Povežite se s nama

Kultura

Život pjevača je spartanski život u koferu

Objavljeno:

- dana

RAZGOVOR

Ovog četvrtka opernim arijama odvela je varaždinsku publiku u Francusku 19. stoljeća. Koncert ispunjen djelima Bizeta, Debussyja, Masseneta… održala je mezzosopranistica Ana Šedlbauer uz pratnju pijanista Davora Brđanovića. Nastup u Varaždinu bio je prilika popričati s mladom pjevačicom…

Sami ste birali arije. Zašto baš Francuska i baš 19. stoljeće?
Sve je počelo od Carmen jer smatram da je ona arhetip svakog ženskog opernog lika, pogotovo u onim ulogama koje pjevaju mezzosoprani. Na Carmen su se nadovezale Dalila i Charlotte, uloge koje odgovaraju mom tipu glasa. Liričnost i poetičnost materijala je nevjerojatno lijepa i željela sam ga predstaviti publici.

Tri junakinje

Koncert nosi naziv “Un oiseau rebelle” (Ptica buntovnica), a napisali ste i tekst koji povezuje te tri junakinje…
Tekst koji prati program je dodatni materijal koji konceptualno povezuje cijeli koncert, tj. arije iz tri opere: Samson i Dalila, Carmen i Werther gdje je Charlotte protagonistica. Uvijek mi je bila zanimljiva poveznica između te tri žene, a to je upravo Ptica buntovnica.

Vi niste Varaždinka, ali postoji neka veza s Varaždinom. Debitirali ste nastupima upravo u varaždinskom kazalištu.
Zagrepčanka sam koja je djetinjstvo provela u Garešnici, ali u Varaždinu sam radila u Glazbenoj školi jedan dio svog života. Upravo u varaždinskom kazalištu 2010. debitirala sam u ulozi Čarobnice iz opere “Didona i Enej” Henryja Purcella u sklopu međunarodnog baroknog projekta Aestas musica.

Kada ste počeli pjevati? Je li to bilo od malih nogu? Jeste li prošli ono klasično obrazovanje – osnovna i srednja glazbena škola, pa akademija?
Pjevanje je pronašlo mene, mada sam od četvrte godine krenula u glazbenu školu za programe za malu djecu, pa onda preko srednje škole sve do akademije. Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji nisam studirala pjevanje već glazbenu teoriju, a pjevanje sam počela učiti tijekom studija na akademiji i moja ljubav prema pjevanju došla u jednom izrazito bitnom razdoblju mog života. Pjevanje izrazito mijenja čovjeka jer je instrument u vama, ne može se staviti sa strane i pospremiti u kovčeg i na kratko zaboraviti. Moj je put malo neobičan, ali i sličan kao i kod drugih pjevača. Pjevanje je duboko promijenilo moj život i postalo moj život.

Pariz, Pariz

Živite na relaciji Zagreb – Pariz. Što biste rekli, gdje je lakše? Može li se uopće usporediti što se tiče traženja posla, naravno, u operi?
Samo to što je Pariz kulturno sjecište Europe i olakšava i otežava traženje posla. Više je prilika i više audicija, može se lakše doći do agenata. U Hrvatskoj je situacija zanimljiva jer mi kao narod imamo jako puno dobrih glasova i imamo nevjerojatnu sreću da postoji pet nacionalnih kazališta s četiri opere.

 

Pjevanje mijenja čovjeka. Instrument nosite stalno sa sobom, ne možete ga strpati u kovčeg i zaboraviti

No, svijet opere se brzo mijenja i vjerujem da će i u Hrvatskoj kao i u inozemstvu vrlo brzo doći do osnivanja samostalnih trupa koje djeluju izvan kulturnih institucija i daju nove prilike mladim pjevačima. Zagreb bi mogao za neko vijeme postati barem malo poput Pariza, pa bih se u tom slučaju mogla vratiti kući.
Od ove jeseni ste u Parizu. Kako izgleda život u velikom gradu?
Ne postoje dva ista dana… Ako sam na turneji, svaki dan sam na putu, na novome mjestu, na novim probama. Ako se radi o opernom projektu, tada se dva ili tri tjedna posvećuju samo tome. Na tih nekoliko tjedana nađe se nova obitelj.

 

U tom zbijenom ritmu bitno je naći vremena za sebe – otići na kavu, u kino, napraviti nešto za sebe što nema veze s pjevanjem.
Dnevna rutina u takvom poslu je nešto što se ne smije izgubiti, a na turneji, naravno, nestane. Nije ništa čudno upjevavati se u podzemnoj željeznici ili se u pet minuta pripremati u sobi od jednoga kvadrata s još pet kolega. T

Pariz kao kulturno sjecište Europe olakšava i otežava traženje posla

o je ono što se ne vidi, a postoji kada se ugase svjetla pozornica. No, naravno, postoji i lijepi aspekt posla na putu. Nije loše nakon predstave prošetati Londonom ili Bečom. Osim toga, kolege postaju i prijatelji i obitelj i u svakom gradu tako uvijek imaš nekoga.
U Pariz sam otišla ove jeseni, dogovorila koncertnu turneju i festival, a na proljeće me čekaju nove audicije.

Razbijanje mitova

Je li istina ili mit da operni pjevači ujutro moraju popiti sirovo jaje da čuvaju svoj glas?
Ja to ne radim, ali istina je da svatko od nas ima neke svoje rituale. Bitna je samo jedna stvar – pali li ili ne. Puno je toga u glavi, a biti glazbenik je isto kao biti sportaš – postoje određene stvari na koje se mora paziti. Tijelo je instrument, pa moramo biti svjesni toga – treba poštovati svoj organizam.
Jeste li ikad pomislili: “Toliko truda sam uložila u klasiku, a mogla sam biti pop-pjevačica”?
To je također jedan od mitova o opernom pjevanju… Nisam to nikad pomislila. No, mogu reći da je ovaj život, život u opernom pjevanju, spartanski život s mnogo samodiscipline i život iz kofera, daleko od obitelji i prijatelja. I na to treba biti spreman.

Izvor:
Foto:

Kultura

Denis Peričić u Karlovcu primio svoju 111. književnu nagradu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu na pjesnikov je rođendan, 21. ožujka,
održana svečana dodjela nagrada najboljima na drugom Natječaju „Na tragu pjesnika“,
posvećenom velikom hrvatskom književniku Ivanu Goranu Kovačiću, poginulom u Drugom
svjetskom ratu.

Natječaj je organiziran uz potporu Ministarstva kulture i medija RH. Varaždinski književnik Denis Peričić dobio je drugu nagradu za pjesmu „Što je preostalo“.

Prema procjeni stručnog povjerenstva, u kojem su bili Mojca Rapo Waite, Bruno Vojvodić i
Nataša Vojnović, prvu nagradu osvojio je Tin Fresl iz Jastrebarskog, a treću Jelena Stanojčić
iz Zagreba.

Na prošlogodišnjem, prvom izdanju ovog natječaja, prvu nagradu osvojio je upravo – Denis
Peričić.

– Nakon prve i druge, volio bih iduće godine dobiti i treću nagradu! Pa da kompletiram te
svoje ‘male Gorane’… Naravno, šalim se, ali nimalo se ne šalim kad kažem da svaka nagrada
vezana uz Goranovo ime zauzima posebno mjesto u mom srcu. Organizatorima i stručnom
povjerenstvu upućujem svoju duboku zahvalnost na ovom priznanju – ističe Denis Peričić kojem je ovo već 111. književna nagrada.

Nastavite čitati

Kultura

Nagrada Porin za zbor Chorus angelicus i Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Foto: Glazbena škola u Varaždinu/Facebook

Dodjela 31. po redu glazbene nagrade Porin održana je u subotu, 23. ožujka.

Dvorana u zagrebačkom HoB-u bila je prepuna velikih, dobro poznatih i priznatih imena hrvatske glazbene scene, kao i onih koji „tek kreću“ na svoj glazbeni put. Crvenim tepihom prošetali su nominirani glazbenici zajedno s brojnim poznatim licima koja su se našla na ovogodišnjoj dodjeli u ulozi gostiju ili uručitelja najpoželjnije glazbene statue.

Veliki uspjeh na ovogodišnjem Porinu postigli su Berislav Šipuš i Vojko V sa suradnicima osvojivši po četiri statue Porina. Tri statue Porina pripale su Letu 3 i Tamari Obrovac sa suradnicima, a još jedna posebnost ovogodišnjeg Porina su i čak tri dobitnika u kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe.

U kategoriji Najbolja izvedba klasične glazbe su čak tri dobitnika, a u ovoj karegoriji nagrade su otišle i u Varaždin.

Među dobitnicima je Chorus angelicus, Capella Savaria, Dječji zbor glazbene škole u Varaždinu, Ivana Lazar, sopran; Tia Pikija, sopran; Sonja Runje, alt; Hugo Hymas, kontratenor; Franko Klisović, kontratenor; Emanuel Tomljenović, tenor; Grga Peroš, bariton; Krešimir Stražanac, bas; Zsolt Kalló; umjetnički voditelj; Capelle Savarie; dirigent: Anđelko Igrec, za skladbu „Johann Sebastian Bach: Muka po Mateju BWV 244“.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje