Matica umirovljenika Međimurske županije Podružnica Nedelišće i ove je godine bila domaćin izložbe „Črna pisanica“.

Članovi Podružnice Ana Srnec, Marija Bošćak, Ljubica Gebert, Ana Hergotić, Đurđa Juršić, Vilma Bašek, Vera Horvat, Damir Žnidarić, Dragica Srnec, Jelka Sarić, Smiljana Jagec, Marija Barulek, Mira Podgorelec, Ana Marčec i Branka Novak marljivo su tijekom ožujka izrađivali crne pisanice te čak njih 200-tinjak pokazali na izložbi.

Čađa i vosak

– Črna pisanica je tradicionalni način ukrašavanja pisanica u Međimurju. Obnovili smo tradiciju izrade i drugu godinu zaredom organizirali izložbu u uskrsno vrijeme – rekao je Ljudevit Bošćak, predsjednik Podružnice, objasnivši nam pritom o kakvim je pisanicama riječ.

– Nekada nije bilo boja, već se koristilo ono čega je bilo u domaćinstvu. Za bojanje se koristila čađa te su zbog toga pisanice crne. Pčelinjim voskom su se pak iscrtavali motivi. Motivi su se nakon toga bojali drugim prirodnim bojama te su tako nastale ove zanimljive pisanice, koje su izvorno karakteristične za donje Međimurje, ali su se brzo proširile na cijelo područje između Mure i Drave, ali i na drugu stranu dravske obale.

Ideju za obnavljanjem tradicije izrade crnih pisanica predstavila je članica Podružnice Božena Hajdarović, koja je na taj način željela od zaborava očuvati neke uskrsne običaje.

– Črne pisanice samo su jedan dio tradicionalnog Uskrsa. Moderno doba odnijelo je mnogo toga dobroga, tradicionalnoga, onoga što Uskrs i korizma zapravo jesu. Nekada je korizma imala puno dublji smisao nego što je to danas. Ljudi su postili u punom smislu te riječi. Kada je došlo Veliko trodnevlje, s nestrpljenjem se čekala Velika subota, kada su započinjale pripreme za bogati uskrsni stol. Kuhala se šunka, radile pisanice… To je bio smisao pravog Uskrsa. Nekada se oskudijevalo u svemu, namirnice su bile strogo sezonske, a ne kao danas, da u bilo koje vrijeme u trgovinama možete kupiti svježe voće, povrće i meso – rekla je Hajdarović.

S obzirom na to da su ljudi živjeli vrlo skromno, njima je post zapravo bio tijekom cijele godine. Tek u rijetkim prigodama, uglavnom uz najveće blagdane, priuštili su si mali luksuz te se proveselili uz bogati stol.

– Danas ne znamo što je post u pravom smislu te riječi. Odricanje od čokolade ili kave ne može se nazvati postom – zaključila je Božena Hajdarović.
Neizostavni dio uskrsnog stola su kolači.

– I danas se trudim za Uskrs pripremiti tradicionalne kolače, bidre i buftleke. Zamijesim tijesto, razvučem ga i nafilam makom i orehima. Onda ga zamotam i stavim u naregane protvajne. I kolače su se delali od onoga kaj smo doma imali. Zato su se buftleki punili pekmezom. Danas mladi više ne rade takve kolače, čak nečeju niti posluhnuti kad im se nekaj veli – kroz smijeh prepričava Katarina Posavec, držeći u rukama pun tanjur kolača.

Središnje mjesto na uskrsnom stolu ipak je pripadalo pisanicama, posebno crnim pisanicama. Tehnika izrade iziskuje kreativnost i strpljenje jer je riječ o pravim malim umjetničkim djelima. Svaka pisanica je sadržavala i neku poruku, a njezin sadržaj ovisio je o onome kome se poklanjala: „Sretan Uskrs“, „Mali dar“, „Ovo jaje na dar se daje“, „Ne gledaj jaje već onog tko ti ga daje“…

Poruke

– Črna pisanica se održala sve do danas. Za takve pisanice su se uvijek odabirala što bjelja jaja, kako bi kontrast crnoga i bijeloga bio što izraženiji. Da bi pisanica bila lijepa i sjajna, premazala se mašću – otkriva nam Hajdarović.

Uskrsni običaji nastavljali su se i nakon Uskrsa. Tako su se ljudi posebno veselili Bijeloj nedjelji, prvoj nedjelji poslije Uskrsa, kad se obvezno za odlazak u crkvu odijevalo bijelo ruho.

– Poznati običaj je sestrenje ili bratimljenje na taj dan. Mladež se sastajala u određenoj kući. Posebno su se okupljale djevojke, a posebno dečki. Djevojke su bile u bjelini. Donosile su okićene kolače, bidru, pogaču, a u novije vrijeme i torte. Razmjenjivale su se pisanice uz poruku: „Sestra, nevesta za naveke sestra“ ili „Brat, brat za naveke brat“ i uistinu su se nakon bratimljenja zvali sestra ili brat. Nakon sestrenja održana je zabava i ples jer su se mladi poslije cijele korizme zaželjeli plesa i zabave – zaključila je Božena Hajdarović.