ORUŽJE NIJE TROFEJ

Kalašnjikov, bomba, stari pištolj… tome nije mjesto na regalu. Tome nije mjesto nigdje. Držati oružje kod kuće sasvim je besmisleno, opasno i skupo. S tim se slaže i čovjek koji više od trideset godina barata puškama, pištoljima, bombama i minama, policijski službenik za protueksplozivnu zaštitu u Policijskoj upravi varaždinskoj Vladimir Krsnik.

– Ako želite imati oružje, legalno, kao prvo morate imate minimalno 100 eura da bi ga u dućanu kupili. Onaj tko to želi mora znati njime baratati kao i dati svu medicinsku dokumetaciju, imati originalan sef za držanje kao i plaćati visoke pristojbe. A za koga? Za kakvu samoobranu – pita se Krsnik.

Sama opali

Unatoč tome što se u današnje vrijeme na legalnom tržištu kupuje izuzetno malo oružja, velik problem predstavlja ono koje se drži “za uspomenu”, zaostalo iz Domovinskog rata.

Dijete ostalo bez šake jer se igralo s detonatorom ostavljenim u kuhinji

– Ljudi čuvaju svašta. Kako puške tako i bombe jer misle da će im možda trebati. Takvo je čuvanje oružja izuzetno opasno jer oružje ima svoj rok trajanja. Ukoliko je bomba starija od 20 godina, ona se bez problema može sama aktivirati. Događa se i da ljudi te bombe sele s tavana na podrum i obrnuto i da zbog tih promjena temperature ona eksplodira. Nisu samo bombe problem. Puška isto tako može sama od sebe opaliti – priča Krsnik.

Kroz godine koliko je u policiji, susreo se sa svakavim slučajevima, a nije rijetkost da su zbog ratnih trofeja stradala i djeca. – Sjećam se slučaja u kojem je jedan lovac u sefu držao oružje, ali dijete je nekako otvorilo taj sef i igralo se s puškom u kupaonici. Igra je završila na najgori mogući način – dijete se ubilo. U drugom slučaju dijete je ostalo bez svih prstiju desne ruke. U kuhinjskom regalu otac je spremio detonator. Djeca su znatiželjna i ne razumiju opasnost oružja – objašnjava Krsnik.

U kontejneru

Opasna su pucanja u zrak. Nakon Nove godine propucani su prozori u zgradama

Vladimir Krsnik, PU varaždinska

Obitelj nije jedina koja stradava zbog oružja u kući ili oružja koje se ne preda policiji. – Bilo je slučajeva u kojem su nastradali smetlari jer je netko bombu bacio u kontejner, a prilikom isušivanja jezera uredno se nalazi odbačeno oružje – veli Krsnik.

Još jedan problem su i veselice. Iako sjevernjaci vole misliti da je pucanje u zrak na svadbama i krstitkama dio folklora koji se dešava nešto istočnije, to je daleko od istine.

– Istina je da više pucanja u zrak ima na selu nego u gradu. Veli se da se čak i za berbu “mora sprašiti okvir”. Puca se u zrak, ali metak u njemu ne nestaje. Vraća se natrag što može biti opasno. U gradu svaku Novu godinu pak nalazimo propucana stakla auta, ali i prozore stanova. Srećom pa zasad još nitko nije stradao – kaže Krsnik.
U varaždinskoj policiji svo zaplijenjeno oružje jedno vrijeme čuvaju prije nego što ga se dovoljno skupi da ide na uništenje (osim onog iz Drugog svjetskog rata koje se uništava na mjestu nalaženja). Streljivo se doslovno “kuha”, a sve ostalo zakapa se u grabe i uništava eksplozivom. Da više nikom ne bi naudilo.

PREDAJTE BEZ STRAHA

Iako cijelo vrijeme traje policijska akcija “Manje oružja, manje tragedija” u kojoj svi mogu predati oružje bez ikakvih kazni ili upisivanja u dosje, ljudi to još uvijek ne čine. – Ne bilježimo nažalost nikakav pad što se tiče ilegalnog držanja oružja. Ove godine samo po pretragama temeljem naloga oduzeli smo 59 dugih i kratkih cijevi što je s dobrovoljnom predajom ukupno 412 komada oružja. Uz to pronađeno je 114 bombi i mina i čak sedam kila eksploziva – kaže Krsnik.

Izvor:
Foto: