Povežite se s nama

Kultura

Varaždinka Mirjana Dučekijević otišla u mirovinu: odgojila brojne učenike i zaljubljenike u kulturu

Objavljeno:

- dana

Profesorica i kustosica

Krajem rujna u mirovinu je otišla prof. Mirjana Dučakijević, muzejska savjetnica Gradskog muzeja Varaždin. Koncipirala je desetke velikih izložbi, a njezino ime postalo je sinonim Galerije starih i novih majstora GMV-a.

Počnimo s „klasičnim“ pitanjem: Otkada datira Vaša ljubav prema umjetnosti?
Rođena sam u Gojlu kod Kutine, spletom okolnosti. Majka je iz Garešnice, a tata iz Bjelovara; upisao je strojarstvo, ali je dobio posao na bušotini u Gojlu, pa sam do trećeg razreda osnovnu školu polazila u Kutini, a potom na IV. OŠ u Varaždinu. Odmalena sam bila vizualni tip. Kao malo dijete zapažala sam forme u ledu, u kamenu tražila oblike. Crtala sam i slikala, profesori su mi govorili da sam talentirana. Htjela sam ići na Akademiju likovnih umjetnosti, ali u prvom razredu srednje škole upoznala sam Gorana Merkaša i Antuna Borisa Švaljeka, te sam shvatila da ima puno talentiranijih slikara… I uvidjela da je najbolji izbor za mene studij povijesti umjetnosti i arheologije.
Na prijemnom ispitu sam bila kod prof. Tihomila Stahuljaka, iznimnog stručnjaka za baroknu umjetnost, odličnog poznavatelja baroknog Varaždina. Gotovo do kraja njegova života bili smo prijatelji. Godinama je dolazio u Varaždin i odsjedao u mom domu.

U Sofiji su bili zapanjeni što u GMV-u na svakoj slici imamo bar-kod!

Mnogi ne znaju da ste i arheologinja, te da ste predavali i glazbu…
Arheologijom sam se bavila amaterski, kao profesorica. Kad je bager prilikom iskopavanja u Cerju Tužnom otkopao ostatke iz neolita, donijela sam ih učenicima kako bi ih zainteresirala. I uspijevala sam. Uvijek sam nastojala da moja ljubav prijeđe i na učenike. To je bio sastavni dio nastave likovne i glazbene kulture, te sam upravo zahvaljujući tome puno naučila.

U MEC-u sam radila kao profesorica likovne i glazbene kulture. Izazovna mi je bila ta povezanost. Dovodila sam u razred sjajne ljude zahvaljujući prof. Vladimiru Ščedrovu , koji je tada vodio Muzičku omladinu. Tako su moji učenici imali priliku slušati Istvána Römera, Ladu Leskovara, lutnjista Alojzija Sedera… Kolege su govorile: „Ova bu nam iz MEC-a glazbenu akademiju napravila“! Nisam tražila od učenika da napamet uče godine rođenja i smrti umjetnika, nego da ih s razumijevanjem znaju smjestiti u stilske epohe. Motivirala sam ih na izlete, davala odličan iz aktivnosti svima koji su zaslužili. Ta su se djeca školovala za tehnička zanimanja, obrtnike, a ja sam im govorila: „Važno je da preko nastave u svoj život unesete element kulture, da vam se budući život ne svede na posao i krčme, nego da odvedete svoju obitelj na izložbu, kazalište, koncert, putovanje, da zajedno doživite i prepoznate nešto lijepo“!

Ivan Rabuzin donio mi je sjajnu literaturu, rekavši: „Evo, profesorice, da imate v kaj gledati“!

Često bih ostala zadivljena reakcijama učenika nakon posjeta izložbama. O izložbi Antuna Borisa Švaljeka jedan je učenik zapisao: „Na um palo, pa se nacrtalo!“ Švaljekove slike bile su pune dosjetki i na brzinu izrečenih slikarskih misli, pa možemo zaključiti da je učenikov zaključak bio pun pogodak!

Nakon 10 godina u školstvu, u GMV dolazite 1986. godine. Koji Vam je bio prvi projekt?
Ušla sam „grlom u jagode“, u veliki projekt povodom 350. obljetnice Gimnazije. Morala sam u samo mjesec dana napraviti izložbu slikara koji su bili učenici ili profesori u Gimnaziji. Bez današnjih sredstava komunikacije kontaktirala sam autore ili njihove nasljednike te okupila djela Mirka Račkog, Ive Režeka, Ferde Ladike, Miljenka Stančića, Klaudija Zornika, Ksenije Kantoci i mnogih drugih.… Glavni savjetnik bio mi je prof. Pavle Vojković, kojemu sam kasnije napravila retrospektivnu izložbu. Ponosna sam što je njegovo povjerenje u mene dovelo do toga da jezgru svog opusa ostavi Muzeju, u registriranoj zbirci.

Napravila sam retrospektivu Vere Kuntner, izložbu iz donacije Bože Vjeke Jaraka, a 1996. svoju prvu retrospektivu Miljenka Stančića, da bih ove godine zaključila svoj „službeni“ radni vijek drugom Stančićevom izložbom.

Koga najviše pamtite iz ranih muzejskih dana?
U galeriji sam zatekla velik broj crteža Luje Pihlera, interesantnog osobenjaka, vrsnog učitelja, povijesnog istraživača i skladatelja za orgulje. Radio je korektne crteže olovkom u duhu 19. stoljeća. Njegovi crteži danas su svjedoci nestalih vizura i romantičnih krajolika u Varaždinu i okolici.

Kolege su govorile: „Ova bu nam iz MEC-a glazbenu akademiju napravila“!

Zaslužni ste i za stalni postav Galerije starih i novih majstora u palači Sermage.
Iako još u tijeku rata, 1994., to je bila prava ideja da sredimo fundus. Jedan od važnih poslova kustosa je potpuno sjedinjenje s onime o čemu mora brinuti. To znači kategorizirati djela po njihovoj umjetničkoj i kulturnopovijesnoj vrijednosti te odrediti redoslijed njihova restauriranja i iznošenja pred sud javnosti. Značaj odabranih djela uvelike će prezentirati našu ustanovu i pridonositi njezinu ugledu. Željela sam da količinom djela starih majstora od 15. do 19. stoljeća pokažemo našu dugu srednjoeuropsku pripadnost. Izložena su djela nizozemskih, talijanskih, njemačkih, francuskih, mađarskih i slovenskih majstora.

Koliko ste ukupno izložbi postavili?
Radila sam na oko 300 izložbenih projekata. Moje izložbe mogla je vidjeti publika u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Samoboru, Sisku, Karlovcu, Ptuju, Mariboru, Ormožu, Kutini, Čakovcu, Varaždinskim Toplicama i Koprivnici te u Bratislavi, Budimpešti, Beču i Sofiji. Na ove četiri velike međunarodne izložbe s užitkom sam surađivala s našom diplomatkinjom dr. sc. Zdenkom Weber!

Varaždin bi nužno morao dobiti Galeriju Miljenka Stančića i Ive Režeka

Nisam uvijek bila autor koncepcije, kataloga i postava, ali uvijek sam koordinirala sve. Radila sam izložbe Branka Ružića, Koste Angeli Radovanija, Jagode Buić Wutke, Vladimira Gašparića Gappe… Upoznala sam Edu Murtića, Ferdinanda Kulmera, Šimu Perića, Mariju Ujević Galetović… Branko Ružić i njegova supruga bili su s mojom obitelji pravi prijatelji. Dugo sam prijateljevala s gospođom Marijom Režek, suprugom Ive Režeka, i njegovom kćeri Ninom Režek. Zahvaljujući njihovoj velikoj ljubavi, one su donirale veliki broj karikatura našoj galeriji. Posebno bih izdvojila prijateljstvo s Ivanom Rabuzinom. On mene nije trebao, jer je već bio proslavljen, ali vidio je da imam znanje i zanimanje za grafike. Bio je strastveni skupljač starih grafika, koje je kupovao posvuda po svijetu, a u Londonu na aerodromu mi je kupio vrhunske stručne knjige na francuskom jeziku, rekavši: „Evo, profesorice, da imate v kaj gledati“! Dotad sam morala ići u MUO u Zagreb tražiti podatke o pojedinim autorima – napravila sam nekoliko izložbi iz njegove grafičke zbirke – a on mi je tada darovao najbolju literaturu! Iznimno ga cijenim kao čovjeka i umjetnika.

Što, zapravo, znači biti kustos?
Kustos je prvenstveno kurator, onaj koji je obvezan čuvati umjetnine u relativno dobrim mogućim uvjetima, pod stalnom preventivnom zaštitom. Tako smo u GMV-u kontinuirano sređivali depo i utvrđivali hitnost restauriranja umjetnina. Na svakoj slici danas imamo bar-kod! Ne znam imaju li to i drugi, ali nedavno sam o tome držala predavanje u Sofiji i kolege iz tamošnjih velikih muzeja bili su, jednostavno – zapanjeni!

“Moram spomenuti Kseniju Novak, koja je zajedno sa mnom radila cijeli moj radni vijek, skupa smo proživljavale sve moje izložbe i sve ugodne i one druge trenutke. Svaki Don Quijote treba svog Sancha Panzu! Iako spremačica, bila mi je i tajnica i desna ruka!“

Ponekad je trebalo biti i lukav. Za vrijeme rata čuvali smo muzejsku građu iz Vukovara i Vinkovaca. To je bio pravi trenutak da od države zatražimo sredstva za sigurnosni sustav. Tko bi nam to tada odbio? Uvijek sam tražila poticaj, pa su tako povodom izložbe o Habsburgovcima restaurirani veliki portreti iz tog doba.

Na moj poticaj ukupno je restaurirano oko 100 djela iz našeg fundusa. Moram spomenuti suradnju s brojnim dragim ljudima iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Zagrebu, koja je započeta sa Zoranom Durbićem, divnim čovjekom koji je kod nas organizirao radionicu za učenike.

Biste li izdvojili još kojeg suradnika ili suradnicu?
Svakako moram spomenuti Kseniju Novak, koja je sa mnom radila cijeli moj radni vijek, skupa smo proživljavale sve moje izložbe i sve druge ugodne i problematične trenutke. Svaki Don Quijote treba svog Sancha Panzu! Iako spremačica, Ksenija mi je bila i tajnica i desna ruka, jer je imala ljubav prema predmetima te je bila kulturna i pristojna. Svaki dan sam s veseljem dolazila na posao jer je zahvaljujući Kseniji na našem radnom mjestu vladala pozitivna energija! Naravno da su tu i Slavko Stančin i Željko Roška, a zadnjih desetak godina i draga kolegica Elizabeta Igrec.

Svojim nasljednicima, i svima drugima, poručila bih da ne propuste dan vrteći se po ovim čudima – računalima i mobitelima – jer to guta vrijeme! Kada dođeš s posla u 17 sati, uvijek se zapitaj što si taj dan napravio! Ja sam uvijek u tom pogledu bila spokojna…“

Što biste poručili svojim nasljednicima?
Naše radno mjesto je, unatoč svim problemima koje imamo, čudesno lijepo i pozitivno, stoga se radujmo vlastitim uspjesima i dosezima, jer će tu radost zasigurno osjetiti i drugi! I molim sve da ne propuste dan vrteći se po ovim čudima – računalima i mobitelima – jer to guta vrijeme! Kada dođeš s posla u 17 sati doma, uvijek se zapitaj što si taj dan napravio! Ja sam uvijek u tom pogledu bila spokojna…

Svakako bih još poručila da bi Varaždin morao imati Galeriju Miljenka Stančića i Ive Režeka, u okviru koje bi svoje mjesto našla i Zbirka Malogorski te postav djela suvremenih hrvatskih umjetnika.
 

Izvor:
Foto: Andrej Švoger/GMV

Kultura

Udruga žena Florijanke ove subote organizira izložbu „Dvorišče kak je negda bilo“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Povodom Međunarodnog dana žena, Udruga žena „Florijanke“ iz Donjeg Kučana poziva na 14. tradicionalnu izložbu ručnih radova i predmeta iz života našeg kraja.

Tema izložbe je „Dvorišče kak je negda bilo“, a održat će se u subotu, 6. ožujka, u Vatrogasnom domu Kučan Donji, od 9 do 18 sati.

Za sve zainteresirane organizira se i mjerenje šećera i krvnog tlaka, od 9 do 12 sati.

– Veselimo se vašem dolasku i zajedničkom druženju – poručuje predsjednica Udruge Štefica Vidović.

Nastavite čitati

Kultura

Umjetnica Mateja Rusak u međunarodnom projektu „Rise of women in culture in Western Balkan“

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

U utorak, 9. ožujka, u 18 sati održat će se službeno otvorenje međunarodne grupne izložbe „Women about women“ („Žene o ženama“) u sklopu međunarodnog umjetničkog projekta „Rise of women in culture in Western Balkan“ („Uspon žena u kulturi na Zapadnom Balkanu“).

Izložba se otvara u Galeriji Prica u Samoboru putem video prijenosa uživo na Facebook i Youtube stranici projekta.

U 19 sati bit će organizirano stručno vodstvo kroz postav izložbe, a posjetitelje će s izložbom detaljnije upoznati kustosica Sonja Švec Španjol.

U izložbi sudjeluje i varaždinska umjetnica Mateja Rusak s radom „Expose yourself“.

– Mateja Rusak kroz motiv ženskog tijela poziva žene da ne pokleknu pred nametnutim društvenim vrijednostima i očekivanjima već da slave svoju slobodu. Fotografija „Expose yourself“ dio je šireg ciklusa unutar kojeg autorica istražuje vanjštinu i nutrinu ženskog tijela kroz medij fotografije. Pomno odabran kadar u sjeni s fragmentom leđa, ramena i ruke istovremeno otkriva i skriva, te sugerira kompleksnost ženskog bića. Toliko toga je izrečeno, sadržano i naznačeno u ovom krajnje pročišćenom ambijentalnom radu – zapisala je u predgovoru izložbe kustosica Sonja Švec Španjol o radu Mateje Rusak.

Mateja Rusak – Expose Yourself, fotografija printana na platno, 70×50 cm, 2018.

Izložba ostaje otvorena do 28. ožujka u Galeriji Prica u Samoboru.

Radno vrijeme Galerije Prica: utorak – četvrtak 9 – 14h, petak 13 – 19h, subota – nedjelja 10 – 17h.

Zbog epidemiološke situacije maksimalni broj posjetitelja koji istovremeno može biti u Galeriji Prica je 25 osoba.

Nadalje, u srijedu, 10. ožujka, od 12 sati do 14 sati u prostoru Galerije Prica održat će se okrugli stol na temu „Život i mogućnosti djelovanja suvremenih umjetnica u Hrvatskoj danas“ na kojem sudjeluju Ivana Bajcer, Mirela Blažević, Marina Ćorić, Lena Kramarić i Mateja Rusak te voditeljica galerije Prica Nikolina Šimunović. Moderatorica okruglog stola je Sonja Švec Španjol.

U skladu s epidemiološkim mjerama, okruglom stolu će se moći prisustvovati u prostoru Galerije Prica, dok će šira javnost okrugli stol moći pratiti i putem video prijenosa uživo na Facebook i Youtube stranici projekta.

O projektu „Rise of women in culture in Western Balkan“

Međunarodni umjetnički projekt „Rise of women in culture in Western Balkan“ („Uspon žena u kulturi na Zapadnom Balkanu“) posvećen je uvidu i ukazivanju na ulogu i značaj žene u oblikovanju kulturne i društvene stvarnosti. Putem projekta se povećava vidljivost samih umjetnica, ali i potiče različitost izražavanja, medija, načina i odnosa prema stvaralaštvu. Jedni od ključnih ciljeva projekta su povezivanje sektora u kulturi, poticanje suvremene produkcije te suradnje između aktivnih ženskih kustosica, umjetnica, udruga i ostalih aktera u kulturi. Popratnim sadržajima kao što su okrugli stolovi, simpoziji i javna predavanja šira javnost se senzibilizira i upoznaje s kompleksnom poviješću ženskog djelovanja u likovnoj umjetnosti, kao i aktualnim problemima s kojima se ženske umjetnice suočavaju u svom radu i djelovanju. Projekt „Rise of women in culture in Western Balkan“ trajat će dvije godine, a osim grupne putujuće izložbe, te bogatih popratnih aktivnosti, od sadržaja koji će se također održati u Hrvatskoj svakako valja istaknuti umjetničku rezidenciju koja će se realizirati iduće godine u Zadru u organizaciji udruge Prizma. U proljeće 2022. godine u Zadru će se okupiti 30 mladih umjetnica iz Europe i tijekom 14 dana stvarati, surađivati, sudjelovati na okruglom stolu te ići na studijske posjete i umrežavati se. Poziv za sudjelovanje na umjetničkoj rezidenciji bit će raspisan početkom 2022. godine, a selekciju će provesti kustosice uključene u provedbu projekta.

O izložbi „Women about women“

Međunarodna grupna izložba „Women about women“ dio je spomenutog međunarodnog umjetničkog projekta. Prema konceptu idejne začetnice projekta, kustosice Biljane Jotić, izložba okuplja pet kustosica iz pet zemalja koje su odabrale po pet umjetnica iz svoje zemlje, a svaka umjetnica je zastupljena s jednim radom na izložbi. Kustosice i umjetnice dolaze iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Slovenije.

Mirela Blažević – Svijet 62×49,6 cm, ulje na platnu, 2017.

Organizator ispred Hrvatske je Udruga Prizma, a koordinatorica projekta i kustosica je Sonja Švec Španjol.

Lena Kramarić – Erasing rewind, kombinirana tehnika na platnu, 80×60 cm, 2019.

