POLITIKA: Radimir Čačić

Kad sam se u petak ujutro u sedam sati trebala naći s Radimirom Čačićem, priznajem da mi nije bilo svejedno. Priče koje su kružile o bivšem prvom potpredsjedniku hrvatske vlade nisu bile ohrabrujuće. Uglavnom su se svodile na to da jedna pogrešna riječ može značiti i kraj razgovora.

Oprez je potrajao punih pet minuta. Ne samo zahvaljujući novinarskom instinktu zbog kojega sam zaboravila „oprez“ i usredotočila se na sugovornika, nego je i sam Radimir Čačić, dobre volje i ležeran, otklonio sve očekivane predrasude. Budući da sugovornike sudim prema osobnom iskustvu, bahatost se neće naći na listi osobina Radimira Čačića. Osim ako se preskakanje diplomatskih rečenica, koristeći radije izravne optužbe i otvoreno ističući svoje uspjehe, ne smatra bahatim. Njegov je povratak (ne)očekivano postao političkim događajem godine. S obzirom na totalni kolaps domaće politike i gospodarstva, takvo što ne čudi. Jer Čačiću se može svašta prigovoriti, ali ne i uspjeh u onome što je radio. Dok se on zamjerao i ispadao bahat i socijalno neosjetljiv, one koji su i danas u foteljama na Čačića će podsjećati svaki korak. Ili kilometar. Recimo, dok će se voziti autocestama. Ili spremati programe za parlamentarne izbore. Na koje će, naravno, kao predsjednik Narodne stranke – reformista izaći i Radimir Čačić. Kako čujemo, već sada HNS osobito zazire od svog bivšeg predsjednika kojega su olako razvlastili dok je bio u zatvoru. Jer znaju da uz, kako oni vele, bahatost, Čačića krasi još jedna osobina – dobro pamćenje. Spominju se sada „osvetnički pohodi“, što on izričito odbija.  – Očekivanja su djelomice vezana za moju osobu, sa svim svojim minusima i plusevima. Jer ja nisam nepoznanica. Predugo sam prisutan u javnosti, barem na ovom prostoru. Ljudi znaju moje dobre i loše strane. Pritom na političkom tržištu je izuzetno skromna ponuda. Hrvatska je prošla 21 godinu neovisnosti. Dakle, već je nekoliko godina stariji punoljetnik. Vrijeme u kojemu demokracija i hrvatsko društvo moraju sazrijeti. Mi to još uvijek nismo.
Gdje je razlog?
Zastali smo u jednom predemokratskom vremenu… U ideološkom…
… pubertetu?
Dobro rečeno. S tim emocionalnim udarima, euforijama, odlukama koje nemaju stvarne racionalne temelje. Još uvijek navijački pristupamo životu. Svođenje funkcioniranja zemlje na ideologiju kao sadržaj dovelo nas je tu gdje jesmo. Kad se kod nas govori o velikim koalicijama, naravno da one nisu moguće.

HNS je sada priljepak koji će opstati koliko mu to dopusti SDP

Zašto?
Jer i lijevi i desni u svijetu znaju da će izgubiti sljedeće izbore ako ne daju rezultat. Kod nas, svaki put kad dođe frka, na agendi su gay brakovi. Ili generali… Imamo zalihu tema koje ne traže rješenje i ne nude bolji život. Svi političari su sretni. I napadnuti i napadači. Imaju o čemu razgovarati.
Vratili ste se. Sedam ujutro je. Država u kolapsu, uspješan ste gospodarstvenik – odakle vam volja za ponovno vraćanje u ovu političku kaljužu?
Imam tu vrstu nerva i u poduzetništvu i u politici. Na žalost, u visoko centraliziranim državama, gdje politička moć i novac idu skupa, znači da, ako zaista hoćete napraviti neke pomake, jedini je instrument  – politika. Imate jednu grupu slučajnih ljudi koja upravlja vašim sudbinama. U takvoj je situaciji jako važno, ukoliko mislite kako imate nešto suvislo za reći, biti prisutan. Autoceste bi se desile, jedanput. Za deset, dvadeset godina. Ali tu su sada. Isto je s brodogradnjom koju nismo riješili 40 godina da bi potom sve bilo gotovo za šest mjeseci.
Rekli ste da su sve naše vladajuće elite tanke, kapaciteti su sve manji…
Mene je Tuđman ‘90. postavio u Ustavnu komisiju. Savku i Dražena… Cijeli niz ljudi koji se nisu slagali s njim. Oni su bili politički, ja gospodarski emisar. Dovoljno je pogledati sastav u Tuđmanovom odabiru. Kad pogledate te vlade – tu su bili Škegro, Valentić, Mudrinić…Nekada su u vladama sjedili prepoznatljivi, snažni ljudi.  Pogledajte sada ove zadnje vlade – to su neki slučajni ljudi. Pogledajte u Saboru. Sjetite se, recimo, jednog Gotovca. „JEDNOG“, pisano velikim slovima. Nije bio jedini. Bili smo na različitim pozicijama, ali sve su to bili ljudi s idealima, koji su iza nečega stajali, bili spremni podnijeti žrtve za to…
Koliko takvi, „slučajni“ ljudi mogu izvesti zemlju iz krize? Gdje će, ako nema zdravog gospodarstva, zaposliti ljude?
Sjetite se povijesnih riječi Marije Antoanete. Pa nije ona bila cinična kad je na primjedbu da ljudi nemaju kruha, rekla: „Pa neka jedu kolače“. Nikoga nije htjela uvrijediti. Ona sa svoje pozicije uopće nije razumjela u čemu je problem. Tako je i ovdje. Imate zelene skupine, koje su dobrodošle i moraju postojati u društvu. Inzistiraju na solarnoj energiji. Je li bolji solar od ugljena? Pa, naravno da je bolji, to uopće nije tema. „Mali“ je problem da je devet puta skuplji, a mi ni ovo ne možemo platiti. Mi moramo doći do faze kolača. Ajmo se prvo malo kruha najesti.
Vele da smo dobri u prepisivanju, ali loši u primjeni…

Problem svih naših vlada je podilaženje javnosti

Ako definiraš reforme, projekte, bit ćeš bahat, arogantan, socijalno neosjetljiv… Ako podilaziš javnosti, petljaš, kreneš, pa se zaustaviš, možda čak i opstaneš na vlasti. Bila je strukturirana jer je imala faktor razumijevanja politike kao mjerljive discipline koja treba napraviti pomak u kvaliteti života. Desilo se što se desilo – moja nesreća. Ona je, bez lažne skromnosti, nesreća ove vlade, a kroz to ima posljedice i na sve nas.
Nedavno ste rekli da Milanović nema sreće i da ste i sami dio njegove nesreće. To mi zvuči kao da Milanović zna, ali nema sreće.
Nisam ironičan kad ovo govorim. Ovdje nije imao sreće.
A, inače, mislite da zna?
Dobro ga poznajem. Ne samo zato jer smo bili na takvim pozicijama. Milanović govori četiri jezika i uz sve greške u komunikaciji, o čemu sam ja zadnji koji bi trebao suditi, vrlo je inteligentan čovjek.
Sad bi vam bilo tko rekao: „Što sve to vrijedi kad nema tu političku žicu”. Možda bi tako savršeno obrazovan dobro kotirao u stabilnoj Švicarskoj.
On nema znanja na nekim područjima, niti bi ih mogao imati. Kao u gospodarstvu na primjer.
Čekajte. Znači li ovo da ga hvalite kao obrazovanog i inteligentnog, ali ne i kao premijera? Igrate se riječima. Dakle, je li Zoran Milanović dobar premijer?
Mogao je biti i dobar premijer dobre vlade da nije došlo do ovog raspada balansa u Vladi. Jer on je strukturirao Vladu tako da ima mene kao strateškog partnera koji će mu pokrivati razvojni i gospodarski segment. Dobivao sam batine, ali i gurao neke stvari. Osmišljavao. Na drugoj je strani imao Slavka da mu drži kuću u ovom papirnatom smislu – čišćenje poreznog sustava.

