Povežite se s nama

Ljudi i priče

Zbog ukopa “male Lili” ekshumacija uz policiju

Objavljeno:

- dana

BIZARNO

Veliku je nevolju i pomutnju izazvao (ne)poznati građanin koji je nedavno na starom groblju u Bednji odlučio zakopati uginulog kućnog ljubimca.

Vjerojatno bi „sahrana“ nekome, očito, dragog stvorenja, prošla bez ikakve pompe da ožalošćeni vlasnik nije otišao korak dalje: mrtvu mačku zakopao je među grobovima u kojima počivaju ljudi te počivalište svoga ljubimca i uredio ogradivši ga pločicama te stavivši na njega stiliziran križ na kojemu piše: Mala Lili, 25. 4. 2013. – 29. 9. 2013. Reakcija građana brzo je uslijedila.

Pozivi građana

– Više građana zvalo je općinske službe i obavijestilo nas da su pojedini mještani uznemireni i da je krenula javna rasprava o tomu da su na groblju zakopani posmrtni ostaci pobačenog djeteta ili novorođenčeta. Naime, građani, pogotovo vjernici, naprosto nisu mogli povjerovati u to da bi se netko uopće odvažio uginulu mačku ili psa zakapati među ljude. Premda smo pretpostavljali da ipak nije riječ o ljudskim ostacima, rasprava je bila tolika da smo morali zvati policiju – izvijestio je načelnik Bednje Mirko Bistrović. Tako je u nazočnosti policijskih službenika grobar izvršio ekshumaciju, pri čemu je ustanovljeno da je mala Lili ipak bila mačka.

Životinjsko truplo zakopano je potom u obližnjem grmlju. Iz općinskih službi mole građane da na groblju ne zakapaju uginule životinje. Jer ne samo što to nije primjereno iz civilizacijskih i vjerskih razloga, već i zato što Općina neće dopustiti da se taj prostor s vremenom pretvori u groblje kućnih ljubimaca. S općinskim službama slaže se i bednjanski župnik vlč. Neven Blažon.

– Koliko god čovjek volio svoje pse, mačke, hrčke i druge ljubimce, njihovo zakapanje u blagoslovljenu zemlju, u kojoj počivaju ljudi, posve je neprimjereno. Naime, prilikom sprovoda moli se i molitva blagoslova groba u koji se lijes polaže. Groblje je prostor posebnog pijeteta i stoga je nedopustivo na takav ga način oskvrnjivati. Križ je znak vjere u Isusa, pa se pitam gdje je bila pamet gazdi koji je „grob“ jedne mačke označio križem? – odrješit je vlč. Blažon.

Povijest starog groblja

Staro groblje o kojemu je riječ inače je tužna priča iznimno zanimljive povijesti. Na njemu su mještani bili pokapani sve do ‘20-ih, kada je i Bednju poharala španjolska gripa. Mještani kažu da su nakon „španjolke“ tadašnje vlasti zabranile da se tijekom idućih 50 godina na tom groblju obavljaju ukopi te da je pokapanje mrtvih ponovno počelo 70-ih godina i trajalo je sve do otvaranja današnjeg novog groblja u Bednji.

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje