– U mladosti sam samo gledao kako da pobjegnem od poljoprivrede, jer mi se to nije radilo. Moji roditelji su imali konje, krave, donedavno i svinje, a sadili su buče, krumpir, zelje, pšenicu, kukuruz i ječam. Ironično je da se ja danas bavim poljoprivredom – započeo je Damir Štefanec iz Selnika kod Maruševca.

Popularnog Štefa mnogi dobro poznaju jer se radi o dugogodišnjem snimatelju Varaždinske televizije. On je 1994. godine završio prekvalifikaciju za tehničara te je praksu odrađivao na Radiju Varaždin. Potom mu se pružila prilika da radi za VTV, koji je u početku bio samo produkcijska kuća.

Televizija
VTV je tada radio program za Dopisništvo HRT-a u Varaždinu i Štefanec je započeo svoju televizijsku avanturu kao asistent snimatelja. Također, u to vrijeme povremeno je vozio i šleper.
– Posao je bio dinamičan, nije mi bilo dosadno, a nema me doma cijeli dan i ne moram raditi na poljoprivredi – smije se Štefanec, koji je potom otišao u Hrvatsku vojsku, završio selekcijsku obuku za Pume, no nije želio potpisati ugovor. Vratio se doma i nedugo nakon toga započela je Oluja.

– Kad sam se vratio, Renea Babića, mene i Zlatka Mehuna poslali su na teren: Sisak, Glina, Petrinja. Na terenu sam bio sedam dana i pamtim svaku sekundu. Kako je tek dečkima koji su godinama bili na ratištu? – ističe Štefanec.

Varaždinska televizija potom je počela emitirati vlastiti program i VTV-ovci više nisu radili kao produkcijska kuća HRT-a. Štef je postao nezamjenjiv član redakcije.

– Već sam 27 godina na VTV-u. Svugdje si, svašta vidiš i čuješ. Stvarno: od blata do Sheratona. Osim tih ratnih dana, najviše su mi se u pamćenje usjekle Varteksove utakmice protiv Aston Ville i Heerenveena, koje smo snimali s tri kamere, dočeci sportaša, prijemi visokih nogometnih dužnosnika u Zlatnim goricama, koje je dočekivao pokojni Anđelko Herjavec, a fantastično je bilo i biti dio projekta “Hrvatsko srce” – naglasio je Štefanec.

Što se tiče projekta “Hrvatsko srce”, na njemu su uz Štefanca kao snimatelja radili pokojni Vladimir Premuž, potom sadašnji direktor VTV-a Marijan Varović i novinar Goran Mališ.

Nigdje kao doma
– Nas četvorica prošli smo 7500 kilometara u 12 dana, od Sjevernog mora do Monaka, pa od Beča do Hamburga, i od Bruxellesa do Amsterdama. Radili smo iznimne priče s ljudima koji su porijeklom Hrvati, a u inozemstvu su napravili velike biznise. Svi s kojima smo razgovarali vraćali su se na dom i poljoprivredu. Na primjer, čovjek koji je za Hrvatsku gospodarsku komoru kupio zgradu u Bruxellesu, a znaš da za to moraš imati moć i novac, ispričao nam je da svaka dva tjedna dolazio u posjet majci u Dugo Selo i u Belgiju nosi domaći kruh, jaja i domaće kobasice. Njegovi poslovni partneri su sve svaki put smazali, uopće nije morao ni tanjure prati. I tako sam vidio mnoge stvari i shvatio da gdje god da dođem, nije kao kod kuće. Kad dođem doma, ma koliko god radio, nisam umoran niti mi se spava – smije se Štef, koji je prije 10 godina došao na ideju o uzgoju bazge.

Naravno, susjedi u Selniku kod Maruševca gledali su ga s podsmijehom.

– Agencija AZRA nas je vodila u Austriju, gdje smo razgledali tri OPG-a. Jedan se bavio bučama, drugi vinovom lozom, a treći nečime što je meni ukralo pažnju. Vidio sam neka stabla i pitam ja: „Što je to?“ Vele mi: „Bazga.“ Velim im ja: „Pa moje mjesto se zove Selnik, pa znam kako izgleda bazga.“ Potom sam vidio što se sve radi od bazge, i to od bobica, za koje sam mislio da su otrovne. Došao sam doma i rekao svojima da ću posaditi bazgu, i oni to nisu previše odbijali, no susjedi su mi se smijali – ispričao nam je Štef.

Upornost
Kupio je tako 23 sadnice bazge, i nije sve teklo baš glatko. No malo-pomalo, narastao je nasad od 350 stabala.

– Naravno, Austrijanci ti ništa ne žele reći. Sam probaš, vidiš što biljci odgovara. Moji su se oduvijek bavili poljoprivredom i nisam ja u to ušao iz vedra neba, no bio mi je to velik izazov – objasnio je Štef, čiji OPG danas ima nekoliko proizvoda od bazge. Rade sirup od cvijeta bazge pomiješan sa sokom od bobica, zatim sok od bobica, vino od bobica, liker i rakiju od bobica te ocat, koji je nedavno ocijenjen najboljim octom u Hrvatskoj.

Štefancu u OPG-u pomaže njegova partnerica Andreja Bader. Ona je rođena Varaždinka i gotovo cijeli svoj život je živjela u gradu.

– Poljoprivreda mi baš odgovara. Ništa nije previše naporno. Dva puta godišnje radimo onako baš intenzivno i nije komplicirano. Prije nisam živjela na selu, pa mi je rad na poljoprivredi učenje, ali također odmor za mozak – rekla je Andreja, koja već 25 godina radi kao odgajateljica u Dječjem vrtiću Varaždin.

– Posao odgajatelja je dinamičan, intenzivan. Da njih 26-ero djece šapće, bila bi buka. Ovako mi je poljoprivreda jedan odmak od mog posla – dodaje Andreja, koja je također više od desetljeća vodila dječji folklor u Centru za tradicijsku kulturu.

Ženska ruka
Sada s Damirom uživa na selu radeći u voćnjaku bazge, a mnogo vremena provodi u istraživanju o samoj biljci.

– Prilično mnogo vremena sam provela u istraživanju o bazgi. Riječ je o biljci iznimne kvalitete, koju su štovali još i Kelti, koji su imali i horoskopski znak po bazgi. S pojavom kršćanstva nekako je bazga došla na zao glas. Govorili su da se Juda objesio na drvo bazge. Mi želimo skinuti tu famu s bobica bazge, koje su iznimno zdrave – naglasila je Andreja, koja je i svoje vrtićarce upoznala s bazgom i njezinim blagodatima.

– Klinci su bili oduševljeni kad su saznali da imam traktor. Pokazivala sam im slike voćnjaka i mogu vam reći da svi poznaju bazgu i pili su sirup od bazge – dodala je Andreja, koja je nedavno napravila i džem od jagoda i cvjetića bazge.

– Imate okus i miris jagoda i bazge u jednom, to je nešto fantastično, a rastu jedan pored drugoga. Također, vrlo je efektno vizualno – rekla je Andreja, koja uživa s Damirom.

Malo-pomalo
– Ne želimo da nas posao s bazgom preuzme. Dobro nam je tako. Idemo malo-pomalo – istaknula je Andreja.

S njom se složio i partner Damir.

– U planu je ovaj voćnjak održavati. Uvijek se neka voćka posuši, pa treba zasaditi novu. Srećom, bazga je biljka koja ne zahtijeva špricanje. Što se proizvoda tiče, svi su laboratorijski analizirani, a ne da sam si ja zamislio da mi je to fino. Nemamo velikih količina, prodaje se uglavnom prijateljima i poznanicima. Ne želimo posaditi 10 hektara bazge jer bismo tako sigurno izgubili na kvaliteti kad bismo dobili 10.000 litara nečega – zaključio je Štefanec.