Jest da je stranka nestala, ali stvar smo riješili – stolice smo sačuvali. To je HNS

Što smatrate da je najgori potez Vlade otkad ste otišli i što biste drukčije učinili od bivših kolega?
Zacrtali smo dobar Plan 21, s jasnim reformama. Počeli smo ih provoditi na razini koja nije niti blizu onoga što bih želio, ali to je posljedica strateškog partnerstva. Recimo, prva stvar koju sam „stavio“ na Vladu je bila krivulja uspješnosti u javnoj upravi. Nažalost, prijedlog je prošao ministarsku koordinaciju gospodarstva, ali ne i Vladu, iako smo svi svjesni da država više ne može izdržati teret ovakve javne uprave i javnih tvrtki. Prvo na čemu su se lomile nesposobnosti hrvatskih politika su bili umirovljenici koje su još početkom ‘90-ih sveli na minimum egzistencije. Otvaranjem tržišta za strane robe i konkurentne tvrtke urušilo se gospodarstvo, a Vlast je pokazala nesposobnost podržati ga. Državna administracija, javne tvrtke su još uvijek tu pa parazitiraju. Danas govorimo o  outsorcingu. 450 tisuća ljudi se tome protivi, među njima siguran sam i mnogi umirovljenici pokazujući time socijalnu osjetljivost i protest prema nesposobnosti Vlade. Nitko od njih ne razmišlja da time ozbiljno ugrožava  mogućnost da sutra dobiju mirovine. Ne možemo imati trećinu previše ljudi za trećinu manje rada. Garantirajmo ljudima zadržavanje radnih mjesta i sva prava iz kolektivnih ugovora u sljedećih pet godina, ali prebacimo usluge na tržište. U ovom slučaju čak i HDZ to podržava. Vlada veli da, oporba veli da i opet idemo natrag u jedino što je gore od toga, a to je ova nevjerojatna ideja da imamo državnu tvrtku s 23 tisuće ljudi. Dakle, svi smo spremni dalje umirati jer nismo spremni vući poteze koji nas ozdravljuju.
Hoćete reći da nije u pitanju socijalna osjetljivost nego da se „ne bi šteli zameriti“?
Nažalost, jedino što bi oni htjeli je ostati na vlasti.
Ako je tako, kako ste onda vi uspijevali ostati? Istina, zamjerala vam se „bahatost”, ali opstajali ste?
U vremenu Vlade 2000. – 2003. bio sam apsolutno najpopularniji ministar, u ovoj apsolutno najnepopularniji. A isti sam. Ali je moja uloga bila drukčija. Onda sam stvarao, gradio, davao, a ovdje sam morao stalno donositi rezove, crne vijesti, neke sam napravio, neke nismo uspjeli dogovoriti. Vjerojatno je najteža odluka bila poskupljenje cijena električne energije. Uprava HEP-a postavljena od HDZ-ove vlade podnijela mi je izvještaj koji pokazuje da ćemo godinu završiti s milijardom kuna gubitka.  Zatražio sam korekciju cijena potpuno svjestan da će javnost osuditi prvenstveno mene, ali i Vladu.
Ako se ne varam, tada su „glavni aduti“ za usporedbu bili mobiteli?
Mi smo neobična zemlja u kojoj suma računa za mobitele u obitelji premašuje sumu za komunalne usluge. Rekao sam: “Ljudi, manje telefonirajmo ako hoćemo imati struju.”

Natalija je pokazala i lidersku, a ne samo operativnu stranu. To se sada prepoznaje

Vaša nasljednica vas je optužila da odlaskom u zatvor niste prestali politizirati i iz zatvora voditi „svoju politiku“ što je iskoristila kao razlog izbacivanja iz stranke. O izgovoru kave s Bandićem iluzorno je govoriti. 
Sama činjenica da sam 20 godina „tu“, pa taj interes javnosti čija je posljedica i ovaj razgovor, jasno govori koliko mi je važna ova baza koja ima radni mentalitet, tradiciju, povijest. Ovdje je prisutan stav: Pustite nas da radimo i ne uzimajte nam previše. Ovdje ne postoji parazitski mentalitet.
Interes javnosti, politike, kolega… vrlo je velik. Moram priznati da sam se iznenadila kad smo, kao lokalni medij, tako brzo došli na red za razgovor. Od kada se bližio vaš povratak, „nacionalni haenesovci“ kao da su krenuli upoznati svoju zemlju kako bi je više voljeli. Čak je i Vesna Pusić bila na rođendanu Trnovca Bartolovečkog,  Anka Mrak stigla je stigla do Bednje.
Ovo su ljudi koji su me pet puta birali u Sabor. To je moja baza. Razumljiv je napor naših ministara da pokušaju spriječiti da me ti ljudi i šesti put biraju. Naravno da je taj napor pomalo groteskan jer nikad ih dosad ovdje nije bilo, ali možda i strah od gubitka fotelja koji je neizbježan potakne da bar nešto u preostalom vremenu učine za sjever.
Politika izbacivanja iz stranke postala je modus operandi na hrvatskoj sceni?
Narodnjaci su potpuno zatvoreno, apsolutno nedemokratski, bez ikakvog pravnog, političkog pa i ljudskog temelja donijeli odluku, zabranili bilo kakvu raspravu. Po principu: Kadija tuži, kadija sudi. Razlozi su „čuvaj stolicu“. Jest da je stranka nestala, ali stvar smo riješili – stolice smo sačuvali. To je HNS. Imate međuprostor s barem formalnim poštovanjem procedure – slučaj Jadranke Kosor. I onda imate jedan primjer SDP-a. Iznose prljavi veš, optužuju se međusobno, jaki čovjek koji sebe vidi i kao de facto predsjednika Vlade, S lavko Linić – sve iznosi javno. Premijer promijeni ministra. Glavni odbor od sto i kojeg člana se okupi. Predsjednik stranke, kojega u javnosti ocjenjujemo na različite načine – s  najgorim rejtingom u povijesti –  predloži tajno glasanje. Iako je po statutu zagarantirano javno. Dobije s dva glasa većine. Trebalo se usuditi to napraviti. Jer lako je moglo završiti i obrnuto. SDP je ovdje pokazao da je, ma što god mi mislili o njima (stare komnunjare) sazrio u demokratskom smislu.
Trenutno ste najcitiraniji čovjek u zemlji, najprisutniji u medijima i pritom, barem sada, namjerno ili ne reklamirate SDP.
Ma ne, samo želim malo razotkriti procese.
Uostalom, vi ćete, poznato je i dogovoreno kroz Uniju centra, koalirati s Bandićem, a on je jedan od razvlaštenih SDP-ovaca. Dakle, okosnica Bandić – Čačić – Jakovčić?
Tu je sve jasno. HNS više nije nikakav faktor, centar na kojemu sam uvijek inzistirao. Oni su sada priljepak koji će trajati koliko to mu to dopusti SDP. HSS se prikrpao HDZ-u, ovi ekstremi Hollyca i laburisti na jednu stranu, Savez za Hrvatsku na drugu. U Uniji centra okupljat ćemo ljude bez ideoloških predznaka, s rezultatima. Postoje tu Bandić, Vrkić, Bajs…  Zagrepčani ne daju Milana Bandića. Pustimo „intelektualnu elitu“, govorim o narodu. Bandić opstaje i opstat će.
Očigledno da hoće – četiri puta su ga birali za gradonačelnika. Očigledno je Milan Bandić, sudeći prema rezultatima, politički faktor. Tko to ne vidi – neodgovoran je.
Vratimo se iz Zagreba u Varaždin. Govorili smo o Bandiću, što je s Habušem?
On nije politički faktor. Potpuno se izgubio. On je stvoren, doveden s uputstvima što bi trebao napraviti. Napravio je vrlo malo. Jedna stvar je dobra. Barem djelomice se usmjerio prema tome da Varaždin postane ono što može biti – sveučilišni grad. To je najveći gradski potencijal za budućnost. Tu na rubu razvijenog segmenta Europe, blizu Zagreba. Habuš se potrošio u vrlo kratkom vremenu. Izgubio se. Kao i Štromar. On je bio izvrstan dožupan i bio bi čak relativno dobar župan ako ga usmjeriš.
Kako komentirate ankete prema kojima Natalija Martinčević, u srazu s bilo kojim odabranim protivnikom, uvjerljivo pobjeđuje kao potencijalna gradonačelnica?
Natalija je pokazala i ljudsku i lidersku, a ne samo operativnu stranu. Ali to možete vidjeti tek kad dođe do takve situacije. To se sada prepoznaje. Takav je život. Na muci se poznaju junaci.
Kako je Varaždin od grada prosperiteta postao grad slučaj? Pitanje koje postavljam svim varaždinskim političarima jer nikako ne mogu shvatiti razlog.
Svi problemi koji su sada isplivali na površinu i tada su bili prisutni. Neriješeni su i još se k tome multipliciraju. Nema sposobnosti niti kapaciteta u ljudstvu.
Toliko govorimo o gospodarstvu, a nismo spomenuli vašu bivšu tvrtku Coning. Još uvijek ste djelomice vlasnik, vele da se ništa u tvrtki ne može odigrati bez vašeg odobrenja. Firma na rubu propasti, u zadnji trenutak spašena predstečajem, afere, primjer lošeg gospodarskog scenarija sa svim klasičnim elementima.
Kako me tko sretne u ovome gradu veli: „Zašto ste vi dozvolili“ ili „Zašto niste spriječili“. U 90 posto slučajeva nemam pojma o čemu je uopće riječ. Dakle, Coning. Stvarao sam tvrtku, pretvorio u daleko najjaču inženjering i projektnu tvrtku u Hrvatskoj. I to u jednom malom gradu kao što je Varaždin. Radili smo doma, vani… Povukao sam se definitivno 1994. godine. Čak i da nije formalni sukob interesa, ne možete ozbiljno i kvalitetno obavljati oba posla. Coning kojemu je nažalost i ova vlada protiv službenog stava suda putem vještaka, ucjenom oduzela dvogodišnji fond plaća, ipak se stabilizira i jedan je od rijetkih koji je isplatio sve zaostale i plaća tekuće plaće svojim zaposlenima.
Dakle, niste, ne vodite i nemate nikakvog utjecaja na Coning? Rijetko će tko povjerovati. 
Ne. Posljedica moje političke aktivnosti direktni je udar na njih. Imate zapisnik – ministar privatizacije i predsjednik Visokog trgovačkog suda potpisali su nalog: „Uništite ih“. Imam dokument. Kopiju. Kad god treba Čačića politički napasti, ajmo sad zgaziti Coning. To razumijem, jasno da ne odobravam. Ti ljudi 20 godina stradavaju zbog mene. Nevjerojatno je da Coning, s obzirom na sve, i danas živi.
Dakle, Coning je stradao zbog vas, sada su ljudi koji su vas podržali ostali bez pozicija… Kako je to znati da je toliko ljudi stradalo zbog tebe, ni krivi ni dužni?
Jedno je egzistencija, kao u Coningu, a drugo društvena djelatnost, kao politika. Gadi mi se, užasavam  se kad mi se u politici nude ljudi koji su po definiciji korumpirani. Najčešće ne zato što primaju novac, nego zato što nemaju drugu sudbinu i temelje egzistencije osim politike. Kad ti je politika jedina sudbina, onda si korumpiran kako bi opstao. Spreman si na sve.
Gdje vidite reformiste u budućnosti hrvatske politike?
U istoj ulozi u kojoj jest. To ne može biti većina. Ta vrsta pameti još nije sazrela u ovome društvu. Ne treba biti previše rigidan niti dramatičan. „Ovaj mi baš ne paše zbog ovog, s ovim sam prije par godina imao različite stavove o nekim temama…“ Kad bi bilo po tim kriterijima, pa Bandić i ja već odavno ne bismo razgovarali, kao ni mnogi drugi u hrvatskoj politici.
Reformisti trebaju biti točka okupljanja ljudi s rezultatom bilo u samoj stranci, ili kroz koalicije kako bi na nekoliko osnovnih tema reformi i projekata odredili smjer rada buduće vlade.

O Čehoku

Čehok je bio jedan od apsolutno najtalentiranijih hrvatskih političara dok je bio politički aktivan. Izuzetno je razvijene socijalne inteligencije, imao je dobar javni nastup uz pozitivnu energiju. Bio je otvoren prema novim stvarima i idejama zbog čega je imao moju podršku. Sa svojim je karakteristikama ostvario odlične rezultate za Grad. Na žalost, desilo se što se već desilo.

Imam premijerska znanja

Govorite kao premijer, imate taj gard, liderske sposobnosti, pokazali ste snagu… Pretendirate li na premijersku funkciju jednoga dana?
Apsolutno imam pretenzije. Imao sam ih u Koaliciji narodnog sporazuma, kraj jedne Savke, Mike, Dražena… Ali nije stvar u tome. Nisam se probudio ujutro i to smislio. Znam da imam znanja za takvo što. Ali nemam takvu podršku. Znao sam da mogu biti župan i napravio sam što sam napravio – puno više nego što je to inače snaga župana. U moje tri županske godine, napravilo se 40 tisuća kvadrata škola, infrastruktura, zaobilaznice. Ista funkcija, samo drugi čovjek. Druga snaga, drugi utjecaji. Imaš neki autoritet da i kod suparnika nametneš svoj stav. Znao sam da imam snage ovdje dobiti većinu i znao sam da nemam snage da to napravim na nacionalnoj razini jer nemam takvu podršku.

Strašna je strast da se zadrži to malo fotelje

Da ste vi premijer, biste li za prvu potpredsjednicu odabrali Vesnu Pusić?
Ona nije odabrana. Mi od toga radimo show. U svakoj ozbiljnoj zemlji strateški partner daje prvog potpredsjednika, tog vicekancelara. Jer to je strateški partner bez kojega nema vlasti. Lider strateškog partnera prvi je potpredsjednik. Igrom slučaja, to je ni kriva ni dužna Vesna Pusić.
Jako ste pomirljivi – Milanović pomirljivo, Pusić pomirljivo…
Ja ih sve razumijem.
Ja ne, ali niti vas ako tako mislite.
Jedno je racionalno, a može se razmišljati i na drukčiji način, emotivno.
Vesna Pusić je uživala puno više simpatija prije nego je sjela u vašu fotelju. Možda je njena nesreća što je sjela u baš VAŠU fotelju?
Pa… da. Ona to ne može raditi. To uopće nije tema. Njezina znanja i kompetencije su bile važna tema kad smo ulazili u demokratski prostor. To je bio razlog zašto sam je predložio, doveo i postavio za predsjednicu stranke kad sam otišao u Vladu. Njezine poruke su bile jako važne.
Ona baš nije imala toliko „suosjećanja“ prema vama. Bez razmišljanja vas je izbacila iz stranke.
Čujte, nismo svi isti. Ta strašna strast da se zadrži to malo fotelje. Osobito kad intimno imaš osjećaj da to ne zaslužuješ. Da to nije posljedica tvoga znanja i rezultata. To te vodi u neke postupke kada te razotkriju na način na koji ja osobno ne bih nikada želio da mi se desi. Možda i crnje nego što jest.
Što se najgore dogodilo otkad vas nema?
Stranka je izgubila kredibilitet. Jer ako si ti liberalna stranka, zastupaš liberalnu demokraciju, proceduru, prava čovjeka… Ne možeš postupiti da ne dozvoliš optuženome iznijeti obranu. Jasno je da je cijeli postupak samo rezultat straha. Straha da će se izgubiti fotelja. Čak sigurnost da će se to dogoditi.
Nije li se taj strah znakovito pokazao kad su HNS-ovci, što se više bližio vaš izlazak iz zatvora, počeli hodočastiti u ove krajeve? Vesna Pusić na rođendanu Trnovca Bartolovečkog, Anka Mrak u Bednji…
Sve je to normalno, ali ne pomaže. Zamislite da se ovdje pojavi lista HNS-a nositeljice Vesne Pusić i reformista nositelja Radimira Čačića. Ne trebamo raditi procjenu kako će ljudi glasati ovdje. Dakle to je neozbiljno i neodgovorno. Što se ne smije raditi, to je opasno. To je jednostavno tako. Ako nisi u stanju biti realan u politici, nemoj se uopće baviti politikom.

Izvor:
Foto: