U samom centru Varaždina vikendima uspavanku do pet ujutro pjeva netko iz kluba u Gajevoj

O ukusima se ne raspravlja. Čak niti kad Sandra Afrika pjeva „Netko će mi noćas napraviti sina“ pa veli „Dok ti drugoj greješ postelju, luda glava sprema nevolju. Na visoke kad stanem pete, nestat ćeš ko dim cigarete“.

Ali kad utegnuta, u crnoj haljinici (raz)odjevena Sandra prijeti budućem ocu svog djeteta u pet sati ujutro, usred Gajeve ulice u strogom centru Varaždina, više nije riječ o glazbenom ukusu nego o zakonskim regulativama. Nije Sandra jedina koja zabavlja Varaždince do duboko u noć u Disco klubu Madness. Niti je Madness jedini klub čije se radno vrijeme i jačina decibela ne uklapaju u mjesto i vrijeme događaja. Ali jedino su se susjedi Ludila – hrvatske inačice imena kluba – odlučili izboriti za svoje pravo spavanja noću, bez bojazni da će ih jačina basa dovesti upravo do klupskog imena – ludila.

Kakofonija buke

– I taman kad glazba utihne, a mi se ponadamo da ćemo nedjeljno jutro dočekati bez podočnjaka i stići se odmoriti za radni ponedjeljak, buka se vratila – govore izluđeni susjedi. Ovoga puta nisu krivac bili krivi decibeli, već horda mladih ljudi koja je napuštala klub. Noćna, sad već jutarnja mora se vratila. Kakofonija buke.
Voditelj kluba bio je iznenađen navodima susjeda. Budući da oni nisu željeli u javnost izaći imenom i prezimenom, odlučio je iskoristiti isto pravo.
– Klub sam preuzeo u najam s urednom dokumentacijom. Budući da nismo jedini klub koji u centru grada radi do jutra i vikendom održava koncertne programe, nejasno mi je zašto se proziva baš Madness. Onim ako se ne radi o nečijim privatnim interesima da se otvorenom „hajkom“ dovede do zatvaranja lokala, govori naš sugovornik. Iako on ne želi spominjati konkurenciju nije teško saznati da slične probleme njegovih susjeda djele i svi koji žive u blizini Mea Culpe, Downtowna, Ritza… Odgovor koji smo od Državnog inspektorata zatražili prije mjesec dana, nismo dobili do danas.Na upit Gradu znaju li nešto o spornom slučaju, saznajemo da niti oni nisu bili bolje sreće od nas. Citiramo: „Kako Grad nije imao informaciju o tome kako je registriran klub, Upravni odjel za gospodarstvo, turizam i međunarodnu suradnju poslao je još u listopadu upit o tome u Ured državne uprave. Kako nisu primili odgovor, prošli tjedan je poslana požurnica. Čeka se odgovor jer bez odgovora o registraciji ni mi ne možemo postupati“.

Klub smo preuzeli s urednom dokumentacijom o programu i radnom vremenu

Budući da klub zaista radi prema dozvolama koje su nadležne institucije izdale još prije sedam godina, tada se valja pitati tko izdaje takve dozvole u gusto naseljenim dijelovima grada gdje uglavnom žive ljudi koji se još uvijek živo sjećaju vremena kad su se oblačili u Varteksu, građevinu je uredno obavljao Coning, a Varaždin je bio poznatiji po onoj „Ja sem Varaždinec…“ nego po Baroknim večerima ili Sjajnom balu. Istina je da ovce i novac ne idu zajedno, ali svatko tko će krenuti uspoređivati centar New Yorka ili Londona s centrom hrvatskih gradova, treba znati osnovno. Dozvole za klubove u centru mogu si priuštiti samo oni koji si jednako tako mogu priuštiti izolaciju kao da je riječ o staračkom domu, a ne disco clubu. Do tada – jednako kao i Grad upućujemo požurnicu Inspektoratu da nam odgovori na postavljena im pitanja. Susjedima Madnessa, pak, kao i ostalih klubova ne možemo pomoći osim nadati se da će u gradu baroka uspjeti uz uspavanku Sandre Afrike malo odspavati.

Izvor:
Foto: