Uz neobičnu kuću, koja na kućnom broju 28 krasi Ulicu Josipa Pupačića u Varaždinu i o kojoj je Regionalni tjednik već pisao, osvanulo je novo umjetničko djelo.

>>Josip Jurak u varaždinskoj Pupačićevoj ulici 28 ovjekovječio sve aktere križnog puta

Riječ je o obiteljskoj kući Josipa Juraka, varaždinskog amaterskog slikara koji je kompletno pročelje kuće pretvorio u koloritni mozaik, sastavljen od mnoštva otpadnih, šarenih keramičkih pločica, pravokutnog oblika u stilu Mondriana. Taj mozaik, izrađen još 2008. godine, nazvao je „Susjedi-ekumena“, u znak zahvale posjeta njegovim izložbama.

Josip Jurak je zatim svoju kuću nadogradio umjetničkim prikazom „Veliki prasak“ i poslužio se istom tehnikom spajanja polomljenih pločica. Tim mozaikom pokušao je interpretirati znanstvenu teoriju o stvaranju svijeta kroz prizmu teoloških tumačenja, a, kako kaže sam autor, posvećena je Georgesu Henriju Lemaitru, katoličkom svećeniku, inženjeru, matematičaru i filozofu.

Jurak je dalje nastavio s oblaganjem fasade te je novi uradak nazvao „Akteri križnog puta“. Osim majstorskom tehničkom izvedbom, mural plijeni pozornost i lucidnom simbolikom kojom su prikazani rimski vojnici, Pilat, Kajfa, Juda, Petar, Veronika i Šimun, dok su Isus i Marija prikazani figurativno.

Pisanica

Naime, da bi upotpunio likovno stvaralaštvo, s ostatkom pločica od mozaika odlučio se za izradu skulpture pisanice.

– Već u 5. stoljeću sv. Augustin spominje da je jaje simbol Kristova uskrsnuća, ali tek se u srednjem vijeku počeo širiti običaj izmjeničnog darivanja jaja za blagdana Uskrsa, naročito među Kršćanima, i to na selu, gdje su se jaja šarala, odnosno pisala bojama iz prirodne riznice. Taj običaj darivanja seli se sa sela u gradove, gdje jaje dobiva nove šare. Današnja ukrašavanja vrše se preslikačima, naljepnicama i ostalim ukrasima po željama djece i mladih. Moja pisanica mora biti odraz njihovih želja. Ona mora biti višenamjenska, da se koristi za božićno drvce i blagdane. Ona mora biti naj, naj naj! – pojasnio je autor nesvakidašnje skulpture.

– Radi se o skulpturi koja najviše liči na geometrijski lik elipse, koja nastaje rotacijom oko osi ordinate za 360 stupnjeva. Da bih to izveo, sastavio sam projekt od skice do konačne izrade. Pisanica je izrađena od cigle, veličinom velike osi od 250 centimetara i male osi od 180 centimetara, a išarana je s osam ornamenata i usađena u postament veličine 200x200x20 centimetara. Sva je optočena pločicama u skladu s mozaicima kuće – rekao je Jurak.

Ova kuća, a sada i pisanica, trajna su likovna izložba i uvijek dostupna galerija. Osim toga, Jurakovi radovi imaju i ekološku notu jer bi sve te polomljene pločice završile u smeću ili reciklažnom dvorištu, dok su u ovom kreativnom procesu poprimile dimenziju novih vrijednosti.

– Nismo pogriješili, ali opet nismo rekli sve što bi trebalo reći. Ovu kuću i pisanicu treba vidjeti, dugo i višekratno gledati i pritom uživati. Veselim se Vašem posjetu! – poručio je 86-godišnji varaždinski umjetnik, koji je pored poslova u radnom odnosu te hobija slikanja i izlaganja na izložbama, godinama postavljao keramičke pločice građanima „u fušu“ kako bi poboljšao standard svoje familije. Kod tih radova oko dva posto pločica otpalo je na lom i krš koji je uskladištavao, koristeći ga potom za izradu mozaika.

Osim toga, Josip Jurak zahvalan je tvrtki „Leier“ na isporučenoj cigli, tvrtki „Vitos“ na isporučenim pločicama te obitelji Vojnović-Šeliga na ostalim uslugama.

O autoru

Josip Jurak rođen je 15. siječnja 1937. godine u Svetom Iliji. Maturirao je na Prvoj gimnaziji Varaždin, gdje se na poticaj prof. Ožega počeo baviti lakom atletikom, trčanjem na kratke pruge, pa je u AK „Sloboda“ 60-ih godina ostvario i solidne rezultate te se uvrstio u kvalitetna imena sporta.

Na Gimnaziji je stekao i osnove o crtanju kod prof. Ladike koji mu je sugerirao da se više posveti slikanju jer za to ima smisla. Studirao je na Teološkom fakultetu u Zagrebu, gdje je ostavio zapise – portrete svojih profesora. Diplomirao je na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu.

Jurak je član LUV-a Varaždin od 1987. godine. Sudjelovao je na više zajedničkih izložbi, kao i na izložbama humanitarnog karaktera. Dosad je samostalno izlagao: Varaždin 1993., Varaždinske Toplice 1994. i 1995., Ludbreg 1996., Novi Marof 1996., Varaždin 1996. i 1997., Varaždinske Toplice 1997., Sveti Ilija 1997., Ludbreg 1998., Čakovec 1998., Varaždin 1999., Varaždinske Toplice 1999., Varaždin 2003., Zagreb 2006., Varaždin 2006. i Varaždin 2011.