Politička stranka HRAST poslala je odgovor na nedavne kritike strahoninečkog SDP-a. Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Zbog ogromne količine laži, podvala i neistina koje SDP Strahoninec širi međimurskim medijima i društvenim mrežama vezano uz odluku Vijeća roditelja OŠ Strahoninec da ne podrži ulazak u nepripremljenu i nedorečenu provedbu eksperimentalnog programa u hrvatske škole ovu jesen, dužni smo na njih javno odgovoriti.

Kao prvo, nevjerojatna je lakoća kojom prozivaju i etiketiraju pojedine roditelje zbog njihovih eventualnih stranačkih preferencija s obzirom da u radu Vijeća roditelja sudjeluju isključivo u roditeljskoj funkciji djece koja pohađaju OŠ Strahoninec. Čitava ova priča samo je smokvin list SDP-u za obračun sa svojim političkim neistomišljenicima. Potpuno je nedopustivo da se briga za dobrobit djece koristi , kao što to SDP radi, za političke obračune i političku difamaciju neistomišljenika.

Zapanjujuće je kako SDP Strahoninec podcjenjuje inteligenciju roditelja tvrdeći da je „odluka donešena pod dirigentskom palicom Markusa Pilića […] i Ivane Šlezak […]”. Na roditelje nitko nije utjecao, a na kraju su glasovali na temelju činjenica i savjesti. To je demokracija.

Zbog krivih interpretacija potrebno je jasno reći da je Vijeće roditelja glasovalo o prijedlogu davanja suglasnosti za prijavu Škole na javni poziv za provedbu eksperimentalnog programa naredne školske godine. Na samoj sjednici Vijeća roditelja, nakon jasne, otvorene i demokratske rasprave svega je četvero roditelja glasovalo „ZA” davanje suglasnosti za prijavu škole na navedeni javni poziv. Treba naglasiti da su se svi roditelji, uključujući i one koji su na kraju ipak bili „Za”, složili da ima previše nejasnoća i dilema oko provedbe navedenog eksperimentalnog programa.

Vrlo je znakovito da SDP imenom i prezimenom proziva članove Vijeća roditelja koji su, na SDP-ovu žalost, odgojno-obrazovni djelatnici i samim time kudikamo kompetentniji procijeniti čitavu situaciju oko predloženog eksperimentalnog programa. Njihove kompetencije nadilaze kompetencije gđe Nadice Jelaš koja potpisuje zadnje priopćenje SDP-a Strahoninec objavljenog u tjedniku „Međimurje”, a koja sa svojim zvanjem diplomirane ekonomistice nema ama baš nikakve veze s odgojno-obrazovnim sustavom.
Zanimljivo je kako SDP potencira samo priču oko OŠ Strahoninec, a da pritom potpuno ignorira činjenicu da su se u cijelom Međimurju samo 4 osnovne škole od njih tridesetak prijavile na navedeni javni poziv. U čitavoj Republici Hrvatskoj na navedeni se javni poziv javilo svega nešto više od 100 osnovnih škola od njih preko 900 koliko ih ukupno ima.

Zašto je ogromna većina škola već na svojim učiteljskim vijećima bila protiv uvođenja eksperimentalnog programa? Jesu li svi njihovi prosvjetni djelatnici nekompetentni procijeniti situaciju ili možda ne žele dobro svojim učenicima? Zašto je preko 750 osnovnih škola u RH odbilo ući u nepripremljen i nedovoljno definiran eksperimentalan program? Navedeni podaci u potpunosti demantiraju SDP-ov spin da su „druge škole upravo hrlile u program…”

Zašto SDP niti jednom riječju ne proziva bilo koju drugu školu, njihove ravnatelje, učiteljska vijeća i vijeća roditelja već samo vijeće roditelja OŠ Strahoninec? U svojim napadima ne iznose niti jedan valjani stručni argument koji bi na bilo koji način doveo u pitanje demokratsku, legitimnu i nadasve stručno utemeljenu odluku Vijeća roditelja OŠ Strahoninec.

Kako gospođa Jelaš, koja potpisuje SDP-ovo priopćenje, ne poznaje sustav odgoja i obrazovanja, ovom je prilikom pozivamo da pogleda Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i njegov članak 137. koji odgovara na njeno pitanje tko je osobama u roditeljskom vijeću dao pravo da odlučuju o navedenom pitanju.
Na vijeću roditelja OŠ Strahoninec postavljen je niz pitanja na koja nitko nije znao dati jednoznačan i konkretan odgovor. Na vijeću je kritički ukazano na sve probleme, nedorečenosti, netransparentnosti i nekompetentnosti predloženog eksperimentalnog programa koji ministrica Divjak pod svaku cijenu želi ugurati u škole već ovu jesen, ali i pogrešnog smjera u kojem se vodi reforma obrazovanja.

Ovdje ćemo navesti samo neke od stručnih argumenata kojima su se vodili članovi vijeća roditelja i prepustit ćemo javnosti da ocijeni opravdanost donesene odluke.
Niti jedan kurikul koji bi se od jeseni trebao primjenjivati još nije donesen. Tek je za nekolicinu njih stigla stručna i znanstvena recenzija. Skoro sve dosad pristigle recenzije traže značajniju doradu kurikulskih dokumenata. Primjerice, tek je na Veliki petak objavljeno da je Povjerenstvo za recenziju kurikula povijesti, na čijem je čelu akademik Tomislav Raukar, dalo izrazito negativnu recenziju kurikula povijesti. Od sedam kategorija recenzije, sadržaju povijesti dodijelili su dvije jedinice, tri dvojke i dvije trojke. Želimo li takav kurikul za svoju djecu ili želimo kurikul s najboljim ocjenama? Navedena je recenzija tri tjedna skrivana od javnosti iako je ministrici upućena već početkom ožujka iz razloga što je još uvijek trajao navedeni javni poziv i nije željela dopustiti stručnoj javnosti i roditeljima da se uvjere u lošu pripremljenost dokumenata.

Zašto se u pripremi reformskih dokumenata uporno izbjegavaju mišljenja najrenomiranijih znanstvenih institucija za pojedine predmete, poput Instituta za hrvatski jezik ili Instituta za povijest? Zašto se izbjegava ugraditi mišljenja i preporuke nekoliko stotina recenzija znanstvenika i stručnjaka objavljenih u čak tri knjige u izdanju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti?

Uvođenje ovakvog Eksperimentalnog programa u suprotnosti je sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je Sabor usvojio još 2014. Strategija predviđa uvođenje cjelovite kurikularne reforme, a ne parcijalno rješenje kroz potpuno nepripremljenu eksperimentalnu fazu.

Kad će se stići pripremiti udžbenici i drugi materijali za učenike i učitelje ako ni jedan dokument još nije do kraja definiran? Znaju li svi oni koji prozivaju da su gotovo svi hrvatski nakladnici pokrenuli žalbeni postupak u vezi javne nabave za izradu materijala za eksperimentalni program čime je gotovo i teoretska šansa da udžbenici i drugi materijali budu pripremljeni do jeseni svedena na nulu?

Molimo sve “vrsne odgojno–obrazovne stručnjake” da odgovore kako će se i na koji način uspješno provesti pripreme za početak provedbe eksperimentalnog programa na jesen? Znamo li uopće što bi naša djeca trebala učiti na jesen i na koji način? To još nitko ne zna jer još ništa nije definirano. Iz čega će naša djeca učiti kad još ničega nema? Kad će se učitelji stići pripremiti za rad po novim kurikulima za koje još nitko ne zna kako će u konačnici izgledati?

Što znači eksperimentalni program? On može eventualno biti i uspješan, no isto tako može pokazati da je bio neuspješan. Koji će odgovoran roditelj dignuti ruku za nešto što je još potpuno nepripremljeno i nedefinirano? Koji će roditelj samo tako olako dopustiti da mu dijete postane mali eksperimentalni zamorac? Što će biti s djecom uključenom u eksperimentalni program ako se na kraju pokaže da nije bio dobar, da nije dovoljno kvalitetno pripremljen? Tko će onda preuzeti odgovornost? Hoćemo li tu djecu ponovno poslati u isti razred da ga ponavljaju kako bi popunili sve rupe koje će se neminovno javiti zbog prije navedene nepripremljenosti?

Ovom prilikom valja napomenuti da učitelji OŠ Strahoninec već sada odrađuju vrlo kvalitetan posao, koriste moderne metode poučavanja, provode projekte… Brojni učenici već sada ostvaruju zavidne rezultate i izrastaju u uspješne mlade ljude. Nije li u takvoj situaciji mudrije pričekati jednu godinu i odlučiti kad stvar bude do kraja pripremljena i posložena? U čemu je problem da i OŠ Strahoninec krene s reformom sljedeće godine kad svi budu uvjereni u kvalitetu predloženih reformskih promjena zajedno sa svim ostalim školama u Hrvatskoj?

Samo kao napomena na kraju: kako to da su na javnom pozivu odabrane baš one dvije osnovne škole u lokalnim sredinama Međimurja gdje je HNS na vlasti iz čije kvote dolazi i sama ministrica? Kako to da je slična situacija u velikom broju drugih slučajeva odabranih škola?

Iz svega navedenoga jasno je da HNS i ministrica Divjak ne žele dobrobit hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava već samo osobnu i političku promociju za koju im je neophodno uvođenje bilo kakve „reforme”, pa makar to bio i potpuno nedorečen i nepripremljen eksperimentalni program kojeg svim silama žele ugurati u škole i prikazati svojom političkom pobjedom. Za djecu, slučajne žrtve takvog programa, nitko ne mari osim njihovih roditelja.

HRAST Strahoninec