Damir Hrelja se nada da će ovog puta to zaista i ostati stalna adresa. Zgradu pekare dobivaju na neodređeno vrijeme, ali jednako tako su, na neodređeno, uselili u Optujsku prije dvije i pol godine. – Viša sila – pomiren je ravnatelj Hrelja.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

U fokusu

Kaznena prijava protiv pilota zločinačke JNA koji su raketirali Koprivnicu, a prije toga Varaždin i Čakovec

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) podnijela je Državnom odvjetništvu RH kaznenu prijavu protiv N.N. počinitelja, odnosno pilota zločinačke JNA, koji su 7. listopada 1991. sa dva aviona (po promatračima) tipa „Jastreb“ oko 15,45 sati raketirali Koprivnicu, koja se nije nalazila u borbenoj, ratnoj zoni.

Cilj ovog zločinačkog napada bila je vojarna, koju su pripadnici JNA 30. rujna 1991. bez ispaljenog metka prepustili Hrvatskoj vojsci, u kojoj se tom prigodom nalazilo i zapovjedništvo i  nekoliko stotina vojnika slavne 117. Koprivničko-križevačke brigade.

>>Varaždin: ratnom pilotu Danijelu Boroviću svečano uručeno priznanje “Junak Domovinskog rata“

Međutim, sa avionima su napali   i područja oko vojarne nastanjene civilnim stanovništvom.

Tom prigodom smrtno je stradao David Piskor (izvan kruga vojarne), a nekoliko branitelja je ranjeno. Učinjena je i relativno velika materijalna šteta. Sve je moglo i mnogo teže završiti da pravovremeno i učinkovito nije svoj obol dala protuzračna obrana.

Važno je također istaknuti da su nakon Koprivnice ti ili drugi zločinački avioni raketirali i područje Čakovca i Varaždina, koji se također nisu nalazili u tzv. ratnoj zoni!

– U Beogradu su podigli optužnicu protiv četvorice hrvatskih ratnih pilota za navodne ratne zločine iz 1995. Oni očito znaju  tko je sve letio i činio ratne zločine na području Republike Hrvatske, pa će se stoga pretpostavljamo iznimno brzo sjetiti i optužiti  srpske, odnosno jugoslavenske ratne zločince koji su i u zrakoplovima ubijali i nanosili veliku štetu hrvatskom narodu, koji u to vrijeme nije imao ni osnovnog naoružanja, a kamoli ratne zrakoplove. Tm prije što je zločin-zločin. Nu, ako nije ratni zločin to što se 7. listopada 1991. dogodilo u Koprivnici, onda što je? – zapitao se Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.).

Nastavite čitati

U fokusu

Aerodrom Lučko zatvoren. Je li Varaždin letačima jedina (prava) alternativa?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Brojni problemi koji duže vrijeme opterećuju normalno funkcioniranje zagrebačkog Aerodroma Lučko, ovih dana su eskalirali do te mjere da je zatvoren za sve operacije do 31. kolovoza, a to se može i produžiti.

Kako javlja portal AvioRadar, najveći aerodrom generalnog zrakoplovstva u Hrvatskoj i dalje je zatvoren, i to usred ljetne sezone letenja. Odnosno, zatvoren je u razdoblju kada bi se na Lučkom da čekao red na polijetanje ili slijetanje.

Podsjećamo Aerodrom Lučko je u suvlasništvu/suoperatorstvu MORH-a i Aerokluba Zagreb. Grad Zagreb nema sekundarnog aerodroma, kao niti aerodroma za generalno zrakoplovstvo u pravom smislu te riječi.

Jedina prava – najbliža alternativa letačima koji već sele svoje avione je LDVA. Međutim, tek će se vidjeti hoće li varaždinski Parkovi ovu situaciju uopće znati iskoristiti.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje