POGLED U NEBO

Zaljubljeni muškarci, njihtristotinjak, promatralo je svoje ljepotice dok lebde nad ludbreškim nebom. I brojali sekunde dok im se ponovno ne pridruže. Koliko ih sve to stoji, bit će da su ludo zaljubljeni.

Svi odreda s kojima smo razgovarali, priznaju da jesu. U svoje vitke, elegantne ljepotice, na koje troše tisuće i tisuće eura – modele aviona upravljanih radiouređajima.

To su prvi dojmovi koje smo stekli na velikoj ludbreškoj čistini pored Svetišta, za vrijeme prošlotjednog održavanja 3. Svjetskog prvenstva s radioupravljanim avionima u F3K kategoriji. Iako puno ljudi ni ne zna za postojanje ovog neeksponiranog sporta, broj natjecatelja, pratnje… ne odgovara ovoj tezi. Jer, u Ludbregu se okupilo više od 3oo natjecatelja, „helpera“ – pomagača i „supportera“ – logističara iz 33 svjetske zemlje sa svih kontinenata. S bacališta žamor i „tjeranje“ aviona više, pod šatorima uokolo natjecatelji i pratnja. Šarenilo boja nacionalnih reprezentacija, zastave pred svakim šatorom, natjecatelj iz Hong Konga snima najbolje Novozelanđane, većina ovih ljudi za život i ova, vrlo skupa putovanja, zarađuju u avioindustriji. Ali redovito dolaze u velikom broju. U Ludbregu se, naime, održalo i 12 europskih kupova. – Primjerice, samo je Amerikanaca dvadesetak. Dođu cijele obitelji. Između svih tih ljudi nije bilo i prošli tjedan aktualnog svjetskog prvaka kategorije, Nijemca… 

– Ludbreg je imao smještajne kapacitete za sve njih, a osiguran im je i prostor za kampiranje, govori Siniša Križan, direktor događaja.

Elitni sport

Kad se zbroje svi troškovi, sigurni smo da piloti i pratnja kampiraju iz gušta, a ne uštede. Za njih 70-ak Grad je osigurao struju, vodu… Neki su smješteni u Prelogu, Rusi u Štrigovi. Valjda jedino oni od ekipa, rječnikom i naglaskom sličnim hrvatskom, znaju točno izgovoriti ime mjesta. Dok modeli aviona lete zrakom, mi na 34 stupnja u hladu razgovaramo s natjecateljima. Saznaju se tu zanimljive stvari. Na primjer, da ono najvažnije u sportu, avion i – najviše stoji. – Jedan bolji model, s kojim je veća vjerojatnost za pobjedu, stoji oko tisuću dolara. Svaki ozbiljniji natjecatelj ima ih barem pet. To je samo za početak. E, kad se bavite time, idete i na natjecanja. Sve to stoji. Vjerovali smo da je tenis skup sport, ali radiomodelarstvo, rekli bismo, ne zaostaje. Primjerice, novozelandsku je ekipu ovo Svjetsko prvenstvo stajalo oko 50 tisuća novozelandskih dolara. Nakon 45 sati leta, brojnih presjedanja… evo ih u Ludbregu. Ili, kako vele – na drugoj strani svijeta. Na natjecanje u Ludbreg stigla su četiri novozelandska pilota. Tim je odabran prije dvije godina, vježbaju tri do četiri dana tjedno, po dva sata dnevno.Oni imaju i tim menadžera Jonathana Shorera. On brine da natjecateljima ništa ne fali – da ne budu žedni, gladni, da u pravo vrijeme budu na pravom mjestu, kaže ova “Katica za sve” Kiwija. 

 

Ovo je bio močvaran i šumoviti teren koji smo morali urediti

Većinom sve plaćaju sami. Na pitanje znači li to da je riječ o sportu za bogate, Jonathan veli: „za posvećene“. Prva pomisao pri slijetanju u Hrvatsku bila mu je „vrućććće“. U Novom Zelandu smo usred zime. Došli smo iz zemlje okovane snijegom, gdje puše jak vjetar i temperature koje smrzavaju, u ovu vrućinu. Preveliki kontrast, pedesetak stupnjeva razlike. Najmlađi u reprezentaciji, Alex, uz bacanje aviona bavi se i kriketom. Kršni Hrvati ni jedno ni drugo ne bi nazvali sportom.

Ali tradicionalni novozelandski sport itekako je „muški“ – ragbi. Zašto on ne igra ragbi? – Igrao sam, ali previše je tu ozljeda, kaže. Ima 26 godina, leti 20, radi kao inženjer za motore u aviokompaniji. – Već dugo nisam iskusio toliko vrućine s tako malo vjetra. Dolazim iz oblačnog, vjetrovitog gradića blizu mora… govori. Za ovo prvenstvo je štedio dvije godine. – Ovo mi je prvo prekooceansko natjecanje. Čim se vratimo, moram početi štedjeti za iduće, realan je. Najbolji na svijetu, najdugovječniji na vrhu je Joe Wurts. – Ako gledate povijest, na vrhu sam, pogledate li u budućnost – starim. 

Najbolji od najboljih

Sada su mu 54 godine, a još uvijek je na vrhu. Svako pravilo ima iznimaka. Natječe se na svjetskim prvenstvima od 1991. godine i nema velikog natjecanja koje nije osvojio. Ima 24 medalje sa svjetskih prvenstava. I on je, kao i većina natjecatelja, iz aviobranše – inženjer aeronautike. – Ići na svjetska prvenstva, osobito s Novog Zelanda, jako je skupo. Ono što ga najviše inspirira i zbog čega nijedan dan ne požali što se bavi ovim sportom su društveni kontakti. – Upoznajete ljude iz cijelog svijeta, različite kulture, i to je neprocjenjivo, kaže.

Nekoliko desetaka metara dalje – šator Brazilaca. Zeleno-žute majice odmah asociraju na ono po čemu je Brazil najpoznatiji – nogomet. Mladi pilot, taman se vratio s bacanja. Veli da je tvrdnja o Brazilcima koji od nogometa ne vide dalje od nosa neistinita. Kao i svi, priznaje da je ovo vrlo skup hobi. – Ovo prvenstvo me stajalo oko pet tisuća dolara. Ovo mi je, istina, vrlo skup hobi. Skupo je, ali vrijedi svakog penija. Ovo je vrlo teška kategorija. Čak bih rekao, najteža. Nekoliko je vrlo unikatnih stvari koje je razlikuju od drugih kategorija. Primjerice, u drugima, pilot stoji mirno i upravlja zrakoplovom, dok ovdje mora trčati, skakati… govori uspuhano.

Hrvatski piloti ovdje nisu autsajderi. Miljenko Frančić ovim se sportom bavi 23 godine. Slaže se s kolegama da je riječ o težoj kategoriji od ostalih zbog, kako su rekli, potrebnih atletskih vještina. Hrvati kukaju o lošem standardu, krizi, dok istovremeno aktivno sudjeluju u vrlo skupom sportu kao što je ovaj. – Imamo sreću da smo počeli prije krize, pa je nešto ostalo i otprije. U ovom sportu godine su bitne, jer važni su refleksi, snaga izbačaja… kaže. Nadovezuje se direktor događaja, Siniša Križan. – Iako je Ludbreg, dakle, naviknut na aviomodelarska natjecanja, ova kategorija sa sobom nosi i svoja pravila. Pa tako, primjerice, i veličinu terena. – Ovo je bio močvaran i šumoviti teren koji smo morali urediti u igralište. Na pitanje kako si hrvatski pilot može priuštiti odlazak na putovanja, jedan od njih dobacuje: “Nikako. Zato smo si organizirali Svjetsko prvenstvo doma”. 

Najbolji na svijetu i najdugovječniji na vrhu je Joe Wurts. – Ako gledate povijest, na vrhu sam, pogledate li u budućnost – starim, veli. Sada su mu 54 godine, a još uvijek je na vrhu. Svako pravilo ima iznimaka. Natječe se na svjetskim prvenstvima od 1991. godine. Ima 24 medalje sa svjetskih prvenstava.

Izvor:
Foto: