NOGOMET

Ante Manola, doajen varaždinskog sporta i nogometa, rođen je 1922. godine u Preku.

 Svojim dugogodišnjim djelovanjem, koje je započelo još davne 1945. godine u Radničkom sportskom društvu Tekstilac te se nastavilo u Nogometnom klubu Varteks, u funkciji tajnika i predsjednika kluba stvorio je čvrste temelje za razvoj i buduće sportske uspjehe prvoligaškog Nogometnog kluba Varteks. Posebno će se pamtiti što mu je s tadašnjim malim drugoligašem Varteksom 1961. godine uspjelo zaigrati u Finalu kupa Maršala Tita, u ex-Jugoslaviji.
Zaposlenje
Kako vi komentirate, s obzirom na svoje bogato iskustvo u sportu i nogometu, današnji trenutak u Varaždinu?
Ovo je prava katastrofa za Varaždin i za sve ljude. Koliko se samo ljudi zabavljalo na nogometu? Novac se izdvaja i za kazalište i za druge stvari, a ondje gdje je najviše ljudi dolazilo – to smo ukinuli. Trebalo je nešto poduzeti i spasiti NK Varteks. Ako nitko drugi, barem se grad trebao „isprsiti“. Ne znam kako je sada stanje s igračima, ali koliko čujem, prodamo igrača za 200 ili 300 eura, a onda Dinamo na njemu zaradi, idemo u Tursku na pripreme za jednog igrača. To su gluposti. U moje vrijeme radili smo na drugačiji način, ako je nekoga trebalo zaposliti, to uopće nije bio problem. Nitko od nas nije dobio novac, ali je dobio zaposlenje. Glavni motiv igrača iz okolice, koje smo doveli bio je zaposlenje. Drugačija su to bila vremena, tada su svi bili za nogomet. Sada imamo i druge sportove.
Varaždin ima i dugu tradiciju u rukometu, međutim i on je u krizi.
Kada o rukometu govorimo, onda se sjećam da je Varteks imao i muški i ženski klub. To je funkcioniralo jer su imali materijalnu podlogu. Oni nisu imali velike zahtjeve kao niti drugi sportaši u to doba. Koliko smo imali, to smo pravedno podijelili među klubovima i svi smo mogli raditi. Rukomet je bio jako dobar kod nas. U Varteksu smo imali oko dvadeset sekcija i to su kasnije postali klubovi. Svi smo živjeli i radili i nikada nije došlo do toga da netko nije mogao ići na put zbog nedostatka novaca. U ono vrijeme, od 1945. do 1947., putovalo se u kamionu. Sada čujem da ljudi nisu zadovoljni niti autobusom. A još gore je kada čujem da nemaju sredstava za put, to je drugo pitanje. Teško je sportašima danas kada cijeli Varaždin ovisi o tome je li netko raspoložen za sport ili ne.
Amaterizam
Angažman sportaša i uprave u sportskim klubovima u vrijeme kada ste vi bili aktivni bio je više na volonterskoj bazi?
Bio je sto posto amaterizam, nije nitko kune dobio za to jer se bavio sportom. Kad je dobio zaposlenje, to je bila nagrada. I oni koji su vodili klubove radili su volonterski.
Kakvo je vaše viđenje budućnosti varaždinskog sporta?
Sve gore i gore. Što je dalje to sport sve više košta. Evo primjer hokeja, dovode igrače iz Kanade. Ali sve ovisi o ljudima. Evo prvo je NK Varteks nestao, mislim barem ono što je bio i gdje je bio.
Koje sportove sada pratite, kod kuće gledate na TV-u?
Pa nogomet. A od klubova… ja sam Hajdukovac. Međutim, kada je igrao Varteks i Hajduk, uvijek sam navijao za Varteks.

Izvor:
Foto:

Moglo bi Vas zanimati:

Šafarić: Rijetko se igra pred toliko publike, drago mi je što su najmlađi Belcar i Lusavec bili najbolji

Nakon šest prvenstvenih slavlja Hajduka u zadnjih šest utakmica, ona sedma u 24. kolu SuperSport HNL-u završila je bez pobjednika...