Povežite se s nama

Tema dana

Vjerujem da je sve ovo početak kraja Varteksa

Objavljeno:

- dana

Damir Novotny, ekonomski analitičar

Ekonomski analitičar Damir Novotny bez zadrške će reći da je strastveni eurofil, da autoceste pod hitno treba dati u zakup, da sve u zemlji treba privatizirati, da je Vladi i premijeru umjesto gospodarstva na prvom mjestu politikanstvo, da ne vjeruje kako će opstati presuda u slučaju Franak te da Varteks nema šansu opstati.

Novotny, stječe se dojam, nema namjeru podilaziti nikome. Pasalo to nekome ili ne. Jednako je spreman zamjeriti se vladajućoj garnituri ili građanima, ali reći će ono što misli. Upravo je to valjda razlog što ga jedni cijene i smatraju našim najkompetentnijim analitičarem, a drugi optužuju da je “lako prodavati pamet s plaćom koju privređuje”. Kako bilo, Damir Novotny nezaobilazna je osoba hrvatske gospodarske scene.

Kako ste?
Odlično.

Dakle, gospodarska situacija ne utječe na vaše raspoloženje?
Parafrazirat ću slovenskog filozofa Žižeka koji je rekao: „Kriza će prestati kad se na nju naviknete“. Ni na koji način ne možemo utjecati na nju niti se može očekivati da će kriza, u onom kontekstu kako ju mi zamišljamo, nestati iz naših života.

Gdje smo mi u tom kontekstu?
U Europskoj uniji. Danas mikrolokacije više nisu bitne. Ova zadnja velika kriza je bila globalna zato jer je zbog interneta zahvatila cijeli svijet.

Kako vi, kao ekonomski stručnjak i eurofil, komentirate novinske naslove tipa „Tako će i autoceste šapatom pasti“ pa „Kako je blagajnikova blagajna ostala prazna“ pa naslov o neuspješnom premijeru, pa o župniku koji je korigirao katolički kalendar zbog ulaska u Europsku uniju – 1. srpnja nazvao je tužnim danom za Hrvatsku… Dakle, gdje je Hrvatska? Ide li zaista prema bankrotu?
Ne. To je pretjerana riječ.

A na rubu bankrota?
Nije. Hrvatska je mala ekonomija koja kao svaka mala ekonomija ima mogućnost relativno brze transformacije. Čak i ako nema političke volje za transformacijom, ona se sama dogodi.

Ne autocestama

Je li zaista davanje autocesta u koncesiju, kako tvrdi ministar Linić, apsolutno jedino rješenje? Zar smo zaista “spali” na to da će nas spasiti tih tri milijarde eura koliko ćemo time zaraditi? Nije li to onda rasprodaja, a ne prodaja?
Prije 13 sam se godina, dakle 2000., osobno zalagao da se autoceste uopće ne smiju graditi. Da nije moguće u tako kratkom roku napraviti toliko autocesta, a da se ne prenapregne državni proračun. Da se zemlja ne prezaduži. Prevladalo je političko, a ne ekonomsko mišljenje – da bi autoceste trebalo graditi zbog politike. A tamo gdje ima politike, nema ekonomije. Dakle, bila je politička formula pojednostavljena – tri godine, tri milijarde eura, tristo kilometara – mislim da je tako glasila ta formula. Oduvijek su me užasavale te jednostavne političke formule jer iza njih u konačnici sigurno ne stoji ekonomski izračun. I nije ga bilo. Jer da jest, pokazalo bi se da se isplativost ulaganja u autoceste vidi najmanje za 50 godina. A, mi nemamo toliko vremena. Za 50 godina svih nas nema.

Sve privatizirati

Što, dakle, prema vašem sudu, valja činiti? Nedavno sam negdje pročitala izjavu ekonomskog analitičara o nužnosti velike privatizacije za izlazak iz ove situacije.
Treba sve privatizirati. Jedna privatizacija, koliko god „velika“ bila, nije dovoljna. Radi se samo o fiskalnoj potrebi rasterećenja proračuna. U velikom smo dugu.

Kako ga pokriti?
Prodajom državne imovine.

Čega konkretno?
Svega. Kao što je sada učinila i Slovenija – sve privatizirala.

Vi zaista mislite da je to dobro?
To je jedino moguće. I da, mislim da je dobro. Ne vidim nikakvu korist ovoj generaciji u tome što je državni sektor vlasnik autocesta. Kakva je moja i vaša korist? Nema je.

Vaš kolega Guste Santini je davanje autocesta u koncesiju nazvao izrazom nemoći.
Gospodin Santini ima taj fiskalni pogled. Jednako velika pogreška je bila gradnja tih autocesta u tolikom volumenu. Gledamo li promet njima, većina ih je neiskorištena. U tom smislu autoceste ne vode nikamo i autogol su turizmu. One su zapravo tuneli kroz koje ljudi projure. Turizam se bazira na uslužnim djelatnostima – usputnim restoranima, posjetom kulturnim sadržajima, Plitvici… Autocestama svi ovi učinci izostaju.

Želite li reći da autoceste više štete nego koriste?
Apsolutno.

Hrvatska je ušla u EU. Koliko je to zapravo dobro za nas? Unija izgleda kao da će svaki dan propasti?
Ona se naravno ne može raspasti, kao što se nije raspao niti SAD koji je u puno lošijem stanju od Unije.

Ali euroskeptici se pitaju koliko je Hrvatskoj zapravo bilo potrebno to udruživanje?
Europska unija je najrazvijenija regija na svijetu po nacionalnom dohotku po glavi stanovnika. Po inovacijama i razvoju također je izrazito razvijena. Ulaskom u takvu regiju nije moguće biti nerazvijen.

“Made in EU”

Kako tumačiti da je sjeverozapadna Hrvatska, donedavno izuzetno gospodarski uspješno područje, gotovo preko noći postala područje s najmanjim plaćama, malim BDP-om…
Zbog toga što se nije prilagodio trendu. Varteksov Levi’s u Marofu možda više nije morao proizvoditi levisice, ali mogao je proizvoditi drugi jeans. Tivarove tkanine su bile najpoznatije u ovom dijelu Europe 30-ih godina prošloga stoljeća. Međutim, ako vi godinama ne ulažete u proizvodnju, naravno da stvari krenu krivo. Kako protumačiti da stotinu, dvjesto kilometara dalje, u Italiji, postoje odlične industrije tkanina, a u Hrvatskoj nema posla za tu branšu? Kako to da se na Comu proizvodi svila, a u Hrvatskoj se također proizvodila u Visu, a danas više ne?

Jel’ ne znamo ili što?
Radi se o tome da se nije ulagalo. Mundusove stolice su bile najtraženije u Europi. Oni su proizvodili po Tonetovoj licenci. Ako dozvolite malo privatnosti, moja je baka Varaždinka i ona je donijela u naslijeđe Mundusove stolice koje postoje i dan-danas u našoj familiji. Više ih ne koristimo, ali one se i danas, 80 godina nakon što su kupljene, mogu koristiti. Privatizacijom je Mundus došao u ruke ljudima koji nisu razumijeli o čemu se radi. Thonetove se stolice proizvode i danas, ali ne u Hrvatskoj. Nepromijenjenog oblika izvoze se u SAD. Taj razvojni kontinuitet je prekinut ‘90-ih godina. Naravno, u velikoj mjeri zbog ratne i političke izolacije, ali razornija od toga je bila pogrešna ekonomska politika. Nije se poticao razvoj malog i srednjeg poduzetništva nego je forsirala velike tvrtke. Sad treba to obnoviti. Europska unija je izuzetan institucionalan okvir za to. Okvir koji bi omogućio razvoj Mundusa na razinu od prije stotinjak godina. Ili Tivara… Govorimo o potpuno novom kontekstu u koji ulazi hrvatska ekonomija što nužno ne znači da će vlasnici biti Hrvati. To će biti poduzetnici. A koje nacionalnosti, nije bitno jer onda je sve to „Made in EU“.

S obzirom na sve što ste rekli, ne brinete li se da će vam hrvatski nacionalisti „sjesti za vrat“ i optužiti vas za antihrvatstvo?
Oni to već govore. Kako se hrvatsko tržište otvara tako, nazovimo ih, ekonomski nacionalisti – zagovornici zatvaranja – tvrde da je za Hrvatsku loše što se otvara. To jednostavno nije istina. Sve zemlje koje su se otvorile, poput Slovačke ili Češke, uspjele su se afirmirati. One, pak, koje su se zatvorile, poput Mađarske ili Grčke, gdje vlada nacionalizam, stale su s ekonomskim razvojem unutar Unije.

Ne znam tko je rekao da se u startu „predajemo Bruxellesu“.
Sami smo si krivi. Trošimo više nego što zarađujemo.

Nije li se pokazalo na primjeru ostalih zemalja da štednja nije dobra? Da baš obrnuto, valja poticati potrošnju?
Ako imate, a ne ako nemate.

Pa nisu imali ni Amerikanci, pa im je Obama podijelio po 200 dolara da osjete opet onaj duh trošenja.
Amerikanci su imali. Mogli su emitirati dolara koliko žele. Ali to mogu Amerikanci, a ne mogu Hrvati. Bitna je razlika. Hrvatska je enormno mala. Zamislite da HNB emitira toliko novaca i podijeli okolo. Odmah možemo pozatvarati sve banke, vratiti se nazad u vrijeme kad je inflacija bila 30 posto mjesečno. Dakle, to bi bila notorna glupost. Rješenje ne može doći preko monetarnih mehanizama. Može doći jedino preko investicija. Investirati može samo privatni sektor. To je sektor koji pokreće svjetsku ekonomiju. Čak i na Kubi.

Prema dosadašnjim iskustvima, mediteranske zemlje lošije prolaze u Uniji. Nismo li i mi onda u opasnosti?
Imamo tu sreću da jedan dio našeg tržiša ipak naginje Eurospkoj uniji, a drugi Mediteranu. Imamo problem oko Dalmacije. Dalmacija je jedna od najpoznatijih regija na svijetu i pitate li deset Amerikanaca, devet je sigurno čulo za nju. Tu prednost Dalmacija nije iskoristila. Nije pozvala investitore u Regiju – ne u turističkom sektoru. Već primjerice, poput južne Francuske – centrima biotehnologije, zdravstvenog turizma… Potom, Split je, recimo, sveučilišni centar. Zašto Split ne bi bio poput Rima u kojem studira najmanje Talijana, a više studenata iz cijeloga svijeta? Od te Dalmacije bismo, da nije ekonomskog nacionalizma, mogli napraviti svjetsku regiju. Je li netko čuo za Podkarpatsko vojvodstvo u Poljskoj? Malo tko. Pa ipak tamo je investirano u proteklih desetak godina preko deset milijardi eura.

U čemu je onda naš problem? Ne znamo uzeti novac?
Zatvoreni smo. Potpuno. I to nas sada košta. Nismo se samo zadužili već prezadužili. Sada kad je to otvoreno tržište ne isključujem mogućnost da neko privatno svjetsko sveučilište ne otvori svoju filijalu u Splitu. Ili neka kompanija s autodijelovima, filijalu u Lici. Zar se moglo zamisliti da su u Slovačkoj Košice koje su do prije nekoliko godina bile samo jedno od nekakvih usamljenih, dalekih gradića u Karpatima, danas grad u kojemu imate tramvaj, 40 tisuća radnih mjesta, sveučilište. Možete li si zamisliti Varaždin koji bi imao tramvaj, 40 tisuća radnih mjesta? A Košice su veličine Varaždina. Zar je to nemoguće? Naravno da je moguće. Plus, Varaždin je bliže glavnim europskim centrima.

Nekompetentnost

Je li Hrvatska, po vašem mišljenu, spremna ušla u Uniju?
Ni manje niti više nego zemlje koje su ušle ranije. Upravo suprotno – Hrvatska je prošla dulji put. No ono što vidimo su veliki otpori integraciji.

Premijer Milanović pohvalio se da smo, citiram, „pokazali da možemo“. Ne znam jesam li nešto propustila, ali kada i gdje smo to pokazali?
Njegova Vlada, uvjeren sam, nije kompetentna za pronalazak rješenja. Oni nisu optimisti. Oni su politički optimisti. Politika im je prva, a tek potom ekonomija. Ta dominacija politike u Hrvatskoj mora prestati jednom zauvijek.

Mislite, podcijenili su Uniju?
Da. Nisu znali da u Europskoj uniji vladaju neka sasvim drugačija pravila. Parafrazirao bih Helmutha Kohla koji je svojevremeno rekao balkanskim narodima: „Europska unija je uređena kuća koja ima sobu za svaki od vaših naroda. Jedini je problem što prije ulaska u nju morate skinuti blato s cipela. Tada će biti mjesta i za vas“. Zemlja je dužna 40 milijardi eura. Banke su bile samoposluživanje hrvatskih političara.

Kad smo već kod banaka, evo, donesena je presuda u korist udruge Franak. Mislite li da to može proći na višem sudu? Također me zanima znači li ulazak u Uniju to da ja sada kao obična građanka mogu otvoriti račun u Uniji gdje poželim i, primjerice, tražiti potrošački kredit?
Naravno da ćete moći, ali niti jedna banka na svijetu bez obzira na to tko ste neće dati kredit ako ne zadovoljite uvjete. No imate ga potpuno legitimno pravo tražiti kao i svi u EU. Što se pak franka tiče, mislim da je to emocionalna presuda koja nije realna. To su bili spekulativni poslovi. Imali ste izbor. Kupiti kredit u kunama s kamatnom stopom od sedam posto, u eurima s kamatom od pet posto ili kredit u švicarcima s kamatnom stopom od tri posto. Sami ste ga izabrali. Ti su ljudi doista mislili da su mudro postupili, da su mudriji od onih koji su kupovali kredite u eurima. Obrazloženje presude nije ekonomsko. U suštini se svodi na to da su banke dovele klijente u zabludu, mada je presuda epska, na 180 stranica.

Vi, se, ponovimo, ne slažete s njim?
Naravno da ne. Tko je meni kriv ako na placu kupim trule jabuke? Izabrao sam ih sâm.

Očekujete li da će presuda biti potvrđena na višoj instanci?
Apsolutno ne.

Prošlost je prošlost

Vidim da ste eurofil bez zadrške.
Naravno. Zastupnik teze da nemamo drugog izbora.

Samo zato?
Ne, ne… Tijekom povijesti se pokazalo da su zemlje s razvijenim institucionalnim okvirima bolje prosperirale.

Koji su vaši planovi?
Ja sam u svakom slučaju zainteresiran za što bržu integraciju. Zanima me business – to je posao koji sada radim. Savjetujem poduzeća kako da se snađu u Uniji.

Euroskeptici kažu da smo se prodali za male stvari, a da će nas „velike“ skupo koštati.
Ne znam odakle oni izvlače te argumente.

Može za kraj po rečenica poruke eurofilima i euroskepticima?
Euroskeptici mogu samo gledati u prošlost, a ona je, kao što znamo – prošlost. Budućnost je neizvjesna, ali je puno svjetlija od prošlosti. Eurofili moraju realistično sagledavati opcije. Put prema zvjezdama je trnovit.

Sumnjam u opstanak Varteksa – to je politička tvrtka

Zašto propada Varteks?
Jer je bio previše povezan s politikom. Politika i biznis nikada ne mogu ići zajedno jer se uvijek rade kompromisi. Varteks je u privatizaciju krenuo na špekulativnim temeljima. Političari su bili dominantni. Ne smijemo zaboraviti sveprisutne lokalne političare.

Što sada?
Privatizacija Varteksa u tom kontekstu nije bila uspješna, a neće ni biti.

Ne vjerujete u predstečajnu nagodbu Varteksa?
Ne vjerujem. Vjerujem da je to početak kraja Varteksa. Varteksa kakvog poznajemo. Da su ovi menadžeri i ovi vlasnici imali razumijevanja o funkcioniranju tog biznisa, inače vrlo jakog u Europi, ovo se nikada ne bi događalo. Suprotno mišljenjima, biznis proizvodnje odjeće i obuće odlično „ide“. Zašto je Ivančica koja proizvodi obuću uspješna kompanija, a Varteks koji proizvodi odjeću nije?

Zašto?
Zato što se u Varteksu špekuliralo s nekretninama, a poslovni model nije se temeljio na razvoju poslovanja u proizvodnji odjeće. Bitnije je bilo kome će pripasti ovo ili ono zemljište, kome poslovni prostor u Zagrebu. Konkretno – tko će stvoriti profit u poslovanju Varteksovim nekretninama, a ne u razvoju osnovnog poslovanja. Pa u suknaru nitko nije godinama uložio lipu.

Nedavno je i zatvorena.
Kao mladi bankar radio sam na investiciji Levis’a u Marofu i sjećam se vrlo dobro tog projekta. Klijent mi je bio Varteks i zamišljali smo taj projekt kao jedan od najmodernijih tekstilnih pogona u ovom dijelu Europe. To je i bio. Mogli su proizvoditi bilo kakav jeans danas. Kakav god jeans proizvodite, on se prodaje. Umjesto toga, oni su ugasili proizvodnju.

Naravno da je svako radno mjesto bitno i ovo što ću reći je nepopularno. No Varteks je privatno poduzeće. Kako tumačite činjenicu da se toliko ulaže u spas privatnog poduzeća dok druge, društvene tvtrke propadaju iz dana u dan i nikome ništa?
To naravno nije privatno poduzeće. Privatno poduzeće donosi racionalne odluke, a Varteks je donosio cijeli niz iracionalnih odluka zbog nekog razloga. Dakle, ja takvo poduzeće ne mogu smatrati privatnim poduzećem.

Čiji je onda Varteks?
Politički. To dakle nije stvarno privatizirano poduzeće. Njega su privatizirali ljudi bliski politici.

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Glazba

Porin ove godine slavi četvrt stoljeća, među nominiranima su čak tri iz Međimurske županije

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

porin

Nagrada Porin ove godine doživljava jubilarno, 25. izdanje, a među nominiranima su i tri imena iz Međimurja.

U kategoriji nagrade Porin “Novi izvođač godine” nominirana je Carla Belovari iz Svete Marije, pri čemu su u toj kategoriji nominirani i bend Fluentes te Boris Štok. Osim Carle, nominirana je i mlada Zsa Zsa, pravim imenom Jelena Žnidarić, iz Pušćina. Njezino se ime našlo u kategoriji “Najbolja vokalna suradnja”. Zsa Zsa je u duetu s Vannom otpjevala singl “Tragom svojih tragova”. U istoj kategoriji nominiran je i duet Olivera Dragojevića i Željka Bebeka (“Ako voliš ovu ženu”) te Bang bang feat. Saša Antić (“Kako stoje stvari”).

Mirko Švenda-Žiga sa suradnicima, Krunoslavom Lajtmanom te Tonijem Eterovićem, nominiran je za “Najbolji album popularne duhovne glazbe”. Radi se o albumu “Tri kralja jahahu”.

porin

Toni Eterović, Krunoslav Lajtman i Mirko Švenda Žiga

Najviše nominacija, čak 9, ove godine ima Mia Dimšić i suradnici. Nominacije i nagrade raspoređene su u 35 kategorija, a pristiglo je 1645 prijava. Pobjednici će biti proglašeni na svečanoj dodjeli 23. ožujka u splitskoj Spaladium Areni.

Nastavite čitati

Tema dana

Uspješno odrađen kamp

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

KOŠARKA

Košarkaški kamp u organizaciji KK Grafičar opravdao je svoje postojanje.

U sedam dana mladi ludbreški košarkaši, uz pomoć kvalitetnih trenera s područja naše i susjednih županija kao te posebno gostujućih trenera iz KK Cedevita napravili su veliki pomak u svom košakšakom znanju. Zanimljivo ej bilo i gostovanjre prof. Ante Tomas, a među demonstartorima bili su sadašnji i budući prvoligaški igrači. Kroz kamp je prošlo sedamdesetak mladih, a izdvojio je dvojac Grafičara Vađunec i Virag, od kojih u klubu mnogo očekuje u sljedećim sezonama. Mladi trenerski kadar ludbreškog kluba odradio je najveći dio posla oko kampa a u tome su sudjelovali Siniša Beser i trener mlađih kategorija Tomislav Horvat, a svoj udio dali su i trener Danijel Papp te Igor Dijanošić.

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje