Zelena salata (Lactuca sativa) jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka iz porodice glavočika. Uzgaja se zbog listova koji se koriste u prehrani. Pravo podrijetlo salate nije poznato, ali se pretpostavlja da je nastala iz divlje, bodljikave salate, čija je pradomovina Sibir.

U drevnom Egiptu pripisivali su joj afrodizijačka svojstva, stari Perzijanci njome su liječili nesanicu, a i grčki liječnik Hipokrat propisivao je salatu također kao lijek. Najpoznatije sorte i na našem području najraširenije su kristalka, putarica, radič, endivija, hrastov list, matovilac…

Zelena salata odličan je izvor antioksidansa, posebno vitamina A. Blagonaklono djeluje na kardiovaskularni sustav jer pomaže u sprečavanju nakupljanja kolesterola na stijenke arterija i stvaranje ugrušaka koji mogu uzrokovati srčani udar. Sadrži vlakna koja na sebe vežu soli i uklanjaju ih iz organizma. Djeluje na smanjenje visokoga krvnog tlaka.

Vlakna pomažu i u pravilnom funkcioniranju probavnog sustava. Osiguravaju duži osjećaj sitosti i potiču rad crijeva te sprečavaju začepljenje. Zelena salata sadrži razne karotenoide: najpoznatiji je beta-karoten, koji tijelu osigurava zaštitu kože i sluznice, potiče rad imunološkog sustava i ublažava upalna stanja. Hranjive tvari iz salate pomažu u održavanju zdravlja mišića, tkiva i koštanoga sustava. Riječ je energetski siromašnoj namirnici s visokim udjelom vode pa se preporuča osobama koje paze na tjelesnu težinu. Vanjski tamniji listovi salate nutritivno su bogatiji od svjetlijih koji se nalaze u sredini glavice.

Listovi zelene salate se peru u hladnoj vodi

Prije pripreme salatu je potrebno temeljito očistiti, da bi se uklonili mogući insekti i nametnici. Salatu se nikako ne bi smjelo namočiti u vodu jer se tako gubi velika većina vitamina koja je topiva u tekućini. Listovi zelene salate se peru u hladnoj vodi.

Načini pripreme salate uistinu su raznoliki. Jedna ili više vrsta lisnatih salata mogu se servirati s preljevom od octa, ulja i soli, ali i s limunovim sokom, senfom, tvrdo kuhanim jajetom, ljutim umacima, šećerom, medom, peršinom, vlascem, bosiljkom ili raznim vrstama sjemenki. Salatni preljevi mogu biti i na bazi vrhnja, jogurta i majoneze.

Zelena salata je vrlo zahvalna namirnica i u kuhinjama omiljena, jer se lako kombinira s drugim namirnicama, bilo povrtnim – mrkvom, celerom, lukom, rajčicom, krastavcima… ili pak voćnim – jagodama, nektarinama, avokadom, ananasom… Gotovo da ne postoji jelo kojem dodatak salate ne podiže okusne, estetske i nutritivne vrijednosti.