Obrazovna struktura stanovništva u Hrvatskoj postaje sve dinamičnija.

Pojavljuju se visokoobrazovne ustanove raznih tipova, od visokih učilišta do privatnih poslovnih škola, od veleučilišta do tehničkih i teoloških učilišta. Iako situacija ide nabolje, Međimurska je županija i dalje bliže dnu ljestvice prema udjelu visokoobrazovanoga kadra. Zbog toga je još značajniji uspjeh svakog Međimurca koji radi na nekoj ustanovi visokog obrazovanja. Dr. sc. Nikola Bregović, kemičar iz Peklenice, prije nekoliko tjedana na zagrebačkom je Prirodoslovno-matematičkom fakultetu dobio status docenta na tamošnjem Zavodu za fizikalnu kemiju Kemijskog odsjeka.

Fizikalna kemija

Na tom se zavodu zaposlio nakon što je diplomirao 2009. godine. Otvorilo se radno mjesto asistenta, koje je Nikola dobio, a istovremeno je upisao doktorat pod mentorstvom profesora Vladislava Tomišića.

– Zavod za fizikalnu kemiju me privukao zato što je spajao dva svijeta, obrazovni i znanstveni. Još od osnovne škole sam znao da želim upisati Prirodoslovno-matematički fakultet; ni u jednom trenutku nisam posumnjao u ispravnost te odluke. Imao sam ozbiljnu namjeru baviti se podučavanjem u srednjoj (ili osnovnoj) školi, no tijekom izrade diplomskog shvatio sam da se želim baviti i znanstvenim radom.
Nikolin znanstveni rad u velikoj je mjeri orijentiran na razvoj anionskih receptora i studij njihovih interakcija u otopinama. Na Zavodu pokušavaju sintetizirati molekule sposobne prepoznati određenu kemijsku vrstu, vezati je i prenijeti informaciju o njezinoj prisutnosti u otopini. Pritom detaljno istražuju svojstva pripremljenih spojeva kako bi dobili uvid u što više faktora koji definiraju njihovu reaktivnost.

Moram dodati da je sve palo u drugi plan otkako se, prije skoro dvije godine, rodila naša kći Eli, s kojom pokušavam provoditi što je više vremena moguće. Uvjeren sam da se nijedan ulog ne vraća s tolikom kamatom koliku generiraju trud i vrijeme koje čovjek posveti djetetu.

Moglo bi Vas zanimati:

U Murskom Središću obilježen Dan rudara

U Murskom Središću obilježen je Dan rudara. Povodom obilježavanja Dana rudara saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Mursko Središće Dražen Srpak,...

– Naša istraživanja primarno su fundamentalna, ali imaju visok potencijal primjene, primjerice za analitičke svrhe, u razvoju senzornih i transportnih sustava i različitih „pametnih“ materijala. Moram spomenuti da je Nobelova nagrada za kemiju 2016. dodijeljena u području vrlo bliskom onom kojim se bavim. U bliskoj budućnosti planiram primijeniti stručnost koju sam stekao u dosadašnjem radu na razvoj supramolekulskih katalizatora.

To ću ostvariti u okviru suradnje s jednim laboratorijem iz Strasbourga, nadam se u okviru stručnog usavršavanja, koje je trenutno u fazi pronalaženja sredstava za financiranje. Uz fundamentalna istraživanja, laboratorij u kojem radim ostvaruje suradnje s gospodarskim subjektima, prvenstveno farmaceutskom industrijom, što je također izazovan i zanimljiv posao. Više sam puta od iskusnijih kolega imao prilike čuti da su u karijeri znanstvenika najposebniji trenuci oni u kojima shvatiš da nitko drugi na svijetu ne zna ono što si upravo otkrio.

Imam potrebu dodati da je možda još važniji trenutak onaj u kojem kolege diljem svijeta priznaju važnost tog otkrića, obrate ti se zato što ih zanima više detalja, i žele raspravljati o toj temi, a kasnije koriste te informacije u svom radu. To pruža poseban osjećaj uspjeha. Za mene ljepota rada na Fakultetu leži u raznolikosti aktivnosti koje uključuje. Pritom je neobično važan aspekt popularizacije znanosti, u što Kemijski odsjek ulaže znatne napore tijekom proteklih desetak godina. To se najviše radi preko manifestacija poput „Otvorenog dana Kemijskog odsjeka“ i „Čarolije u kemiji“ (to je predstava s kemijskim pokusima za djecu vrtićkog uzrasta).

Erasto Mpemba

Nikola je u znanstvenoj zajednici poznat i po sudjelovanju u natječaju britanskoga Kraljevskoga kemijskog društva, na kojem je njegovo objašnjenje tzv. „Mpembinog efekta“ proglašeno najboljim između više od 22.000 radova iz cijeloga svijeta. S obzirom na to da je natječaj ciljao na popularizaciju znanosti, taj je događaj bio globalno medijski popraćen, pa se Nikola, kako kaže, našao u neobičnoj situaciji, dajući intervjue za brojne medije i objašnjavajući prirodu Mpembinog efekta najširoj mogućoj publici.

– Riječ je o fenomenu: topla voda se smrzava brže od hladne, a razlozi za to opažanje uključuju pothlađivanje vode, specifična konvekcijska strujanja i anomaliju vode. Budući da sam svoj rad koncipirao kao kritički osvrt na dotadašnju literaturu o problemu i ponudio svoje objašnjenje bez naročitog senzacionalizma, priznajem, bio sam poprilično iznenađen što sam proglašen pobjednikom. Bez obzira na to što je prošlo već pet godina otkako sam primio nagradu, još uvijek me mnogi znaju kao „onoga kemičara koji je otkrio toplu vodu“. Jedna od zanimljivih anegdota vezanih uz tu priču je da sam bio pozvan na sudjelovanje u snimanju dokumentarne emisije u kojoj bi se posljedice Mpembinog efekta demonstrirale na najhladnijemu mjestu na Zemlji, pri čemu bih imao priliku posjetiti Sibir. Nažalost, produkcija emisije nikad nije ostvarena.

Bregović smatra da hrvatsko školstvo ne ide ukorak s vremenom i da postoje brojne stavke koje u tom kontekstu treba mijenjati.
– Obrazovni sustav je ogroman i opterećen financijskim nedostacima. Vremena se mijenjaju, a dostupne tehnologije razvijaju se nevjerojatnom brzinom, stoga određena tromost i neprilagođenost obrazovnog sustava ne čudi previše. Veći problem vidim u činjenici da se obrazovanje i školstvo koriste kao poligon za skupljanje političkih bodova, a kurikularna reforma postaje politikantska poštapalica. Pritom su posebno štetna ideološka polemiziranja oko stavki od upitne važnosti u cjelokupnom okviru obrazovanja.

Čast iznimkama, no nemam osjećaj da se puno ljudi u Vladi, Saboru i raznim glasnim udrugama zaista brine za kvalitetno obrazovanje. Smatram da se premalo potiče i podržava kreativnost nastavnika, dok se previše pozornosti posvećuje postavljanju strogih okvira i birokratizaciji nastave. Kao i u svakoj drugoj djelatnosti, ključ uspjeha su kvalitetni, obrazovani i motivirani radnici, oni koji pred pločama troše glasnice mašući rukama i nogama kako bi novim naraštajima prenijeli znanje.

Mladi docent okarakterizirao je iseljavanje Hrvata, posebno mladih i obrazovanih, gorućim problemom naše države.

– Imam osjećaj da se, usprkos vidnom iseljavanju, ne poduzimaju gotovo nikakvi koraci da se ljude zadrži u domovini. Nema naznaka da se poduzimaju konkretne mjere koje bi, barem u teoriji, mogle dovesti do stvaranja uvjeta za ugodan život mladih ljudi i bezbrižno podizanje obitelji. Ipak, moja je odluka bila, barem zasad, ostati u Hrvatskoj. Nisam zbog toga požalio ni trenutak. Čovjeku je jednostavno priraslo srcu okruženje u kojem je odrastao, upoznao prijatelje, oženio se, a ono mu postaje još draže kad promatra svoje dijete kako raste u njemu.

Mora da je kemija!

Nikola priznaje da je kemija važan dio njegova života, zbog kojeg je upoznao mnogo zanimljivih ljudi i stekao brojne prijatelje, pa čak i našao ženu svog života, Vesnu Blažek Bregović, koja je također doktorica kemije i radi na Institutu „Ruđer Bošković“.

– Mislim da ne zanemarujem druge aspekte života. Primjerice, bavim se mušičarenjem, posebnim tipom ribolova koji zahtijeva nešto više fizičke aktivnosti i vještine od onog na što je većina navikla. Osjećaj buđenja uz brdske rijeke poput Kupe i Vitunjčice zaista je poseban, a cjelodnevno lutanje njihovim obalama u potrazi za pastrvama i lipljanima najbolji je način za punjenje baterija i pražnjenje glave od svakodnevnih briga. Prava je sreća da taman za vrijeme lovostaja na pastrve traje skijaška sezona, pa mi to nadomješta ribolov u zimskom periodu.
Znanstvenik iz Peklenice se bavi i glazbom: svira bas gitaru.

– Bio sam u nekoliko bendova i glazbenih projekata, ali svakako je moju glazbenu „karijeru“ najviše obilježio BjuZ („Bilo jednom u Zagrebu“), bend s kojim sam počeo svirati prije skoro deset godina. Još uvijek muziciramo. Doduše, u početku su u bendu bila četiri člana, a danas smo duo, no zadovoljstvo koje proizlazi iz stvaranja glazbe i muziciranja jednako je intenzivno.

Moram dodati da je sve palo u drugi plan otkako se, prije skoro dvije godine, rodila naša kći Eli, s kojom pokušavam provoditi što je više vremena moguće. Uvjeren sam da se nijedan ulog ne vraća s tolikom „kamatom“ koliku generiraju trud i vrijeme koje čovjek posveti djetetu, a Eli mi svojim osmijehom to svakodnevno potvrđuje.