Na izložbi sudjeluju umjetnice iz Hrvatske u selekciji kustosice Sonje Švec Španjol: Ivana Bajcer, Mirela Blažević, Marina Ćorić, Lena Kramarić i Mateja Rusak; umjetnice iz Srbije u selekciji kustosice Biljane Jotić: Anđela Grabež, Gordana Belić, Leonora Vekić, Natalija Miladinović i Vesna Vesić; umjetnice iz Crne Gore u selekciji kustosice Nele Gligorović: Anka Gardašević, Gordana Kuč, Jovana Vujanović, Maja Šofranac i Milena Jovićević; umjetnice iz Sjeverne Makedonije u selekciji kustosice Shqipe Mehmeti: Ana Lazarevska, Hristina Zafirovska, Marija Miloševska, Tanja Balać i Shqipe Mehmeti; umjetnice iz Slovenije u selekciji kustosice Anamarije Stibilj Šajn: Anja Kranjc, Lona Verlich, Meta Šolar, Teja Tegelj i Urša Toman.

Marina Ćorić – Lace, fotografija, 30x30cm, 2010.

– Međunarodni projekt i izložba „Women about women“ okuplja 25 umjetnica iz pet zemalja i predstavlja jedinstven prostor unutar kojeg umjetnice iskreno i otvoreno progovaraju vlastitim umjetničkim jezikom, različitim izričajima i kroz različite medije objedinjene zajedničkom temom žene. Samostalne umjetnice i nezavisne kustosice blisko surađujući i djelujući u području kulture i umjetnosti često se suočavaju s istim predrasudama, problemima ili preprekama, a svaka ih rješava na svoj način ovisno o karakteru, temperamentu, okolnostima i mogućnostima. Takva povezanost, razumijevanje i iskustvo učinile su ovu suradnju poticajnom i bogatom te lišenom ikakvih lažnih uvijanja i pakiranja u poželjne celofane. Bogatstvo, raznolikost, razumijevanje i otkrivanje međusobnih sličnosti i razlika i potencijala svih uključenih jedinki unutar projekta stvorilo je nevjerojatnu platformu različitosti oplemenjujući sve uključene kroz međusobnu razmjenu iskustava i mišljenja, a potom i kroz komunikaciju s publikom, gledateljima, medijima i zainteresiranim pojedincima. Riječ je o jedinstvenom međunarodnom projektu koji je posvećen uvidu i ukazivanju na ulogu i značaj žene u oblikovanju kulturne i društvene stvarnosti, a to čini kroz najiskreniji vid komunikacije – umjetnost – ističe selektorica umjetnica iz Hrvatske i kustosica izložbe Sonja Švec Španjol.

Izložba je tijekom siječnja bila realizirana u Beogradu (Srbija), tijekom veljače u Podgorici (Crna Gora), od 9. do 28. ožujka posjetitelji će izložbu moći razgledati u Galeriji Prica u Samoboru, potom izložba putuje u Sloveniju (Ajdovščina) i Sjevernu Makedoniju (Skoplje).

Organizacija izložbe sufinancirana je od strane Europske unije. Izložbu provode organizacije Fenomena (partner lider) i BeoArt Contemporary iz Srbije, Udruga Prizma iz Hrvatske, nevladina organizacija SPES iz Crne Gore, Lokarjeva galerija iz Slovenije i udruženje SENSUS iz Sjeverne Makedonije.

Ivana Bajcer – Ispiranje 2, fotografija iz video rada, 2017.

Sve detalje i popratne aktivnosti vezane uz projekt i izložbu možete pratiti na FB eventu: https://www.facebook.com/events/1120096388508124/

FB stranica projekta: https://www.facebook.com/riseofwomen.balkan

O Mateji Rusak

Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje 2013. godine te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Do sada je imala sedam samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom “Treći element” za seriju fotografija naziva Vodena igra 2012. godine. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

Sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike 2016. i 2017. godine na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Od 25. svibnja do  12. srpnja 2018. sudjelovala je na žiriranoj izložbi naziva BODIES of SURFACES – ITS LIQUID koja se održava u sklopu Međunarodnog festivala umjetnosti i arhitekture u  Prostoru suvremene umjetnosti  THE ROOM i  Palači  Ca’ Zanardi, Venecija, Italija. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

Pokrenula je s Tihanom Karlović umjetnički projekt Female correspondence / Žensko dopisivanje 2019. godine, koji se nastavio i 2020. godine i nastavlja se u 2021. godini.

Od 2014. godine radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine. Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje

Error, no Ad ID set! Check your syntax!