Povežite se s nama

Ljudi i priče

Zbog krutosti sustava djeca su odvojena od svojih roditelja!?

Objavljeno:

- dana

ŠOKANTNO

Čak 90 posto razvedenih očeva i 10 posto razvedenih majki svoju djecu viđa svega dva puta tjedno ili, još gore, samo dva puta mjesečno.

Udruga Dijete – razvod je na šokantne podatke upozorila prošli tjedan kada su ispred Hrvatskog sabora na Markovom trgu u Zagrebu održali miran prosvjed. – Zbog takvih sramotnih odluka sudova našoj udruzi se javilo više od 2.000 osoba u posljednje četiri godine. Sve razvedene majke i očevi smatraju da se krše prava njihove djece, a većina za to ima i dokaze.

2000 nezadovoljnih roditelja požalilo se u posljednje 4 godine da ne viđaju dovoljno dijete

Žale se na zavode za socijalnu skrb, općinske sudove i suce koji odluke donose nemarno. Nažalost, zbog neučinkovitog sustava koji je nakon razvoda roditelja “po šabloni” odlučio o njihovoj budućnosti, krši se pravo djece na bezbrižno djetinjstvo – rekla je Asenka Kramer, predsjednica Udruge Dijete – razvod, koja je bila suorganizator prosvjeda.

Prema njezinim iskustvima, najviše problema je u Varaždinu i Čakovcu. U Varaždinskoj županiji lani je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, bilo 199 razvoda. Županijski zavod za socijalnu skrb zaprimio je 107 zahtjeva za postupak posredovanja pri razvodu. S kim će biti dijete i koliko će ga drugi roditelj viđati mjesečno, nije se mogla dogovoriti 33 bivših partnera pa je Zavod morao dati svoje mišljenje i proslijediti ga sudu. I dok iz Zavoda ističu da poštuju svu propisanu proceduru, iz Udruge Dijete – razvod tvrde drugačije.

– Varaždinski i čakovečki zavodi pravi su “krimić”. Upravo iz ovog kraja imaju najviše priča očajnih roditelja koji zbog apsurdnih odluka i presuda ne mogu do svojega djeteta – ustvrdila je Kramer.

Zabrana pristupa

Većina roditelja se još uvijek, dodaje, boji javno istupiti, kako zbog srama, kako zbog odmazde institucija. Među roditeljima koji se usuđuju progovoriti je R.K., otac 6-godišnje djevojčice. Na prosvjed nije mogao ići jer je morao biti na sudu, koji je odredio zabranu pristupa njegovoj kćeri.

– Dijete ne smijem viđati sljedećih šest mjeseci, jer sam s kćeri tijekom ovog ljeta proveo vrijeme koje je kao minimalno propisano pravomoćnom sudskom odlukom – rekao je očajan otac.

Tvrdi da je samo na temelju toga, a bez ikakve provjere ili razgovora s roditeljima i djetetom, sud to protumačio kao “ugroženost života” djeteta te je sutkinja u roku od 3 i pol sata donijela odluku o zabrani pristupa kćeri. – Ova mjera se po zakonu primjenjuje isključivo u slučaju “ugroženosti života”. Sasvim sigurno ni Prekršajni ni Visoki prekršajni sud neće djetetu i meni nadoknaditi vrijeme koje ćemo izgubiti dok zabrana ne bude ukinuta. Eto, željela je ići na hokej u Pulu, ali je to bilo neizvedivo – ispričao je kroz suze.

1,2 % vremena mjesečno provode mnoga djeca s jednim od roditelja, što je alarmantno malo

Tješi ga što kćer s njim ima kvalitetan odnos pun povjerenja i ljubavi, koji ovakvim događajima ne može biti narušen. Međutim, boji se kako će takva odluka utjecati na emocionalni i psihički razvoj te stabilnost njegove šestogodišnje djevojčice. – Postupak razvoda u mom slučaju traje već pet godina, što znači i pet godina borbe za vrijeme provedeno sa kćeri. Ali nisam očekivao da će biti ovakvih ekstremnih odluka – napomenuo je.

Krše se prava djece

On je samo jedan od stotina, pa čak i tisuća očeva koji dijete mogu vidjeti tek u rijetkim prilikama te služiti samo za plaćanje alimentacije. – Nakon što sam dobio rješenje o zaštitnoj mjeri, napisao sam podnesak i priložio dokumente koji pokazuju da sam postupao po zakonu, na dobrobit djeteta i da nema nikakvog nasilja. Sutkinja je odbila ukinuti zaštitnu mjeru i prisilila me na to da odmah uputim žalbu višem sudu – rekao je Kramer.

Hoće li uspjeti, nije siguran. Smatra kako je ovo tek najnoviji primjer kako državne institucije, posebno sudovi i centri za socijalnu skrb, doprinose zlostavljanju djece i kršenju prava djece, a na što ukazuju i udruge koje okupljaju tisuće nesretnih razvedenih roditelja.

24 mišljenja o tome kod kojeg će roditelja biti dijete, dao je u ovoj godini Zavod za socijalnu skrb Varaždin

Naime, i predsjednici udruga ističu da je situacija loša i da se treba boriti svim snagama kako bi se ta praksa promijenila. – Sustav se u svakom slučaju brine za sebe i metastazira ako se nitko ne brine i ne pokušava to promijeniti. Trebamo se boriti za promjene – istakla je predsjednica Udruge Dijete – razvod.

No problem je što i ta borba može biti kažnjiva. – Pritužbi je sada više nego ikad, ali sustav se opire i buni protiv promjena. Upravo se zato brojni nesretni roditelji ne usuđuju izaći u javnost sa svojim pričama kako ne bi došlo do gorih posljedica – ističe Kramer i poručuje da se takvo stanje može promijeniti, ali samo ako žrtve postanu sve glasnije.

Jesu li 2 sata tjedno dovoljna?

Roditelji se razvode, a odlučiti s kim će biti dijete, mučna je situacija za sve strane. O tome ne mogu odlučiti ni partneri nakon čega brigu preuzimaju institucije. Na ispravan ili neispravan način? O tome svaka strana ima svoj stav.

U svakom slučaju, tih je situacija alarmantno puno. – Tijekom 2010. godine provedeno je 135 postupaka posredovanja prije razvoda braka, 2011. godine 107, a do sada su u ovoj godini zaprimljena 72 zahtjeva – podaci su koje smo dobili od Zavoda za socijalnu skrb Varaždin. Postupak posredovanja provodi se kada bračni partneri imaju maloljetnu zajedničku djecu. – Tijekom tog postupka posredovanja upoznajemo bračne partnere s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda, ispitujemo uzroke koji su doveli do narušavanja partnerskih odnosa te nastojimo da se ti uzroci otklone i partneri pomire – ističu u Zavodu.

Ne – sporazum
Do problema dolazi kada se roditelji ne uspiju sporazumjeti s kim će živjeti dijete. Tada Zavod, na zahtjev suda, daje svoje mišljenje. Koliko se roditelji ne mogu dogovoriti govori podatak da je Zavod u ovoj godini dao 24 takva mišljenja, prošle godine 33, a 2010. godine 41 takvo mišljenje!
Ono što najviše muči roditelje su i mali vremenski periodi u kojima se mogu viđati sa svojim djetetom, o kojima odlučuje centar. Jesu li dva sata tjedno uistinu dovoljna za provoditi vrijeme s djetetom, pitaju se neki roditelji. No kako kažu iz Zavoda, o tome se odlučuje na temelju brojnih faktora koje uzimaju u obzir – od dobi do konkretne obiteljske prilike.
Sve to u teoriji zvuči dobro, no kada dođe do provođenja u praksi, djeca često stradaju. Za to su krive i nesuglasice među roditeljima koji se ne mogu dogovoriti i namjerno uskraćuju jedno drugom pravo na viđanje s djetetom. Pitanje je kako onda reagirati jer tada se samo provode sudske odluke i praksa bez da se provjeri realna situacija i sasluša i dijete, što je naglasio i naš sugovornik.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.

Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.

Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.

U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.

– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718  od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.

Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.

– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2

I dodaju:

– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.

Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!

Ne mogu si ni jaje ispeći!

S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.

– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022  da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.

Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.

Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.

– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.

U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:

Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS

IBAN: HR6324020061500119802

Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.

Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.

Poziv na broj: 1962-1982

Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22

Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.

Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.

Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!

HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA

Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.

Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.

OIB: 47407637610.

Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.

Registarski broj: 21011908.

Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.

Kontakt Udruge: 091 614 8399.

Email: [email protected]

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje