FOTOfb, Živi zid

“Nedugo smo u gradu Varaždinu svjedočili nesvakidašnjem događaju, trenutku u kojem smo mogli dobiti barem mali uvid u život novopečene varaždinske „aristokracije“.”

Početak je to facebook posta varaždinskog Živog zida, u kojemu se treća stranka po popularnosti u Hrvatskoj osvrće na jedno varaždinsko vjenčanje. Vlasnik Vindije, Dragutin Drk ženio je potomka. Ono što u tom postu ne piše jest da je druga polovica novopečenog bračnog para navodno također iz obitelji koja po bogatstvu baš i ne može parirati Drkovima, ali ide dobrim putem. Riječ je o obitelji Rudolfa Kišičeka, vlasnika trgovačkog lanca KITRO.

Ovim su vjenčanjem tako Drkovi i Kišičeki postali svojta.

Nakon poslovne biografije Dragutina Drka u uvodu teksta, Živi Zid, između ostaloga, piše.

– …Vjenčanje nasljednika loze, bilo održano u dvorcu, pod nezamislivim sjajem za nas običan puk. Bilo je tu cvijeća, kako navode bliski prijatelji obitelji čak za 200000 kuna, najbolji frizer iz Zagreba, na raspolaganju 24 sata za obitelj, jer, po protokolu, tri se frizure mijenjaju u toku slavlja.Bijeli tepisi, pozlaćene stolice kako i dolikuje slavlju, najskuplja jela, veliki vatromet, velik broj slugu, vrhunska usluga…”

U nastavku teksta, autori se osvrću na mjesto događanja – poznati “Drkov dvorac” i preispituju (ne)zakoniti status dvorca.

– Dvorac u kojemu je bilo obiteljsko slavlje, a koji obitelj i inače koristi, registriran kao Poslovno-edukativni centar tvrtke Vindija. I to mu je namjena koja bi trebala biti poštovana, pošto je preduvjet kupnje tog dvorca od strane Vindije upravo bilo da se pretvori u za javnost otvoreni, Edukativno – poslovni centar, nikako privatni obiteljski dvorac. Edukativno poslovni centar Vindije? – pitaju se iz Živog zida.

Malo je Varaždinaca dosad znalo o novim obiteljskim vezama Drk – Kišiček. Izgleda su gosti ozbiljno shvatili ugovor o tajnosti koji su potpisali. No, netko se očigledno ogriješio o tajnost pa je Živom zidu dostavio informacije i fotografije s događanja.

I pitanje Živog zida za kraj:

– Tko je platio ovaj sjajni bal? Možda dijelom i svi vi porezni obveznici i radnici koji pod teškim uvjetima radite u Vindiji, Koki, Latici i drugim tvrtkama gospodina Drageca?

FB post Živog zida objavljujemo u cijelosti, a tu su i fotografije koje je objavio Živi zid.

– Pod velom se tajne odvijalo vjenčanje u obitelji Drk, obitelji koja slovi za jednu od najbogatijih hrvatskih “aristokratskih” obitelji. Pošto je gospodin Dragutin Drk vjenčao svog mladog nasljednika u drugom koljenu, što u aristokraciji znači produžetak loze, začuđujuće je bilo što niti jedna medijska kuća nije popratila ovaj glamurozan i veličanstveni događaj. Sve su se pripreme odvijale u tajnosti kao i samo vjenčanje.
No, vratimo se na trenutak začetniku ove „aristokratske“ loze. Gospodin Dragutin Drk, klasičan je primjer kako se od rudara u rudniku može doći do plemića s ogromnim bogatstvom i velikim, uređenim dvorcem, kao što i priliči svakome plemiću.
Njegova ga je sudbina nakon mračnog labinskog rudnika, dovela u Varaždin. Ovdje je upornost naučenu u podzemlju pretočio u svakodnevno pedaliranje svog vjernog bicikla, kako bi s drugim upornim radnicima mogao na vrijeme stići na novi posao u varaždinskoj mljekari. Tih je dana svakodnevno vozio bicikl, a danas obožava sve, čime se može pohvaliti da je jedinstven. Ispred ostale „hrvatske aristokracije“ poseban je osjećaj biti vlasnik nečega što još nitko nema. Tako mu u garaži prašinu sakuplja rijetki model Bentley Arange RL, prvi Bentley u Hrvatskoj, služeći isključivo kao pokazatelj bogatstva i moći. Bicikl je pao u zaborav.
Od skromnog direktora nekadašnje varaždinske mljekare(kako ga opisuju stari „drugovi“ ) pa do bahatog i zločestog (kako ga danas opisuju radnici) te skoro stopostotnog vlasnika današnje Vindije, za gospodina Drageca nije bilo trnja i kamenja. Sve je za tog začetnika loze odradila mogućnost, koju su i mnogi drugi tada znali iskoristiti, mogućnost privatizacije uz stranačku podobnost. I tu su mu pomogle osobine iz rudnika, snalažljivost i upornost.

Preko noći, raznim je malverzacijama i političkim vezama došao do većinskog broja dionica, bez kapitala, a smanjenjem temeljnog kapitala tvrtke, još je i podigao udio. Sve ostalo je povijest i rađanje još jedne aristokratske hrvatske obitelji. Poput obitelji Todorić.

Svaka plemićka obitelj ima dvorac u kojemu provodi vrijeme. Tako je i vjenčanje nasljednika loze, bilo održano u dvorcu, pod nezamislivim sjajem za nas običan puk. Bilo je tu cvijeća, kako navode bliski prijatelji obitelji čak za 200000 kuna, najbolji frizer iz Zagreba, na raspolaganju 24 sata za obitelj, jer, po protokolu, tri se frizure mijenjaju u toku slavlja.Bijeli tepisi, pozlaćene stolice kako i dolikuje slavlju, najskuplja jela, veliki vatromet, velik broj slugu, vrhunska usluga. Kao na balu iz neke bajke, koju nam je baka pričala dok smo bili mali. Skupe i glamurozne haljine, odijela, skupi automobili uzvanika, sve se to moglo vidjeti na jednome mjestu. Prije toga momačka večer u vili na Murteru, djevojačka u Dubai. Savršeno!

Međutim, svi su gosti morali potpisati ugovor o tajnosti, a bili su nepoželjni i mobiteli zbog fotografiranja. Pred ulazom u dvorac, zaštitari su tjerali prolaznike i znatiželjnike sa javne površine.
Pitamo se zašto je sve bilo tako tajno i mistično? Pretpostavljamo da je tome razlog što je dvorac u kojemu je bilo obiteljsko slavlje, a koji obitelj i inače koristi, registriran kao Poslovno-edukativni centar tvrtke Vindija. I to mu je namjena koja bi trebala biti poštovana, pošto je preduvjet kupnje tog dvorca od strane Vindije upravo bilo da se pretvori u za javnost otvoreni, Edukativno – poslovni centar, nikako privatni obiteljski dvorac. Edukativno poslovni centar Vindije?

Pitamo se , kakve je to usluge nudio taj Edukativni centar obitelji Drk? Obitelj je dobila uslugu od Edukativno-poslovnog centra u vidu organiziranja svadbe, a nas zanima da li je obitelj Drk platila uslugu tom Edukativno poslovnom centru? Da li je na tu uslugu plaćen porez, ili su svi troškovi pali na Vindiju? Ako je troškove podmirila Vindija kao tvrtka, to je protuzakonito jer bi se to moralo prikazati u računima tvrtke kao neki rashod, čime se uvelike umanjuje porez. Tko je platio ovaj sjajni bal? Možda dijelom i svi vi porezni obveznici i radnici koji pod teškim uvjetima radite u Vindiji, Koki, Latici i drugim tvrtkama gospodina Drageca?
Dok novopečena aristokracija pod zaštitom institucija piruje i slavi, mi marljivo i uporno životarimo u njihovim tvrtkama. Osjećamo se zatočeno, pouput gospodina Dragutina nekad u labinskom rudniku, pomalo gubimo strpljenje i želimo što prije izaći iz njega. Pošto se više nema što privatizirati, ostaju nam samo upornost, zajedništvo i pošten rad. Nešto što je hrvatska „aristokracija“ zaboravila da postoji.

Komentari

Komentara