Od četvrtka, 23. travnja, kada je Vlada predstavila set popuštanja mjera u tri faze, mnogi su ostali iznenađeni nekim odlukama, posebno onom o vjerskim okupljanjima.

Premijer Andrej Plenković najavio je ponovno održavanje misa već od 2. svibnja, dakle prije druge faze popuštanja mjera koja će na snagu stupiti 4. svibnja.

S obzirom na to da će vjerska okupljanja biti dozvoljena prije povratka u škole, mnogi se pitaju jesu li mise zaista toliko hitne, odnosno jesu li one doista prioritet zbog kojeg se dopušta rizično okupljanje ljudi u odnosu na, primjerice, škole i druge odgojno-obrazovne ustanove.

Ovu odluku Vlade komentirao je i profesor sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i član političke platforme „Možemo!“ Damir Bakić.

https://www.facebook.com/damir.bakic.9/posts/3059278370804250

Na svojem Facebook profilu u četvrtak je objasnio zašto odluku Vlade smatra sramotnom te društvenim skandalom i političkim debaklom.

Profesor je na društvenoj mreži napisao:

Danas je Vlada predstavila program i dinamiku popuštanja mjera za sputavanje zaraze koronavirusom. Strpljivo i disciplinirano smo slijedili upute, poštivali odredbe, zaustavili i školu i proizvodnju, prijatelje i obitelj gledali samo na daljinu, učinili sve što je traženo. I konačno dočekali odluku Vlade o ublažavanju restrikcija u javnom životu …

a ta je odluka sramotna! Ona je pravi društveni skandal i politički debakl.

Nije na javnosti, nego na ekspertima da procijene kada bi, u interesu čitave zajednice, trebalo postupno početi ublažavati mjere. No onog časa kad se uvjeti steknu, a 2. svibnja će se po mišljenju zdravstvenih vlasti steći – tog časa možemo se vratiti najvažnijem. Školi? Proizvodnji? Ne.

Crkvi!
Kaže Vlada da će vjerska okupljanja biti dozvoljena od 2. svibnja. Škole ne. Pučkoškolci od 11.5., ostali niti tada, možda niti uopće. Upravo je skandalozno koliko je ovo cinično, snishodljivo, prezirno prema djeci, bezobzirno prema učiteljima, nazadno i štetno.

Kako je moguće da nam je kao društvu važnije da se održe mise nego školski satovi? Kako? Tko stoji iza toga? Premijer, ministrica, sva vlast i ukupna i prosvjetna, neka izađu pred građane i medije i objasne u kojem svijetu, pod kojim to nebom je važnije Crkvi dozvoliti što školi nije dozvoljeno!

Ovo je cinično jer po dobnim i drugim značajkama upravo populacija koja redovito posjećuje crkvene obrede je krajnje ranjiva. Sva solidarnost, svi obziri, sva briga upravo o tom najugroženijem dijelu društva – zar je sve to sad nevažno?
Ovo je snishodljivo jer Crkva je i dosad napinjala i pojedinačnim incidentima narušavala društveni dogovor u vrijeme pandemije. Nesumnjivo, pritisak je golem, ali Vlada RH odgovara građanima, ne Crkvi. Ali da, Crkvu sluša.

Najlošije od svega je što je ovo bezdušno prema đacima. Ne samo nebrižno, nego baš pokazuje bit stvari: ni za đake, ni za školu, ova vlast istinski ne brine. Jer svi koji išta o školi i đacima znaju, dobro znaju da su sve znanje, sve učenje, svi ispiti i ocjene, da je sve to samo pola. Druga polovica je u zajedništvu i u pripadnosti, u podršci, u dijeljenju, u zajedničkom učenju svega što nas se uči i svega što se od nas krije. U tome je škola – to zna svaki učitelj, svaki roditelj i svatko tko je ikada u školu išao.
Svi mi znamo koliko je teško našim školarcima ovih dana i tjedana. Koliko je fizički i emocionalno teško. Učiti na daljinu čak se i može, možda je i zabavno katkad, ali bljesak osmijeha u prijateljskom pogledu ne može se vidjeti na školskoj televiziji.
Đaci u školu žele, školu želimo i trebamo svi. Nerazumni nismo i pričekali bismo još koliko god treba, ako je potrebno. Vlada RH kaže da nije potrebno. Ni čekanje, a niti škola!
Zato je to prvorazredan skandal.

P.S.
Još nešto.
Dozvoliti vjerska, ali ne i druga javna okupljanja, totalno je ne samo nedemokratski, nego i diskriminirajuće. Što je nekim građanima vjeroispovijest, drugima nešto drugo predstavlja pripadnost, podršku i utjehu. S kojim pravom ova Vlada smije arbitrirati koje su zajednice prihvatljive, a koje nevažne, koje treba podupirati, a koje zanemarivati ili sputavati? To je nepravedno i diskriminirajuće.