Akademik Josip Pečarić na tribini u Varaždinu branio je pozdrav „Za dom spremni“, a tisuće ljudi na Thompsonovom koncertu zdušno su ga prihvatili.
Treba očekivati zgražanje i osude.
Aleksandar Stanković ponovio je tezu da je Domovinski rat bio građanski rat. Mnogi su prosvjedovali (pa tako i moj prijatelj Ferdinand Crnogorac); HRT se ogradio, a sad pak se mnogi zgražaju nad HRT-om, poput Jurice Pavičića koji u subotnjem Jutarnjem listu tvrdi da se provodi cenzura.
Ne postoji prava cenzura u Hrvatskoj, postoji samo istina. Ona, najčešće, nije crno-bijela. Ni pozdrav ZDS nije lišen negativnih konotacija, ali licemjerno je zgražati se nad ZDS-om i istovremeno promovirati tezu o građanskom ratu kada je Haaški sud, kako piše Snježana Pavić u istom broju Jutarnjeg, „amnestirao Slobodana Miloševića i Beograd od odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini“, pa tako i u Hrvatskoj.
Istina, ponavljam, nije crno-bijela, pa je tako Domovinski rat, osim što je bio neumitan plod pogane, nesporne i dugo pripremane agresije Srbije i pobunjenika, imao i elemente građanskog rata. Da, imao je: ali imao je i elemente svega vraga: gangsterskog obračuna, seoske krvne osvete, posttitoističkog ludila, sotonističkog rituala, velikoga obavještajnog „spina“, sukoba civilizacija i najšire svjetske geostrateške „šahovske partije“ (jer se inače ne bi Rusija i NATO u to pleli). Ali u prvom redu riječ je o velikosrpskoj agresiji na čelu s Miloševićem, potpomognutim svakojakom đubradi poput Mladića i Šešelja, ali i raznim priguzima koji su još uvijek na vlasti: Vučićem, Dodikom, Dačićem…
Nauštrb činjenica o agresiji nametati minorne elemente građanskog rata kada srpski mediji, navijači i političari (a posebno nakon presude!) tvrde da je Mladić srpski heroj – to je neodgovorno, nepametno, a možda i neslučajno.
Izvor:
Foto: