Povežite se s nama

Zabava & Stil

Zagorski resort kao oaza za odmor: Varaždinci otkrivaju blagodati termi s autorskom kuhinjom i wellness užicima

Objavljeno:

- dana

Kad prosječan Hrvat zamišlja toplice, na um će mu uglavnom pasti hoteli nedomišljate, socijalističke arhitekture s tri do četiri bazena za javnost, specifičnim „mirisom“ na amonijak i najvećim dijelom betonske „plaže“. Zamislit će sve ono što Terme Jezerčica nisu.

Smještene u Donjoj Stubici, Terme su ne samo sloganom nego i realno pravi biser turizma Hrvatskog zagorja. Lijepo, nepretenciozno zdanje, koje arhitekturom ne štrči u zagorskoj zelenoj vizuri, prema svim se parametrima uklapa u viziju modernoga zdravstveno-turističkog resorta.

U brojkama to izgleda ovako: na 112.000 četvornih metara je hotel s 47 soba sa 130 ležaja; spa i wellness centar; pet unutarnjih tematskih i tri vanjska bazena za maksimalno 2200 posjetitelja, jedan od bazena je za 700 kupača; dva velika wirpoola (jacuzzija), masažni blok, restoran s 250 mjesta, a la carte restoran, BBQ korner, Poll bar i restoran, Sunshine bar… Sve u svemu, reći će direktor resorta Elvis Pavleković, puno različitih sadržaja na velikoj površini. – Nema iste ponude na dva šanka.

Svaki je tematski određen, jednako kao i gastroponuda na svakom od njih. Tu se mogu pojesti autorska jela naših kuhara poput, primjerice, „kmetskih palačinki“ po recepturi šefa kuhinje – nabraja direktor i kaže da hotel ima sreću da svu dnevnu količinu pripremljene hrane i proda. Gosti vole meni „Okusi Zagorja“, s autohtonim zagorskim jelima pripravljenima na drukčiji, autorski način. O gostima brine stotinjak zaposlenih, a za čistoću skrbi posebna služba.

Iako hotel raspolaže sadržajima potrebnima za kategorizaciju s četiri zvjezdice, ostali su na tri jer nisu devet soba u prizemlju prenamijenili u depandanse, niti to namjeravaju. Hotel je na 80 posto godišnje popunjenosti, što govori u prilog vrhunske kvalitete termalnog resorta.

– Od tog broja velik je dio stalnih gostiju koji nam se vraćaju svake godine. Treba imati na umu da ovo nije lječilište, nego poslujemo po tržišnom principu i za svakog se gosta treba izboriti. Zbog toga imamo vrhunske medicinske terapeute i osoblje. Iako nismo lječilište, k nama na terapije dolaze ljudi kako bi ublažili ili usporili napredovanje kroničnih bolesti, primjerice išijasa, artritisa, problema s kralježnicom. Sve je više i onih koji se dolaze jednostavno odmoriti od stresa. Preko tjedna su tu uglavnom umirovljenici ili sudionici kongresa, dok za vikend dolazi puno Primoraca i Istrijana, kažu zbog odmora u drukčijoj klimi i odlične kuhinje – kaže direktor.

Na parkingu se s automobilima registarskih pločica iz cijele Hrvatske smjenjuju oni s njemačkim oznakama.

Kamping ili glamping?

Elvis Pavleković kaže da je ovo najzahtjevniji hotel u kojem je dosad radio, a unatoč mladim srednjim godinama, ima bogat radni staž rukovoditelja za sobom. Uglavnom je konzultant u turizmu, vodio je nekoliko hotela, a predaje i na katedrama za turizam hrvatskih učilišta i onih u regiji.

U Jezerčicu ga je osobno pozvala vlasnica, varaždinska poduzetnica Dubravka Lekić, najpoznatija kao vlasnica prvoga privatnoga Doma za pokretne i polupokretne osobe u Hrvatskoj i velikog Centra za rehabilitaciju 500 invalidnih osoba u Varaždinu i u Pustodolu.
Dubravka Lekić se, kao viša medicinska sestra otvaranjem mogućnosti za privatni biznis u sektoru njege bolesnika hrabro upustila u poslovni svijet i Termalni resort Jezerčica zasad je kruna njezina rada.

Da poduzetnica još uvijek ima dobre poslovne ideje govori i otvaranje Kampa Jezerčica u sklopu termalnog resorta. – Kamp je na 19.000 četvornih metara otvoren krajem srpnja. Gostima, od kojih je 95 posto stranaca, na raspolaganju su svi hotelski sadržaji. Imamo 18 luksuznih parcela za kampere, 15 mobilnih, potpuno opremljenih kućica, a tu su mjesta i za šatore – kaže direktor.

Kao ni cijeli resort toplicama, tako ni „kamp“ ne sliči kampu. Mobilne kućice o kojima govori direktor Pavleković laik bi nazvao bungalovima jer izgledaju jednako, a razlika je tehničke prirode. Riječ je o lijepo dizajniranim bijelim objektima s detaljima od punog ariša, udobnog interijera i 18 kvadrata terase. Ovaj će se kamp, sigurno je, danas-sutra pretvoriti za glamping – glamurozno kampiranje: princip kad ljudi žele biti u prirodi, ali sa svim raspoloživim luksuzom suvremenog vremena.

Kamp Jezerčica jedini je svjetski kamp s Gradom labirinata. – Ima devet tematskih labirinata i svaki je za uravnoteženje duha i tijela po određenoj temi: moći, ljubavi, financija… Projekt je financirao Europski socijalni fond – pojašnjava Elvis Pavleković.

Varaždinci “stidljivo”

Treba imati na umu da ovo nije lječilište, nego poslujemo po tržišnom principu i za svakog se gosta treba izboriti. Zbog toga imamo vrhunske medicinske terapeute i osoblje.”
-Elvis Pavleković-

Termalni resort Jezerčica pribježište je mnogima koji žele samo cjelodnevno kupanje u odličnom ambijentu i sa sigurno čistom vodom, zahvaljujući redovitom ispuštanju vode i još uvijek ručnim pranjem bazena nekoliko puta tjedno, što je vjerojatno hrvatski raritet. Uostalom, primarni biznis vlasničke obitelji Lekić je zdravlje i njega, pa je čistoća jedan od osnovnih postulata u njihovim objektima Na jednodnevno kupanje ovamo potežu ljudi iz cijeloga zapadnog dijela Hrvatske, puno je i Zagrepčana kojima je Jezerčica blizu, a ipak bez ikakvog doticaja s užurbanim zagrebačkim ritmom. Dubravki Lekić je kao Varaždinki žao što nema više Varaždinaca jer ona im, kaže, želi najbolje, a Jezerčica to i jest.

Varaždinci zasad stidljivo otkrivaju vikend-aranžmane u Jezerčici, a vikend-paketi su, kao i svi turistički paketi u Jezerčici, različiti te prilagođeni dobi i željama gosta. Cijene u Jezerčici se tek nebitno korigiraju. – Mi nismo išli divljati s cijenama vjerujući kako će se „dogoditi turizam u Zagorju“. Radimo do 30.000 noćenja, imamo 19 milijuna kuna neto prihoda i utopijski je očekivati da to može i više. Bolje od 80 posto popunjenosti na kontinentu ne ide – rezolutan je Elvis Pavleković.

Smještaj u mobilnim kućicama idealan je za obitelji s djecom. Kućica s četiri kreveta i po potrebi dva pomoćna stoji 150 eura na dan, a u nju su uključena cjelodnevna kupanja na bazenu s korištenjem Aqua parka i svakodnevna usluga sobarice. – Ljudima s obitelji teško je pronaći primjeren smještaj. Imam troje djece i znam o čemu govorim. Hotelska nam je soba premala, kao i ona u privatnom smještaju, a najčešće i u apartmanima. Dodatno, ovdje na četiri osnovna i dva pomoćna kreveta imamo i dvije kupaonice – govori direktor.

Izvrsna godina

I dok stručnjaci i kritičari raspravljaju zašto je turistička sezona na Jadranu ponegdje i za trećinu lošija nego lani, brojke u Jezerčici pokazuju izvrsnu godinu: lani je do istog datuma ostvaren neto prihod od 18 milijuna kuna, ove je godine to 18,8 milijuna, a gostiju je 1800 više. Također, resort nema problema s kvalificiranom radnom snagom i još nitko iz Jezerčice, prema riječima direktora, nije otišao na rad u inozemstvo.

– Danas se turizam ne događa, sami se morate potruditi stvoriti ga, osmisliti ponudu i, što je najteže, zadržati gosta. Njegova će priča biti najbolji marketing – kaže direktor.
Prema broju „povratnika“ u Jezerčicu, resort se uspio nametnuti kao jedna od najtraženijih kontinentalnih destinacija.

Zabava & Stil

FOTO Varaždinci su na placu rado kušali zdrave napitke

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Ivan Agnezović

U organizaciji Gradske tržnice i Udruge hrvatskih tržnica, danas je na varaždinskome placu održan Obiteljski dan pod motom “zajedno za zdrav život”.

Namjera organizatora bila je promovirati dobrobiti svakodnevne konzumacije zelenih hladno prešanih sokova koji su odlično oružje u borbi protiv aktualne korone, ali i idealan saveznik svima koji žele smršaviti ili održati idealnu tjelesnu težinu i ojačati imunitet. U degustaciji sokova građanima se pridružio varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok te time podržao ovu ideju, a prisustvovali su i direktor Gradske tržnice Predrag Ciglar, te tajnik Udruge hrvatskih tržnica Miljenko Ernoić koji i sam već dugo u krugu obitelji prakticira svakodnevnu konzumaciju ovih sokova te osobno svjedoči svim njihovim dobrim stranama.

Priprema hladno prešanog soka zahtjeva nešto više truda i vremena, no koristi za organizam su višestruke, pa Ernoić naglašava: “Bit prešanja zelenog lisnatog povrća je izvuči najkorisniji nutritivni sastojak, a to je klorofil. Klorofil inače unosimo u organizam u vrlo malim količinama, a on je bitan za povećanje alkaliteta, odnosno sposobnosti organizma da se odkiseli. Naša standardna prehrana bazirana je na mesu, kavi, žitaricama, ugljikohidratima, kruhu, pšenici, brašnu i sličnim namirnicama koje zakiseljuju naš organizam. Da bismo povratili ravnotežu moramo unijeti nešto alkalnoga, a zeleni hladno prešani sokovi su upravo to. Za najbolje rezultate, preporuča se piti ih ujutro natašte.”

Razlika između klasičnog blendanja i hladnog prešanja je u tome što se prešajući odvajaju vlakna koja sama po sebi nisu loša, ali nepotrebna su u velikim količinama. Cijeđeni sok sadrži veće količine klorofila, vitamina i minerala, a malo ili ništa vlakana zbog čega je i lakše probavljiv. Drugim riječima, može ga se popiti malo, da bi se iz njega dobilo puno.

Direktor Gradske tržnice Predrag Ciglar naglasio je kako se današnjom degustacijom željelo potaknuti ljude da aktivno razmišljaju o jačanju imuniteta i svome zdravlju, što je najbolja zaštita od raznih bolesti uključujući aktualnu koronu: “Trudimo se našim posjetiteljima u ova teška i komplicirana vremena približiti tržnicu. Svi znamo situaciju pa današnjim Obiteljskim danom želimo promovirati proizvode s našeg placa i što se od njih može činiti za zdravlje i jak imunitet. Pripremili smo hladno prešani sok od mnoštva povrća i voća koji posjetitelji mogu besplatno degustirati, kako bismo podigli svijest o tome da je u ova komplicirana vremena itekako bitno ono što svatko od nas čini za svoje zdravlje.”

Nastavite čitati

Međimurje

Novo, 23. izdanje najdugovječnijega satiričkog lista na ovim prostorima – “Pikača”!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Studio VIPRO

Dvadeset i treći broj “Pikača” možete potražiti na brojnim mjestima (koja zadovoljavaju epidemiološke uvjete) u Prelogu i šire. “Pikač” je danas jedan od rijetkih ovakvih listova u Republici Hrvatskoj, a izlazi od 1939. godine.

Uz glavnog i (ne)odgovornog urednika Ivicu Betija, za ovogodišnje su izdanje najzaslužniji Maja Kralj i Stjepan Naranđa te Studio Vipro. Oni su (istina, jako malim slovima) napisali u ovogodišnjem “Pikaču” malu zahvalu: „Navek sfali. Lepo zafaljujemo svim suradnicima šteri su šteli nekaj napisati ili narisati i to zabadaf! Nikaj im ne zameriti! Ne odgovaramo za duševne boli. Ako primijetite bilo kakvu nuspojavu, javite se svom liječniku ili ljekarniku.“

– Kao i prošle godine, pozivamo one koji nisu iz Preloga, da se jave u Upravu Grada Preloga, zapisat će se adresa i “Pikač” vrlo brzo poslati do vas – poručuju iz Grada Preloga. Kao što se i očekivalo, dosta tema u novom pandemijskom “Pikaču” vezano je za koronu našu svagdašnju, dodaje glavni i (ne)odgovorni urednik Ivica Beti.

U posljednjih desetak godina u “Pikaču” su se našli tekstovi, vicevi i karikature pedesetak autora, a među njima su bili i Pajo Kanižaj, Oto Reisinger i Davor Štambuk, koji su došli i na promociju “Pikača” u Prelog, prof. dr. Juraj Kolarić, Ivan Haramija Hans, Vinko Lisjak…

– Prošle godine je stidljivo virila s listova, a sad je propupala, a nadamo se da će se uskoro posušiti i otpasti pa da se 2022. možemo vratiti starom normalnom. Očekivali smo, pomalo naivno, da će ljudi u lockdownu ili društvostaju imati više vremena za smišljanje šala i viceva pa da nećemo imati dovoljno stranica. No, pisama je bilo stiglo malo. Zato su tu, hvala im, naši kućni autori (rad od kuće je hit!) kojima smo pridružili nekoliko novih imena, otprije poznatih kritičarima. U ovom broju “Pikača” sudjelovalo je deset autora tekstova i isto toliko karikaturista, predvođenih našom glavnom zvijezdom (a domaći je čovjek!) Damirom Novakom. Nije za pohvaliti se, ali za tekstove i karikature se ne dobivaju honorari, piše se i riše na volonterskoj bazi. Pare nisu problem, ali to je nekako tradicija “Pikača” koju nastojimo održati, pa dokle ide.

Javili su nam se karikaturisti iz cijele Hrvatske, a u “Pikaču” imamo i radove umjetnika iz Rusije, Poljske, Italije, Austrije, Sjeverne Makedonije, Češke, Kine, Irana… Uglavnom, vesela ekipa koja nastoji ljudima vratiti osmijeh na lica, ali i uz slova i poteze kistom ukazati na neke društvene anomalije i provalije. Grad Prelog je nakladnik “Pikača” koji izlazi od 1939., i to neredovito, pa su dosad izašla 23 broja. Posljednjih 12 ili 13 godina izlazi redovito zahvaljujući financiranju Grada Preloga koji list održava na životu – ističe Beti.

“Pikač” potražite na svim značajnijim međimurskim lokacijama. Cenzure, navodno, nije bilo.

Nastavite čitati