Hrvatski nogometaši iz Rusije su se vratili sa srebrom oko vrata. Rekli bi mnogi – srebrom zlatnog sjaja.

Veselje koje je nogometna reprezentacija priuštila navijačima, pa i onima koji su to nakratko postali tijekom proteklih mjesec dana, nije dugo viđeno u Hrvatskoj. Možda tamo 1998. godine, kada su također nogometaši na svjetskoj smotri marširali prema bronci.

Šest pobjeda

Iako svi s popisa hrvatske reprezentacije zaslužuju jednaku pažnju i zahvalnost za postignuto u Rusiji, jedan lik iz ove priče zaslužuje ipak posebnu pozornost. Izbornik Zlatko Dalić Vatrenih se uhvatio u trenutku kada je bio upitan i sam odlazak na Svjetsko prvenstvo, da bi ih u svega devet mjeseci odveo na korak do vrha svijeta. Na tom posljednjem koraku prepriječila se moćna Francuska, koja je i te spomenute 1998. godine bila kobna za Hrvatsku u polufinalu.

No, i unatoč porazu protiv Francuske, Vatreni su napravili sjajan posao. Nizale su se pobjede protiv Nigerije, moćne Argentine, Islanda, Danske, domaćina Rusije i ponovno „glasne“ Engleske. Šest velikih pobjeda koje su navijače bacile u trans, ali i osvojile srca brojnih nogometnih fanova diljem kugle zemaljske.

A nogometni strateg Zlatko Dalić svijet je osvojio ne samo rezultatom već i svojim nastupom u obraćanjima. Smiren, odmjeren, s punim poštovanjem prema protivnicima, ponizan… „Ponizan, a velik“, poručili su mu njegovi Varaždinci na velikom plakatu.
– Nema euforije, ona te uvijek u životu košta! Mene je koštala u životu nekoliko puta, naučio sam tu lekciju još u svojim prvim trenerskim koracima. Ali morao sam to proći. Naučiti na svojoj pogrešci nakon što te lupi po glavi – govorio je Dalić nakon svake pobjede koja je njega i njegove Vatrene gurnula korak bliže velikom finalu.

A da nije učio na greškama, teško da bi i prije dolaska na klupu reprezentacije imao takve impresivne trenerske uspjehe. Trenerski put započeo je u svom Varteksu, uslijedio je odlazak u Rijeku pa u Slaven Belupo, ali i na klupu albanskog Dinama iz Tirane. Svoje znanje utkao je i u najveće rezultate mlade reprezentacije Hrvatske.

U suradnji s izbornikom Draženom Ladićem ostao je na korak do plasmana na Europsko prvenstvo. Ispriječila se tada moćna Španjolska. No, što su tada propustili, Dalić i Ladić stostruko su naplatili upravo ovih dana na Svjetskom prvenstvu. Jer u mladoj reprezentaciji prvi su put vodili igrače koji su u Rusiji bili nositelji igre. Rakitić, Lovren, Badelj, Vida, Perišić. I da, Kalinić… Ta U-21 reprezentacija bio je trenutak koji je spojio ovu zlatnu generaciju i Zlatka. Stoga ne treba čuditi da su „kliknuli“ u manje od devet mjesec jer kemija očito postoji već otprije.

Nakon mlade reprezentacije, Dalić odlazi na Arapski poluotok. Kada je 2010. godine preuzeo klupu Al-Faisalyja, kluba iz Saudijske Arabije, popularni Dala nije mogao ni pomisliti da ga čekaju najsvjetliji trenuci klupske trenerske karijere. Odmah prve sezone proglašen je najboljim trenerom Lige.

– A konkurencija nije bila nimalo lagana. Na drugim klupama sjedili su Talijan Walter Zenga, Belgijanac Eric Gerets, bivši izbornik Portugala Jose Manuel… Ne samo da nisu osvojili priznanje već nitko od njih nije dočekao kraj Prvenstva – govorio je tada Dalić.

Najljepša priča

Uslijedilo je novo veliko priznanje. Na klupi mlade momčadi Al-Hilala, najpopularnijega i najbogatijega arapskoga kluba, želio ga je vidjeti i sam saudijski kralj Abdullah, naredivši svom sinu, ujedno i predsjedniku Kluba Abdulrahmanu bin Musi’ad bin Abdulu Azizu da ga dovede. Dala im se odužio na najljepši mogući način osvojivši 54. klupski trofej, Kup kralja.
Dalić potom seli u Al-Ain u Ujedinjene Arapske Emirate. Četiri puta zaredom prolazi grupnu fazu azijske Lige prvaka, nižu se nacionalni trofeji, nagrade za najboljeg trenera… Najveći rezultat zasigurno je plasman 2016. godine u finale azijske Lige prvaka. U dvije finalne utakmice ukupnu pobjedu ipak je odnio južnokorejski Jeonbuk Hyundai Motors.

Cijelo to vrijeme, iako udaljen tisuće kilometara od kuće, Dalić nije zaboravio na svoj Varaždin. Šokantno izbacivanje Varteksa iz prvoligaškog društva zaustavilo je sjajnu nogometnu priču u baroknom gradu. I ponovno je Dalić odigrao ključnu ulogu u revitalizaciji Kluba.

Nakon nekoliko godina letargije, srebrni izbornik skupio je sve one kojima nogomet teče žilama. I malo je nedostajalo da Varaždin prošle sezone kroz kvalifikacije protiv Istre osigura povratak u Prvu ligu. S istim planovima Varaždin će krenuti i u novu sezonu, ovog puta s vjetrom u leđima od čovjeka koji je nakratko omogućio svima u Hrvatskoj da zaborave na probleme i barem na trenutak postanu najljepša životna, sportska i nogometna priča na svijetu.

Reprezentacija na varaždinski pogon

Varaždinci imaju puno razloga za zadovoljstvo i ponos, jer ne donosi samo Zlatko Dalić medalju oko vrata u barokni grad. U stručnom stožeru još su četvorica Varaždinaca. Točnije, trojica i jedan koji se s punim pravom osjeća Varaždincem.

Naime, za formu vratara zadužen je legendarni golman Varteksa Marijan Marmić. Liječničku službu predvodi Boris Nemec, dok je u timu fizioterapeuta Nderim Redžaj. I naravno, Dražen Ladić, izbornikova desna ruka, osoba na kojoj je Dalić dugo inzistirao. Ladić, rođen u Gornjem Hrašćanu, prve je godine igračke karijere proveo na posudbi u Varteksu.

On i Dalić punih su šest godina surađivali u mladoj reprezentaciji Hrvatske, potom i u Saudijskoj Arabiji te Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U proljetnom dijelu prvenstva Druge hrvatske nogometne lige Ladić je sjedio i na klupi NK Varaždin u ulozi sportskog direktora. Osoba od najvećeg povjerenja Zlatka Dalića.