IZVORBoris Žerovnik, mr. sc. obiteljske psihoterapije
POU

Jedna od tajanstvenih stvari u životima ljudi je i izbor životnog partnera.

U našem životu nam se događaju mnoge nerazumljive i tajanstvene stvari. Jedna od njih je i izbor našeg životnog partnera. Kako smo se našli u tom mnoštvu ljudi? Zašto baš nas dvoje? Zašto ne netko drugi? Mnogi traže, žude i nastoje pronaći životnog suputnika, budućeg partnera, muža, ženu. Oni zamišljaju i planiraju kako i gdje će živjeti zajedno. Nekima se to brzo ostvari, drugima malo kasnije. Treći nastoje to tražiti na različite načine kroz grupe za usamljene ili online forume za upoznavanje. Neki se nađu kao prijatelji i žive zajedno kao prijatelji. Opet, drugi lete “od cvijeta do cvijeta” i mijenjaju svoje partnere u nadi da će jednom pronaći onog pravog. Nekima to nikako ne uspijeva, izgube interes i ostaju sami.

Zašto je to tako? I kako možemo znati je li naš partner doista onaj pravi koji nam je poslan da zajedno provedemo lijepe i teške trenutke našeg zajedničkog života?

Supernova

Obično je prvi međusobni kontakt slučajan susret u društvu, na zabavi, na moru, u planinama ili negdje drugdje. Nakon toga slijedi osjećaj nezaustavljive i tajanstvene privlačnosti koja se javlja kod jednog, drugog ili oba zainteresirana i povezuje ih jaka žudnja za ponovnim susretom i za međusobnom blizinom. Što je to u tebi i u meni da je tako nevjerojatno privlačno, iako smo u stvarnosti vrlo različiti? Zašto tako jako čeznem za tobom da te želim pored sebe i da ne mogu zamisliti život bez tebe? Zašto se pored tebe osjećam ispunjeno, sigurno, poželjno i prihvaćeno?

Slučajnost ili sudbina?

Nakon prvih zaljubljenih pogleda slijede nježni dodiri i riječi, međusobno divljenje, nezaboravni zajednički trenuci i planiranje budućnosti. Ali, kako smo se iznenada našli u takvoj situaciji? Je li to samo slučajnost, sudbina ili nešto drugo?

Ako to želimo razumjeti, moramo obratiti pozornost na ono što se događa u stanju zaljubljenosti. Način na koji se gledamo, naši međusobni blagi zagrljaji i riječi, boja glasa, ponašanje, razmišljanje i zajednički doživljaji, sve to i još više od toga nesvjesno i misteriozno stvara u nama poznatu domaću atmosferu. Zato imaju zaljubljeni parovi osjećaj kao da se oduvijek poznaju. Ona je tebi i ti si njoj ispunjenje najdubljih unutarnjih žudnji. Kojih žudnji i odakle se poznajete? U stvarnosti se ne poznajete otprije, jer ste se tek nedavno upoznali, ali ste se duboko u sebi međusobno osjetili i prepoznali i to vas je obvezujuće privuklo zajedno.

Što i gdje ste to u sebi osjetili? Postoji nevjerojatna sličnost između onoga što nam se dogodilo u ranom djetinjstvu i onoga što nam se događa u zaljubljenosti. Način na koji nas je majka prvi put nježno zagrlila, podojila, tješila, nježnost, koju nam je pružala, način njezina dodira, njezine slatke riječi, poljupci i pogled puni ljubavi, prihvaćanje i poželjnosti u nama su duboko posijali osjećaj radosti, sreće i poželjnost.

S druge strane, ako nije znala ili nas nije mogla utješiti kada smo to trebali, ako smo joj ponekad bili suvišni, ako nije mogla zadovoljiti naše potrebe, ako je bila razdvojena, prepuštena samoj sebi, ako je okolina nije prihvatila, ako smo bili odbijeni, napušteni, onda se duboko u nama ucrtaju afekti straha i srama, istinskog odbacivanja i zanemarivanja, koji nas snažno obilježavaju kroz cijeli naš život.

Kodirani osjećaji

Sve to ili slično dogodilo nam se kada još nismo mogli govoriti i reći drugima što nam treba i stoga to ostaje zapisano najdublje u našoj podsvijesti. Kasnije, kad odrastemo, nesvjesno, nezaustavljivo i sa svom točnošću tražimo i žudimo za tim prvim osjećajima i iskustvima iz našeg života, za prvim dodirom, pogledom, zagrljajem, nježnostima i brigama. Kada kasnije sretnemo osobu koja svojim ponašanjem, pogledom i govorom u nama budi ove najdublje i organski kodirane osjećaje, u nama se aktiviraju fizički i emocionalni odgovori koji su jači od nas i doslovno nas preplavljuju i premjeste u atmosferu našeg najranijeg razdoblja koji su zabilježeni u nama. Zbog toga jedan drugoga nazivamo posebnim lijepim imenima, pokazujemo posebnu nježnost, poglede i pažnju.

Zašto nam se to događa? Zašto ne možemo sami izabrati našeg budućeg partnera, nego ga izaberu baš ovi najdublji osjećaji u nama? Kao što se može vidjeti iz gore navedenog teksta, emocije i osjećaji koje doživljavamo jači su od našeg razuma. Naime, nitko od nas nije imao idealno djetinjstvo. Mama nije mogla biti stalno prisutna i uvijek dostupna svom djetetu. Nije ga mogla razumjeti u svemu i zadovoljiti sve njegove potrebe. Isto tako i otac nije mogao uvijek biti tu i pobrinuti se da djetetu ne bi ništa nedostajalo, kako emocionalno, tako i u materijalnom smislu. Odavde dolazi više ili manje velika čovjekova potreba da ispuni sve neispunjene najranije i najdublje žudnje, koje se u novom odnosu ponovno bude i teže njihovu razrješenju. Hoće li partnerima ili supružnicima to zaista uspjeti, ovisi o njima samima i njihove odluke da ustraju, da nastoje razumjeti sebe i drugoga, da si pružaju pomoć i međusobnu podršku te da unatoč velikim razlikama među njima nauče prihvatiti i poštivati jedan drugog.

Ako ste u situaciji da trebate razgovor, savjetovanje ili psihoterapiju, možete se obratiti na psihoterapija.zerovnik@gmail.com ili na tel.: 091/152 5966, Team Centar Varaždin, Braće Slukan 39, 42000 Varaždin, teamcentar.kontakt@gmail.com.

Komentari

Komentara