Povežite se s nama

Život i društvo

Krunoslav Čolo otvorio dušu: “Prvi kostim sašili su mi od partijske zastave”

Objavljeno:

- dana

Je li napokon kucnuo čas da se popularnoga varaždinskoga gradskog notara napokon iz šatora ili trošne drvene kućice premjesti u zidani objekt? Ovo se pitanje nameće nakon što je Krunoslav Čolo nedavno dobio nagradu za turističkog animatora godine na Danima hrvatskog turizma.

Štoviše, u razgovoru za Regionalni tjednik Krunoslav Čolo je između ostaloga otkrio da spomenuta nagrada Hrvatske turističke zajednice na njega djeluje kao injekcija da svoj rad podigne na viši nivo.

– Smatram kako je vrijeme da u Varaždinu napokon dobijemo jedan centar kaligrafije. To može biti novi turistički proizvod, ali je pitanje hoće li takvu ideju Grad prepoznati. Bilo bi idealno da se centar uredi u prostoru Varaždinske kuće u Gajevoj ulici, koja godinama zjapi prazna, bez pravog sadržaja. Kada je riječ o umjetnosti lijepog pisanja rukom, dovoljno je pogledati Irsku, koja za to, pa i za heraldiku, ima škole te fakultet. Ove godine sam znatiželjnicima prezentirao kako se prema izvornom predlošku na pergamentu ispisuju i oslikavaju listovi inkunabula. U to se može uključiti i lokalna crkva, koja ih čuva, s tim da se pripremi prikaz skriptorija u kojima su se one prepisivale – kaže ovaj osebujni umjetnik koji, nažalost, nema nasljednika.

Štoviše, naš sugovornik tvrdi da će biti najsretniji čovjek na svijetu ako uspije nekog mladog animirati da naslijedi njegovo ogromno znanje te veliku kolekciju povijesne literature i pribora za pisanje.

– Jednostavno je šteta da sve dosad učinjeno propadne. Znam da u Varaždinu imamo ljude koji itekako dobro pripremaju projekte financirane iz EU fondova, te ih pozivam da mi se jave kako bismo zajedno pokrenuli jedan vezan uz spomenuti centar kaligrafije – poručuje Čolo, koji je prošao trnovit put do uspjeha u svom poslu.
Rođen je u Varaždinu 1956. godine, u starom rodilištu u zgradi iza bivšega Grošinića, u kojoj je danas smještena Uprava HŽ-a.

Bit ću najsretniji čovjek na svijetu ako nekog mladog animiramo da naslijedi moje ogromno znanje.” Krunoslav Čolo

– Prvi zrak koji sam udahnuo imao je miris birtije, gemišta i duhana. To me prati cijeli život, a poput druge djece, odmah po rođenju jako sam zaplakao zbog našeg Varaždina. On je prije 63 godine bio jako turoban, dok se danas u njemu puno ljepše živi jer je bolji standard – prisjeća se Čolo.
Osnovnu školu prvo je polazio u Biškupcu jer je njegova obitelj živjela u istoimenoj ulici, koja danas nosi ime Krešimira Filića.
– Kuće mog djeda i bake više nema jer je na njezinu mjestu niknula višekatnica. Potječem iz radničke obitelji, a djeda i njegove priče sam doslovno obožavao. Radio je kao majstor u bivšem Tivaru i tijekom Drugoga svjetskog rata opredijelio se za NOB. Kao ilegalac podupirao je antifašiste i zbog jedne akcije potpuno je osijedio u roku od 24 sata. Naime, dobio je zadaću da izvrši atentat na šefa Gestapa u Varaždinu. No, gestapovac se nije pojavio na mjestu gdje mu je pripremljena zasjeda, a moj djed je zbog stresa do kraja života imao kosu bijelu kao papir – sa sjetom govori ovaj dugogodišnji turistički djelatnik.

Nesuđeni naftaš

Obrazovanje je nastavio na Rudarskoj školi.
– Moja želja je bila da postanem naftaš jer to je uvijek dobro plaćen posao. Međutim, ukinuli su taj smjer, pa na kraju postajem strojarski tehničar. U struci nikada nisam radio, a dio mojih talenata otkriven je baš u srednjoj školi. Knjige sam doslovno gutao jer moja generacija nije imala pojma što je Google ili internet. Bili smo željni znanja, a do stručne literature, poput one o kaligrafiji, se jako teško dolazilo. U umjetnost lijepog pisanja rukom uputio me kao 20-godišnjaka prof. Đuro Mihinjač, koji je predavao na II. OŠ. Presudno je bilo moje poznavanje tehničkog pisma, zbog kojeg me otac prvo angažirao na pisanju različitih diploma. Njemu je to kao uzgajivaču papiga i drugih ptica dobro došlo. Naime, stalno je odlazio na izložbe kućnih ljubimaca te mu je sinulo da bih ja mogao ispisivati priznanja. No, prava kaligrafska pera i način rada s njima pokazao mi je prof. Mihinjač – naglasio je naš sugovornik, od kojeg doznajemo da je vojni rok služio u Ljubljani i Postojni.
Bio je pozadinac, odnosno artiljerijski mehaničar.
– Nemam pojma kako se puca iz topa, čak ni iz onog malog koji po Starom gradu natežu Purgari, ali ga sigurno znam popraviti – uvjeren je Čolo, koji o sebi
govori da kao mladić nije bio baš komunikativan!
Djevojkama je, priznaje, zbog svog znanja i impozantne pojave bio iznimno drag, ali istovremeno je bio i jako sramežljiv.

Poticajna sredina

– Srećom, to se promijenilo nakon što upisujem Pedagošku akademiju u Čakovcu. Bila je to jako poticajna sredina jer je uz 54 studentice bilo svega šest studenata. I hoćeš-nećeš, postaješ jako traženom robom! U Čakovcu sam uz prve ljubavi intenzivirao svoje bavljenje grafikom i dizajnom. Izrađivao sam plakate, pisao pozive, asistirao u grafičkom studiju kod prof. Štokića, koji je predavao likovnu umjetnost. To je bio jedini predmet koji sam dva puta polagao, zbog svoje prepoznatljive „duge jezičine“. Nažalost, nisam završio likovnu umjetnost, jer zbog nedovoljnog broja prijavljenih ta katedra nije otvorena – rekao je Čolo, koji je s dvije godine Strojarskog fakulteta i završenom Pedagoškom akademijom godinu dana radio kao nastavnik tehničkog odgoja u OŠ Sračinec.
U životu se uvijek znao nositi s problemima i izazovima, ali je jednom ipak morao „kapitulirati“.
– Do moje potpune predaje došlo je 1981. godine. Oženio sam Nelu (rođenu Domislović) i od tada smo nerazdvojni. Supruga je kao teta radila u vrtiću i zbog nje sam 1988. postao Djed Mraz. Još pamtim da su mi prvi kostim njezine kolegice sašile od partijske zastave. U tom poslu bile su jako obazrive jer srp i čekić nisu smjeli proviriti – prisjeća se Čolo svoje prve animatorske gaže.

“Na Pedagoškoj akademiji bilo je super, na 54 studentice bilo je šest studenata.”

Tada je imao brkove, a bradu su mu izradile od poliesterskih vlakana nabavljenih u Bešeničkinom Vartilenu, kojeg odavno više nema. Devedesetih godina prošlog stoljeća njegova je karijera bila stalno u usponu.
– Uz posao u Vartilenu uvijek nalazim vremena za bavljenje primijenjenom umjetnošću. Naime, pod mojim prstima nastaju ukrasni tanjuri koje bih prodavao i s tim novcem krpao kućni budžet. U to vrijeme počinje moja ozbiljnija suradnja s Ekos collegeom, u kojem vodim likovnu grupu i s kolegicama sekciju koja okuplja „srednjovjekovne vitezove“. Već 1996. godine inicirali smo Varaždinske povijesne svečanosti… – kaže Čolo, koji je diljem Lijepe Naše poznat i kao Martin Varaždinski.

Martinjski meštar

Pod ovim imenom štuju ga brojni alkofili i vinovjernici koje više od tri desetljeća uveseljava u ulozi martinjskog meštra.
– S martinjskim ceremonijama upoznao me pokojni Milan Remar, koji je napisao regule, a odoru biškupa, koju nosim i kad se sastaje „Vinoda“, sašila je moja supruga. Ponosan sam na svoje mjesto u ekipi hrvatskih majstora za krštenje mošta. Ove godine sastajemo se 25. listopada u Đurđevcu i veliki meštar izdat će naredbu dokad se mošteki moraju pokrstiti – rekao je Čolo, koji je ipak najpoznatiji po ulozi varaždinskoga gradskog notara.
– Na ideju da osmislim ovu ulogu došao sam u austrijskom Güssingu. Naime, tijekom jednog gostovanja s malim vitezovima u tom gradu sam upoznao čovjeka koji je odjeven u nekakvu staru franjevačku odoru ispisivao priznanja svim sudionicima lokalnog festivala. Odmah zaključujem da nešto takvo moramo napraviti i u Varaždinu, a prastari zanimljivi dokumenti pronađeni su u Državnom arhivu. Primjerice, u njemu se čuvaju Kukuljevićevi „otpusti grijeha“ iz Rima, pa svjedodžbe o siromaštvu, licence o vađenju zlata i drugi osebujni dokumenti – ističe Krunoslav Čolo, kojeg stariji Varaždinci pamte po predstavljanju na manifestacijama „Jesen u Varaždinu“, „Varaždinu s ljubavlju“ i „Cehovski dani“. One su, podsjećamo, prethodile Špancirfestu, koji je, zapravo, njihova nadogradnja.
– Moje prvo predstavljanje na ovim, tada još skromnim festivalima bilo je s prikazom „umjetničke bravarije u minijaturi“. Riječ je o suvenirima izrađenima od lemljene bakrene žice na panelima – govori gradski notar, koji je tek 2000. godine osvanuo u svom šatoru na Špancirfestu.
Počeci su bili skromni, jer izdavao je fotokopirane ispisane dokumente (poput varaždinskoga putnog lista) na školskoj klupi ispred Gradske vijećnice. Danas pak na sebi nosi već treću verziju kostima, a turisti su dokumente ispisane njegovom vještom rukom pronijeli na sve strane svijeta.

Uvijek “skockan”

– Bez podrške moje supruge Nele, kćeri Ive i sina Jure, koji me često znao zamjenjivati na Špancirfestu, teško da bih uspio uvijek biti „skockan“ i pripravan za nastupe. Kao notar ja predstavljam Grad Varaždin i ne mogu si dozvoliti improvizacije. U toj i ostalim ulogama po potrebi gostujem u drugim sredinama. Primjerice, ove ću godine s martinjskom feštom gostovati u Slavoniji – zaključuje Krunoslav Čolo, koji je iznimno uspješno utjelovio i sv. Nikolu, djeci najdražeg sveca.
No, s obzirom na to da je izgledom pravi div, umjesto na oblaku, nekoliko puta je u Varaždin stigao avionom krcatim slatkišima.

Prvi su ga ipak nagradili Amerikanci

Prvu nagradu Krunoslav Čolo osvojio je 1996. godine u Los Angelesu na međunarodnoj konvenciji fantastike i znanstvene fantastike, za najdirljiviju priču – o vitezu koji napušta voljenu zbog odlaska u rat. Poanta je bila njegov iznenadni povratak ucviljenoj dragoj, kojoj je morao staviti pojas nevinosti i zaključati ga velikim lokotom… Čolo, koji ima obrt za dizajn i usluge Kruna, tvrdi:
– Nažalost, od umjetnosti se ne može bogznakako dobro živjeti. Izvlači me baš animacija jer, uz povremene veće uloge, neprekidno vodim svadbe, rođendane, gorične fešte i druge špelancije od kojih se može spajati kraj s krajem. O odlasku u mirovinu još ne razmišljam, iako mi je to nedavno sugerirao varaždinski gradonačelnik. Naime, namjeravam pričekati svoj red za Nagradu za životno djelo – kaže vlasnik obrta za dizajn i usluge Kruna.
Tek će se vidjeti hoće li se njegov rad „okruniti“ spomenutom prestižnom gradskom nagradom, uz koju uvijek ide i određeni financijski iznos.

Život i društvo

U tijeku je provođenje akcije „Općina Trnovec Bartolovečki bez azbesta”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

S obzirom da na području Općine Trnovec Bartolovečki još uvijek ima velik broj kuća sa azbestom, Općina je ove godine objavila Javni poziv u okviru kojeg se osiguralo preuzimanje i zbrinjavanje krovnih pokrova koji sadrže azbest. Da je Javni poziv bio pun pogodak pokazuje i velik broj kućanstava koja su se prijavila.

– Mještani su odmah počeli slati prijave i do sada se putem ovlaštenog sakupljača azbestnog otpada zbrinuo azbest sa 13 obiteljskih domaćinstava – rekla je načelnica Općine Trnovec Bartolovečki, Verica Vitković koja je izrazila zadovoljstvo realizacijom akcije pokrenute ove godine.

Inače, Općina je još krajem 2023. godine za svoje mještane organizirala predavanje o uklanjanju azbesta na kojem su svi zainteresirani mogli čuti o zdravstvenom i tehnološkom aspektu azbesta, kao i načinima njegovog uklanjanja.

Cilj predavanja, kao i Javnog poziva, je da se mještani educiraju i osvijeste o ekološkom načinu zbrinjavanja te vrste pokrova, a kako na području općine postoji velik broj kuća sa azbestom, želja je bila na propisani način zbrinuti azbest.

– Još smo tada obećali kako će Općina financirati troškove uklanjana azbesta i to obećanje smo ispunili. Do kraja godine očekujemo da će se osiguranim sredstvima za ovu godinu zbrinuti azbest sa gotovo 20 domaćinstava. S obzirom da je interes mještana za financiranjem zbilja veliki, u proračunu za 2025. godinu osigurati će se financijska sredstva za novi Javni poziv kako bi svi prijavljeni i ostali zainteresirani građani mogli zbrinuti azbest na propisani način – poručila je načelnica Vitković.

Nastavite čitati

Život i društvo

FOTO Dan općine Veliki Bukovec: prvi put u povijesti dodijeljena javna priznanja

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Nakon niza kulturnih, zabavnih i sportskih sadržaja organiziranih povodom Dana općine Veliki Bukovec i blagdana svetog Franje Asiškog, u petak je održana svečana sjednica Općinskog vijeća na kojoj su prvi put u povijesti dodijeljena javna priznanja.

Svečanu sjednicu otvorila je predsjednica Općinskog vijeća Općine Veliki Bukovec, Jasenka Zdelar koja je kazala da je sjednica prigoda za prisjećanje na sve ono što se napravilo u proteklih godinu dana, ali i za ukazati na ono što je u planu. Pritom je pohvalila rad svih vijećnika, kao i suradnju s načelnikom.

– Općinski proračun je mali, a očekivanja su uvijek velika i zato se trudimo ta očekivanja ostvariti i našim mještanima stvoriti što kvalitetnije uvjete za život. Prvenstveno, želimo djeci i mladima stvoriti uvjete kako bi ostali živjeti i graditi budućnost na Bukovcu – kazala je Zdelar pritom istaknuvši i neke od demografskih mjera koje provodi Općina Veliki Bukovec.

– Tu je i sufinanciranje boravka djece u dječjim vrtićima, sufinanciranje produženog boravka u školi, kao i financiranje radnih bilježnica i prijevoza. Isto tako, srednjoškolcima koji se školuju za deficitarna zanimanja dodjeljujemo stipendije, dok studentima dajemo jednokratnu pomoć koja se od ove godine sa 150 eura povećava na 200 eura. Vrijedi dodati da Općina daje o pomoć mladim obiteljima za adaptaciju stambenog prostora – istaknula je Zdelar.

Načelnik Općine Veliki Bukovec Franjo Vrbanić na početku svoga govora pozdravio je sve prisutne i mještanima čestitao Dan Općine. Govoreći o projektima i programima, nije se želio osvrtati na brojke i iznose koji su kao službeni podaci svima dostupni, već je naglasio da će svi projekti i programi koje Općina provodi i koje će tek provoditi biti prilagođeni ljudima i potrebama ljudi u općini.

– Provodimo programe od novorođene djece, preko vrtićke i školske dobi do mladih obitelji, ali i umirovljenika, a razmišljamo i o poduzetnicima za koje također imamo osmišljene programe. Općina izdvaja i za subvencije za studente te uvijek nastojimo razmišljati i o socijalnom programu, o ljudima koji su najviše ugroženi, a to su ljudi bez primanja ili korisnici minimalne socijalne naknade. Naravno, nismo zaboravili ni na udruge i društva, čiji rad i aktivnosti također financijski podržavamo – rekao je načelnik.

Što se tiče projekata, dodao je da je Općina trenutno u fazi prijava na razne natječaje.

– Ove smo godine prijavili jedan veliki projekt, veliku investiciju, a to je dogradnja vrtića. Također smo prijavili projekt zelene urbane obnove općine, u okviru kojeg ćemo pojedine dijelove općine ozeleniti sadnjom drveća. Tu je i prijava projekta ePlanovi, kao i uređenje komunalne infrastrukture – cesta, poljskih puteva i svega ostalog. Naime, uredili smo sportska igrališta i jedan kompleks gdje smo postavili i sanitarni čvor – istaknuo je Vrbanić te dodao da se konstantno ulaže i u društvene domove što se tiče opremanja i održavanja, a ove je godine Općina sufinancirala i obnovu filijalne kapele Uzvišenja sv. Križa u Dubovici povodom 50. obljetnice izgradnje kapele.

Načelnik se potom osvrnuo na nagrade koja Općina Veliki Bukovec ove godine dodjeljuje prvi put u svojoj povijesti. Naime, na posljednjoj svečanoj sjednici Općinskog vijeća predstavljeni su grb i zastava Općine, a sada su na red došla javna priznanja.

– Drago mi je što ove godine možemo nagraditi istaknute pojedince, udruge i pravne osobe. To su ljudi kojima treba zahvaliti općenito za razvoj i promociju općine, moramo prepoznati nečiji cjeloživotni rad, ali također treba nagraditi i sportske uspjehe. Svaki doprinos našem društvu, razvoju i ugledu općine, posebice ovako maloj lokalnoj sredini, od velikog je značaja i želimo našim mještanima pokazati da to cijenimo – poručio je načelnik Vrbanić i za kraj dodao kako ga veseli što će današnja dodjela priznanja postati tradicionalan dio budućih svečanih sjednica.

Riječ gostiju

Varaždinski župan Anđelko Stričak izrazio je zadovoljstvo što ima priliku čestitati Dan općine vrijednim i marljivim stanovnicima općine Veliki Bukovec zahvaljujući kojima je ovaj kraj iz godine u godinu sve razvijeniji, napredniji i ugodniji za život.

– Ono što me posebno veseli jest odlična suradnja dviju susjednih općina – Mali i Veliki Bukovec, koja je dosad rezultirala s nekoliko zajedničkih projekata na dobrobit mještana obiju općina.A kad smo kod suradnje, izvrsna je i između Općine i Varaždinske županije. Županija uvijek uskače u pomoć kada je potrebno dogovoriti i realizirati projekte koje Općina nije u mogućnosti samostalno odraditi. Tako smo, primjerice, dali suglasnost za gradnju na parceli koja je u školskom, odnosno županijskom vlasništvu za dogradnju vrtića koji se nalazi pokraj škole. Imamo i jedan zajednički projekt, a to je asfaltiranje jedne ceste dužine oko dva kilometra u Poduzetničkoj zoni Veliki Bukovec. Detalje još dogovaramo, a projekt bi trebao biti realiziran početkom iduće godine – istaknuo je Stričak.

Podsjetivši da je Varaždinskoj županiji jedan od prioriteta obrazovanje, istaknuo je da će se ove godine iz županijskog proračuna za obrazovanje izdvojiti više od 60 posto sredstava, a projekti koji se provode i pripremaju u području obrazovanja vrijedni su gotovo 94 milijuna eura.

– Predano radimo na stvaranju sustava jednakih šansi u kojem će svaki učenik imati jednake uvjete za obrazovanje, bez obzira na to je li u urbanom ili ruralnom dijelu županije. Vodimo brigu i o socijalnoj ravnopravnosti te se stoga povećavaju financijska sredstva za pomoćnike u nastavi, stipendiramo učenike i studente, dograđujemo i gradimo matične i područne škole, kako bi se u svima mogla održavati jednosmjenska nastava, a sve se to financira iz programa NPOO-a iz kojeg će se financirati i 20 sportskih dvorana – kazao je župan.

Dodao je da je dio novca uložen i na području općine Veliki Bukovec.

– Od prošlogodišnjih investicija u Osnovnoj školi Veliki Bukovec izdvajam oko 8 tisuća eura uloženih u popravak krovišta škole i nabavku potopne pumpe, zatim sufinanciranje produženog boravka za jednu odgojno-obrazovnu skupinu s 28 učenika, a za dva pomoćnika u nastavi u prošloj smo školskoj godini osigurali 14.800 eura – rekao je Stričak.

Spomenuo je i potpore u poljoprivredi istaknuvši da je temeljem Javnog poziva za dodjelu potpora male vrijednosti u poljoprivredi Varaždinske županije za 31 velikobukovečkog poljoprivrednika izdvojeno 32.347 eura.

– Pomažemo koliko god možemo jer želimo da se svaki kutak naše županije raste i razvija na zadovoljstvo svojih stanovnika, da postaje sve urbaniji, ugodniji za život, da i u ruralnim sredinama ljudi imaju sve što im je potrebno za što bolji standard, a krajnji cilj suradnje, projekata, ulaganja je da ljudi, posebice mladi, ostanu ovdje živjeti. Za to im treba stvoriti uvjete, a u Općini Veliki Bukovec trude se to i ostvariti na čemu čestitam načelniku Vrbaniću i članicama i članovima Općinskog vijeća, a svim mještanima čestitam dan njihove općine – zaključio je župan Stričak.

Uime načelnika i gradonačelnika obratio se načelnik Općine Mali Bukovec, Darko Marković, koji je naglasio da su općine Mali i Veliki Bukovec, osim preko vrtića i škole, povezani mnogim projektima.

-Suradnja naših općina je na izrazito visokoj razini i tako je sada, a zasigurno će se nastaviti i ubuduće. Ujedno zahvaljujem načelniku Općine Vrbaniću koji je često u sklopu zajedničkih projekata predstavljao i Općinu Mali Bukovec – poručio je Marković.

Prvi put u povijesti dodijeljena javna priznanja

Općina Veliki Bukovec po prvi je put u svojoj povijesti istaknute fizičke i pravne osobe te udruge nagradila javnim priznanjima za iznimna postignuća i doprinos od interesa za ugled i razvoj Općine za 2024. godinu.

Priznanje za Počasnog građanina, odnosno građanku Općine Veliki Bukovec dodijeljeno je dugogodišnjoj djelatnici vrtića Milki Šeruga zbog iznimnog doprinosa u predškolskom odgoju i obrazovanju.

Obrtniku i dugogodišnjem predsjedniku VZO Mali i Veliki Bukovec Mladenu Hemaru dodijeljena je Nagrada Općine Veliki Bukovec zbog iznimnog doprinosa u području vatrogastva i obrtništva te promociji općine, a nagrada je posmrtno dodijeljena Vjekoslavu Zdelaru, koji je u tri mandata bio načelnik Općine Veliki Bukovec, zbog iznimnog doprinosa u razvoju i promociji općine. Nagradu Općine dobio je i SRK Linjak zbog iznimnog doprinosa i postignuća u području sporta te promocije općine.

Stolariji i pilani Antun Pečenec d.o.o. dodijeljena je Zlatna plaketa zbog iznimnog doprinosa u gospodarskom i društvenom razvoju te promociji općine.

Dodijeljene su i dvije Zahvalnice Općine Veliki Bukovec i to nekadašnjoj ravnateljici OŠ Veliki Bukovec Tereziji Šalamon, aktivnoj u Udruzi umirovljenika i ujedno bivšoj članici Općinskog vijeća, zbog iznimnog doprinosa u društvenom razvoju i obrazovanju, dok je Općini Mali Bukovec Zahvalnica pripala zbog međusobne suradnje i zajedničkih projekta koji su doprinijeli razvoju Općine Veliki Bukovec.

Uime dobitnika zahvalila je Milka Šeruga koja je naglasila da je sigurna da se nitko od nagrađenih svojim radom i djelovanjem u društvu, svojom osjetljivošću za društvo i pojedince nije vodio mišlju da bude posebno nagrađen.

– Mi smo radili otvorenog srca i duše da doprinosimo razvoju ove naše zajednice, znali smo i znamo da može bolje. Znamo da je pogotovo u malim sredinama važna percepcija i način kako se tu živi i koje su opcije i mogućnosti. Primjerice, radna mjesta, rad društvenih djelatnosti, otvorenost prema građanima, a ne da su Općine sama sebi svrha. Svaki napredak, svaka cesta, društveni dom, uređenje dječjih igrališta, dječji vrtić…sve su to razlozi da se građani osjećaju ugodnije, zadovoljnije i ovdje planiraju svoj život. Ljudi ovoga kraja drže se skupa, surađuju, pa tako i dvije općine koje su prirodno okrenute jedna prema drugoj, što se tiče školstva, dječjeg vrtića, koje surađuju i zajedničkim projektima nastoje život ovdje učiniti boljim, napraviti bolju i ljepšu budućnost svima nama – rekla je Šeruga, zahvalivši što je rad zaslužnih prepoznat i što nisu zaboravljeni.

Svečanu sjednicu svojim su nastupima uveličali učenice i učenici Osnovne škole Veliki Bukovec.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje