Državni arhiv u Varaždinu

Državni arhiv u Varaždinu je prvo desetljećima čekao preseljenje, da bi se sada dva puta selio u nepune tri godine. Prvo je u ljeto 2015. godine dio građe preseljen u vojarnu u Optujskoj, a sad će se iz vojarne seliti u bivšu vojnu pekaru. I sve to nije baš milom, nego više silom prilika.

Arhivarima je drago što su našli više prostora za vrijednu građu, ali nisu očekivali takve, na „ho ruk“ selidbe koje su ih snašle: iz zgrade kod Studentskog doma su se morali iseliti pod hitno zbog njezina rušenja, a iz vojarne, kamo su preselili prije 2,5 godine, sad moraju izaći, jer se tamo vraća vojska.

Iz vojarne će otići s 1,6 milijuna kuna na računu, jer je upravo stigao dokument Ministarstva obrane da će im novac koji su potrošili na uređenje tog prostora – biti vraćen. S njim će početi uređenje nove zgrade namijenjene Državnom arhivu, bivšu vojnu pekaru u Ulici Pavleka Miškine.

Za i protiv

Iako novi prostor i nije baš reprezentativan, ravnatelj Arhiva Damir Hrelja zapravo je sretan ovakvim ishodom. Njemu nije drago da se sve odvijalo kako jest, ali veli da je to svakako bolji prostor od onoga u Optujskoj ulici. Uostalom, u Arhivu su i ranije razmišljali o toj zgradi, ali je Grad tad s pekarom navodno imao druge namjere.

O pekari su arhivari razmišljali i ranije, ali je Grad tad imao s njom druge (?) namjere

– Da nam je tadašnji DUDI ponudio to rješenje prije 2, 5 godine, prihvatili bismo ga radije nego vojarnu. Prednost vojarne je relativna „mladost“, građena je prije 30 godina, međutim, taj objekt je bio namijenjen za boravak ljudi, i tako je rađena i statika, a ne za teško opterećenje kakvo zahtijeva Arhiv. Trebalo bi napraviti pojačanje međukatnih konstrukcija, i to bi sve u konačnici stajalo puno skuplje od uređenja pekare. To jest veliki prostor, 4800 kvadrata, dok je pekara gotovo dvostruko manja, ali s obzirom na statiku ne bi se mogao najfunkcionalnije iskoristiti – govori ravnatelj Hrelja.

Uza sve to, uređenje Arhiva u vojarni stajalo bi, prema procjenama, 25 milijuna kuna. Budući da su se načekali i na ovih 1,6 milijuna, pitanje je, smatra ravnatelj, kada bi zapravo uspjeli prostor urediti kako spada, pa su se za novac namjeravali okrenuti Europi i njezinim fondovima.

Viša sila

Uređenje zgrade u Ulici Pavleka Miškine bi prema prvim, grubim procjenama, stajalo između osam i 10 milijuna kuna. Iako, novac nije jedini razlog priklanjanja pekari kao povoljnijoj opciji. – pekara je starija, izgrađena je između dvaju svjetskih ratova i u startu je građena za velika opterećenja. Unutra nema zidova i prostor odgovara za smještaj arhivskih polica. Tu bi, kad sve bude gotovo, mogli smjestiti desetak kilometara građe – govori ravnatelj. Arhiv danas ima šest kilometara dokumenata, ali kako je prikupljanje građe proces bez konca, dobra je vijest da pekara, na više od 20 tisuća kvadrata, ne oskudijeva prostorom za nadogradnju.

Trebalo je šest tjedana svakodnevnog rada da se građa preseli u vojarnu, a sad cijeli posao slijedi iznova 

Arhiv je danas jednako rascjepkan kao i desetljećima unatrag. Oko dva kilometra građe – koji je iselio iz žitnice, gdje je Arhiv bio podstanar Gradskog muzeja i iz zgrade gdje se danas gradi novi Studentski dom – nalazi se u Optujskoj; najveći dio je u sjevernom krilu franjevačkog samostana – odakle crkvenjaci jedva čekaju da se Arhiv iseli – a dio je u Pavlinskome marofu, kako se povijesno naziva zgrada na aktualnoj adresi. I ta je zgrada prije pola stoljeća bila tek „privremeno rješenje“. Grad je u jednom trenutku Arhivu dodijelio prostor u vojarni u Križanićevoj, ali prije nego je ijedna knjiga preseljena, darovatelji su s predomislili i povukli svoju odluku.

Trebalo je šest tjedana svakodnevnog rada da se građa preseli u vojarnu, a sad cijeli posao slijedi iznova. Jedina utjeha ravnatelju Hrelji je što se sele u adekvatniji prostor, što im je vojska vratila novac, a obećana je pomoć vojnika pri selidbi. Radovi se planiraju za polovicu mjeseca, a završetak do konca godine.

Nakon što presele i zadnji dokument koji o Varaždincima čuvaju još iz 13. stoljeća, Damir Hrelja se nada da će ovog puta to zaista i ostati stalna adresa. Zgradu pekare dobivaju na neodređeno vrijeme, ali jednako tako su, na neodređeno, uselili u Optujsku prije dvije i pol godine. – Viša sila – pomiren je ravnatelj Hrelja.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović