Dvorci, kurije i utvrde Varaždinske županije doživjele su kroz povijest brojne promjene vlasništva i namjene.
Nažalost, neprimjerena briga i nemar rezultirali su propadanjem brojnih zdanja, poput onih u Naselju Bela, koje je smješteno uz rijeku Bednju na sjeveroistočnim padinama Ivanščice.
Strateška funkcija
Podsjećamo, obnova mlađeg dvorca pokrenuta je 2004. godine, ali nije provedena u cijelosti. Stariji dvorac, koji je stavljen u prodaju i kojeg kupuje Varaždinska županija, zapravo je u ruševnom stanju te iz dana u dan sve više propada. Ta dva stara dvorca, nazvani Nova (Gornja) i Stara (Donja) Bela, nastala su u razdoblju kad, zbog novih povijesnih okolnosti, polako prestaju funkcionirati srednjovjekovne utvrde smještene na vrhovima brežuljaka (Pusta Bela) a na nižim, pristupačnijim terenima počinje gradnja novih i to prijelaznog tipa kaštela-dvorca. Takav je i kaštel Nova Bela, čiji se postanak veže uz obitelj Pethëo de Gerse, koja ga je izgradila najvjerojatnije na prelazu iz 16. u 17. stoljeće. Smješten je blizu ceste, usred nekad lijepog parka, od kojeg je ostalo još samo nekoliko velikih stabla.
Za kaštel konzervatori i restauratori kažu da je imao naglašenu stratešku funkciju s jarkom uokolo te pomičnim mostom prema obrambenoj ulaznoj kuli, tornju. Međutim, objekt je tijekom 18. stoljeća bio adaptiran u dvorac.
Danas je to masivna jednokatna kamena građevina oblika izduženog pravokutnika, sa snažnim trokatnim tornjem ispred glavnog, zapadnog pročelja dvorca (kojim je prekriven dio pročelja s masivnim ranobaroknim kamenim portalom polukružnog nadvoja prvotnog ulaza). Okružena je obrambenim kamenim zidom s četiri ugaone cilindrične kule, koji zatvara manje dvorište. Na jugo-zapadnom dijelu dvorca, uz ugaonu kulu, prigrađena je u 18. st. prizemna stambena građevina sa dvostrukim lukovima nad jarkom vode.
Unutrašnjost kaštela-dvorca je simetrično koncipirana s naglašenim centralnim prostorom, predvorjem u prizemlju a salom na katu te okolnim bočnim prostorijama. Svi prostori prizemlja su svođeni niskim bačvastim svodovima sa susvodnicama na način 17. st., dok se na katu osim svodova nalaze i ravni stropovi, što ukazuje na kasniju fazu gradnje i adaptacije. Naime, u 18. i 19. stoljeću došlo je do nekih promjena u izgledu dvorca, toranj se povisuje, mijenjaju se prozorski otvori i još neki detalji pročelja, što je rezultat utjecaja romantizma.
Uz ovu građevinu nalaze se ostaci malog perivoja bez stilskih obilježja, vidljivog na katastarskoj karti iz 1860. godine, a uz njega vrt i voćnjak, uređeni vjerojatno po zadnjem vlasniku Bele, Metelu Ožegoviću Barlabaševačkom.
Napredno vlastelinstvo
O odlasku zadnjih članova obitelji Ožegović iz Bele detalje doznajemo iz pera Ane Škriljevečki, magistre povijesti.
– Ivan Nepomuk Ožegović sa suprugom Marijom rođenom Goričan odselio je 1958. godine iz dvorca Bela II u Zagreb. Posjed je prodao općini Novi Marof koja ga je prvotno predala na korištenje vojsci. U Beli II logorovala je predvojnička mladež. Od rujna 1958. godine stariji je dvorac Bela I koristila Osnovna škola Završje. U njemu su bili stanovi prosvjetnih radnika, ravnatelja škole i radio stanica. Krajolik oko dvorca i gospodarske zgrade uređeni su za potrebe škole. Sklop Bela I, dvorac s perivojem, vraćen je Ivani i Janku Ožegoviću koji su ga 2004. godine prodali privatnoj osobi, odnosno zadnji vlasnici su Danica Tomić Stipan i Vladimir Stipan. Bela II od 2004. godine također je u privatnome vlasništvu, a krajolik oko dvorca od agrarne je reforme podijeljen na sitne čestice kojima gospodari više vlasnika – ističe Škriljevečki u znanstvenom radu o obitelj Ožegović koja je posjedovala dobro Bela više od sto godina i koja ga je svojim gospodarenjem učinila iznimno naprednim vlastelinstvom.
Zločin bez kazne
Dodajmo da je od 1943. godine obitelj Ožegović trpjela premetačine partizana u Beli. Stoga je kao posljedica došlo do preseljenje pojedinih članova iz Bele u palaču Ožegović-Tomasi preko puta župne crkve svetoga Nikole u Varaždinu.
– Za vrijeme rata Metel je imao funkciju niže rangiranog domobranskog časnika stacioniranog u konjičkoj vojarni u Optujskoj ulici u Varaždinu. U svibnju 1945. godine odveden je sa suprugom Emilijom u varaždinski zatvor pod optužbama špijuniranja za Gestapo i članstva u Kulturbundu te su nakon prijekog suda oboje pogubljeni 29. lipnja 1945. godine u predjelu Drvarićeva šuma. Riječ je o lokaciji u naselju Tužno udaljenom oko sedam kilometara od njihove Bele – navodi Ana Škriljevečki.
Tek će se vidjeti hoće li Varaždinska županija i na koji način u prostorima zdanja urediti makar skromnu nišu posvećenu Ožegovićima.
U dvorcu će se prezentirati srednjovjekovno razdoblje
Većinom glasova vijećnici Županijske skupštine Varaždinske županije prihvatili su prijedlog odluke o kupnji dvorca Bela I.
Riječ je o dvorcu i okolnom zemljištu od 30.000 četvornih metara, a cijena je 330.000 eura. Prema pojašnjenju župana Anđelka Stričaka ova bi investicija trebala proširiti turističku ponudu Varaždinske županije.
Cilj je proširiti priču oko formiranja interpretacijskih centara diljem županije, ali i osnivanje nove muzejske ustanove.
– Na području Varaždinske županije nalazi se 226 zaštićenih i preventivno zaštićenih kulturnih dobara, od čega su 32 arheološka kulturna dobra, a dva su zaštićena na UNESCO-ovoj listi nematerijalne baštine svijeta. Da bismo što više tih dobara prezentirali, Županija je pokrenula izgradnju posjetiteljskih i interpretacijskih centara na pet iznimno vrijednih lokaliteta, ne samo lokalno i nacionalno, nego i na svjetskoj razini. Riječ je lokalitetima fosilnog vulkana, voćanskih neandertalaca, vunastog nosoroga, halštatskih knezova i rimskih termi – naveo je župan Stričak.
Uz dvorac Belu I, kupuje se i oko 30.000 četvornih metara okolnog zemljišta.
– Cijelo to područje poznato kao dolina vitezova Ivanovaca, tj. naselja Presečno, Krušljevec, Beletinec, Podevčevo, Filipići, Završje, Seljanec, Margečan i druga, zasad nema nikakvu društveno-kulturnu infrastrukturu. Vjerujemo da će privođenje dvorca Bela I kulturno-turističkoj svrsi za cijeli kraj biti dodatan poticaj za bavljenje turizmom i eko-proizvodnjom te oživljavanje starih obrta i zanata – rekao je Stričak i dodao:
– Za kineski zid i egipatske piramide svi ste čuli. Mogu li ovi naši lokaliteti biti toliko zanimljivi? Pojedinačno zasigurno ne, ali nigdje na svijetu na ovako malom prostoru kao što je Varaždinska županija ne postoje lokaliteti koji svjedoče o svim vremenskim i povijesnim slojevima čovječanstva. Zato je bitno da sva naša kulturna dobra čuvamo, štitimo, otkupimo ono što je moguće te da postanemo važna točkica na karti svjetske kulturne baštine. Svaki od tih lokaliteta, pa tako i dvorac Bela I bit će dio buduće mreže muzejske ustanove, a u njemu bismo prezentirali sve vezano uz srednji vijek. Uz lokalitete ćemo vezati četiri pojma: znanje, okoliš, kultura i turizam, a vjerujem da će to biti dobitna kombinacija – rekao je Stričak.