“Zvjezdana prašina“ naziv je izložbe fotografija svjetski poznatog fotografa Jadrana Lazića koju je u srijedu, 26. lipnja, u Galeriji umjetnina Gradskog muzeja Varaždin otvorio dr. sc. Neven Bosilj, gradonačelnik Grada Varaždina.

Ravnatelj muzeja Miran Bojanić Morandini pozdravio je velik broj uzvanika, a među njima i veleposlanicu Republike Srbije u Republici Hrvatskoj NJ. E. Jelenu Milić i samog autora. Potom je o autoru i njegovom djelu govorila kustosica Elizabeta Igrec.

Najveća selekcija

Jadran Lazić, prvi paparazzi s ovih prostora, karijeru je započeo 1971. godine fotografirajući Hajduk u rodnom Splitu, a nastavio s Charlotte Rampling u Parizu. Postigao je međunarodnu slavu kada je, unatoč ograničenom pristupu, uspio izbliza snimiti preminulog sovjetskog predsjednika Brežnjeva na njegovom sprovodu, što je Newsweek kasnije izabrao za fotografiju godine. U razgovoru za Regionalni tjednik ustvrdio je kako ne bi ništa u životu mijenjao kada bi se ponovno rodio.

– Možda bih se ženija jednom manje, ali ne bih ni to minja. Splićanin sam i uvijek se rado sjetim mog legendarnog prijatelja Miljenka Smoje. Takav čovjek više se neće roditi, često je dolazio u moju kuću u Zavali. Sve se svodilo na ćakulu, iće, piće i bevandu… Ma nema Splita do Splita – tvrdi Lazić.

Izložene fotografije u koloru su uvećane s njegovih dijapozitiva, a crno bijele s negativa.

– Ako dobro pogledate portret Gorana Višnjića, primijetit ćete da je to već „digitala“. Moju raniju fazu obilježili su negativi i slajdovi a kasnija je digitalna. Nikada fotografije nisam retuširao, uglavnom sam radio reportažnu fotografiju i ovi mladi dečki koji danas imaju auto fokus ne mogu ni zamisliti kako je bilo snimati pokret u moje vrijeme. Jako je trebalo paziti na ekspoziciju, najviše sa slajdovima jer ako „fališ“ za jednu blendu – sve si upropastio. Danas svi umišljaju da su fotografi, a ja sam nekad sam razvijao svoje filmove i fotografije u tamnoj komori. Trebalo je raditi sto na sat i nezgrapnim „wirephotom“ preko telefonske žice slati fotografije ili negative u udaljene redakcije. Iz Irana pak, slao sam kovertirane uratke i uz pomoć putnika na redovnim avionskim linijama za Pariz. S novinarima nisam imao previše kontakta, ali po profesionalnosti ću uvijek pamtiti Silviju Luks s kojom sam surađivao tijekom reportaže sa sprovoda Jacquesa Chiraca – prisjeća se naš sugovornik koji je za ovu prigodu odabrao  fotografije iz svojeg cjelokupnog opusa.

Ovo je, tvrdi, najveća izložba dosad u Hrvatskoj, odnosno na području bivše Jugoslavije.

– Riječ je o najvećoj selekciji koja između ostalih obuhvaća portrete Elizabeth Taylor, britansko-američke glumice i dvostruke dobitnice Oscara iz 1987. godine – govori naš čuveni paparazzo, reporter i studijski fotograf s više od 50 godina uspješne karijere.

Podsjećamo, još 1969. godine definitivno se posvećuje fotografiji, a za sve je kriva ona „sportska“.

– Kao klinci teško smo nabavljali ulaznice za utakmice Hajduka, te smo preskakivali i penjali se na zidove samo da vidimo naše junake. To nije dugo trajalo jer su nam posipali zidove slomljenim staklom. Razmišljao sam kako doskočiti toj prepreci, jer novaca za kupnju karata nije bilo. Srećom, u srednjoj školi imali smo glasilo u kojem je jedna stranica uvijek bila posvećena Hajduku, te sam uspio dobiti termin za razgovor s klupskim predsjednikom Titom Kiriginom. Obratio sam mu se riječima: „Druže Tito, ja sam urednik školskog lista i treba mi propusnica da mogu fotografirati utakmice!“ Upalilo je, i to je moj najveći uspjeh u životu, a ne fotografiranje Brežnjeva i nizanje inih ekskluziva – objasnio je Lazić.

Dodao je da mu je fotografija pokojnog Brežnjeva donijela najveći novac i slavu, ali su njemu najveći gušt zauvijek ostale početne reporterske dogodovštine s hajdukova starog placa.

– Cijenili su moje prve fotografije i na kraju sam počeo raditi za Vjesnik. No, moja prva fotografija slavne osobe nastala je u Francuskoj gdje mi je u Parizu pozirala Charlotte Rampling. Svaka serija mojih fotografija ima svoju priču i sve su objedinjene u mojoj monografiji iz 2021. godine. Knjiga ima dva toma, teži 8 kilograma i obuhvaća oko 1000 stranica. Unutra su opisane moje dogodovštine „iza scene“, te sam otkrio kompletnu povijest nastanka pojedinih značajnih fotografija. Jedina osoba koju sam želio, a nisam uspio snimiti je Brigitte Bardot. Prilika za to je bila u Saint Tropezu u kojem je slavila rođendan. No nisu me pustili preko praga njezine vile – prisjeća se Lazić svoje jedine neuspjele reportaže koja ga nije pokolebala u daljnjem radu.

Zamalo “dezerter“

Holivudska zvijezda Jodie Foster upoznala ga je u Parizu tijekom snimanja jednog od filmova, a na kraju ga je nakon jednogodišnjeg prijateljevanja ispratila na odsluženje vojnog roka u JNA.

– Malo je nedostajalo da „dezertiram“, ali nisam želio osramotiti oca koji je bio vojno lice. Toj maloj klinki iz SAD-a nije bilo jasno da ja moram otići i da za mene nema slobode punih 18 mjeseci. Ipak, zbog nje sam 10 dana zakasnio u vojsku jer smo se družili po Splitu i na Hvaru.

Danas više fotoaparat skoro da i ne koristim. Sve se rješava mobitelom, ali moje fotografije koje izlažem u Varaždinu rađene su isključivo za magazine. Bila su to svojevremeno vrhunska izdanja s velikom tiražom, ali 95 % njih više ne postoji. To je cijena koju su magazini platili dolaskom Instagrama, odnosno „skidanjem“ besplatnih fotografija s društvenih mreža…- zaključio je Jadran Lazić.  

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu svoju zadnju ovosezonsku premijeru održalo je 28. lipnja u Varaždinskim Toplicama na čarobnoj lokaciji rimskog nalazišta Aquae Iasae predstavom ČEKAJUĆI ORESTA Lade Kaštelan u režiji Livije Pandur.

No tijekom ljeta HNK Varaždin putuje na brojna gostovanja po ljetnim festivalima:

Već 28. lipnja predstava ART Yasmine Reze u režiji Barbare Rocco gostuje na Festivalu Zlatni lav u Umagu.

1. srpnja predstava Tamare Kučinović ŠAPAT DUŠE gostuje na Festivalu Mediteraneo u Zadru, a 13. kolovoza na Kazališnom festivalu u Budvi, Crna Gora.

3. srpnja predstava SAN IVANJSKE NOĆI W. Shakespearea u režiji Paola Magellija gostuje na Ljetnom festivalu u Hvaru.

10. srpnja predstava ČEKAJUĆI ORESTA Lade Kaštelan (prema Sofoklovoj Elektri) u režiji Livije Pandur gostuje na Riječkim ljetnim noćima, a 11. i 12. kolovoza na Dubrovačkim ljetnim igrama.

30. kolovoza predstava MAČKA NA VRUĆEM LIMENOM KROVU T. Williamsa u režiji Paola Tišljarića gostuje na Festivalu Osječko ljeto kulture.

Brojna gostovanja tijekom ljeta kojih je više nego ikad pokazatelj su sve većeg interesa za predstave varaždinskog kazališta u Hrvatskoj kao i u cijeloj regiji.