Na nedavno održanoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina za Dan Grada dodijeljene su nagrade i priznanja istaknutim pojedincima i udrugama.

Tako je Medalju Grada Varaždina za iznimna postignuća u rukometu primio Zoran Jeftić.

– Lijepo je primiti ovu nagradu i stvarno je to lijepo priznanje za moj dosadašnji rad u rukometu, u kojem sam više od 20 godina – komentirao je Zoran Jeftić.

Počeci

Jeftić je počeo trenirati rukomet u 5. razredu osnovne škole na nagovor svoga starijeg brata Ranka.

– Još se treniralo na betonu, a prvi trener u tadašnjem Varteks Tivaru bio mi je Srećko Tkalčec – prisjetio se Zoran Jeftić, danas tridesetosmogodišnjak.

Vidjelo se da u Zoranu ima materijala za velike stvari, pa je već sa 16 godina priključen seniorskoj ekipi. Debi za Varteks imao je 23. ožujka 1999. godine u zagrebačkoj Kutiji šibica.

Na drugoj strani bio je Badel Zagreb predvođen Zlatkom Saračevićem, Igorom Vorijem, Rolandom Pušnikom, Davorom Dominikovićem, Ratkom Tomljanovićem i Venijem Losertom.
Nakon što se kao mladac afirmirao u Varteksu, upisao je Kineziološki fakultet u Zagrebu te prešao u zagrebački Medveščak. Godine 2004. bio je najbolji strijelac Medvjeda i ušao na širi popis za Olimpijske igre u Ateni. No, na kraju se nije našao na užem popisu. Nagrada je stigla iduće godine, kada je s Kaubojima osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Tunisu.

– Od kadeta, juniora pa do seniora bio sam u reprezentativnim selekcijama. Bio sam na pripremama za Olimpijadu u Ateni i na kraju je netko drugi išao umjesto mene. Iduće godine došao sam na svoje i s reprezentacijom stigao do srebra. Stvarno sam ponosan što sam bio dio te ekipe – dodao je Varaždinac.

Zatim se vratio u Varteks, no ozljeda pete metatarzalne kosti u stopalu ga je na jedno vrijeme udaljila s terena.

Poslije se otisnuo u španjolsku Edencu iz Cuence, koja je tada bila drugoligaš. Ondje se zadržao dvije sezone, a u drugoj sezoni s ekipom je uspio izboriti ulazak u elitni rang španjolskog rukometa. Poslije je prešao u redove još jednog drugoligaša, Las Palmasa.

Španjolska avantura

– U Španjolskoj je bilo prekrasno. Radilo se odlično i ondje si posvećen samo rukometu. Uza sve to, upoznao sam novu kulturu i divne, srdačne ljude – istaknuo je Jeftić, koji se potom vratio kući.

Igrao je prvo za Međimurje, pa za Vidovec, a potom u Gradskom rukometnom klubu Varaždin 1930, gdje je jedno vrijeme bio trener-igrač. Zatim je opet igrao za Vidovčane, pa za Ptuj, pa opet za Vidovec, da bi karijeru završio u Čakovcu.

Nakon igračke karijere zaplovio je u trenerske vode i trenutno vodi Čakovčane.

– Čakovec je zdrava sredina za razvoj rukometa. Radim na tome da stignem do „EHF Master Coach“ licence i u trenerskoj karijeri idem korak po korak – jasan je Jeftić, koji je kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture zaposlen u osnovnim školama u Knegincu i Beletincu.

No, je li u karijeri mogao više?

– Jedno vrijeme Zagreb se interesirao za moje usluge, no transfer nije ostvaren. Da se ona teška ozljeda stopala nije dogodila u vrijeme kad sam bio u naponu snage, možda bi karijera bila još i bolja, no kad se osvrnem unatrag, nemam za čime žaliti – zaključio je Jeftić.