Povežite se s nama

Ljudi i priče

Bez kave nema pravog jutra!

Objavljeno:

- dana

Ljiljana Vuletić iz Udruge “Ljubav na djelu”

Ljiljana Vuletić za sebe kaže da je skromna, požrtvovna i ustrajna, uzajamno poštovanje za nju je garancija uspješne veze a kuhače se rado hvata kad ima vremena.

Magistrica ekonomije Ljiljana Vuletić predsjednica je Udruge “Ljubav na djelu”, koja se, između ostalog, bori za uređenje Onkološkog odjela Klaićeve bolnice u Zagrebu gdje se liječe djeca oboljela od malignih bolesti. 

Dobra djela 

Jedna od najvažnijih akcija koje je pokrenula ova udruga velikog srca, koja je članica međunarodne udruge roditelja djece oboljele od malignih bolesti, je održavanje “Veselih glazbenih srijeda”, a tu je i projekt ”Mladi za mlade” u sklopu kojeg volonteri Udruge zabavljaju bolesnu djecu u Klaićevoj. Krajem 2011. godine snimljena je i pjesma “I to sam ja” te spot sa Jacquesom Houdekom, Marijom i Ivanom Husar, Jelenom Radan i Lukom Nižetićem, koji predstavlja početak velike humanitarne akcije za uređenje Onkologije. Predsjednica Udruge “Ljubav na djelu” rado je odškrinula vrata svojeg ženskog svijeta u kojem vlada sklad, mir i ljubav prema djeci, ali uvijek ima mjesta i vremena za pripremanje dobrog ručka, gledanje filmova i čitanje poučnih knjiga. 
 

ne mogu oprostiti kad netko radi budalu od mene

Jutro započinjete sa…
Bez kave nema jutra. 
 
Kako biste se opisali u tri riječi? 
Skromna, požrtvovna za djecu, ustrajna.
 
Što je za vas uspjeh u životu?
Kada napravim dobro djelo. 
 
Što nikad ne biste mogli oprostiti?
Kada netko radi budalu od mene.
 
Što je najvažnije u vezi?
Uzajamno poštovanje. 
 
Najromantičniji trenutak u životu bio je…
Rođenje moje djece.
 
Što je za vas majčinstvo?
Nesebična ljubav.
 
Je li istina da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena?
Tako kažu. 
 
Kako provodite slobodno vrijeme?
S djecom i obitelji. 
 
Volite li kuhati?
Da, kada imam slobodnog vremena. Volim isprobavati nešto novo.
 
Koju glazbu slušate?
Gospel.

Bez idola 

S kojim glumcem biste rado otišli na večeru?
Nemam idola. 
 
Knjiga koju biste još jednom rado pročitali?
Dnevnik sestre Faustine.
 
Koji odjevni stil njegujete? 
Sportska elegancija. 
 
Što ste oduvijek željeli, a niste učinili?
Putovati svijetom.
 
Da ulovite zlatnu ribicu, koje tri želje biste poželjeli?
Imam samo jednu želju koju bih pretočila u sve tri, a to je da nijedno dijete na svijetu nikad više ne doživi patnju.

“Tko pjeva, zlo ne misli”

Svaka prava žena nikad ne smije…
Izgubiti svoje dostojanstvo. 

Iz takta me može izbaciti…
Egoizam, bahatost, sebičnost i ljudska glupost.

Najdraži film?
”Tko pjeva zlo ne misli”.

Omiljeni parfem?
Voćni.

Iz kuće ne izlazim bez…
Mobitela na ušima.

Vaš uzor u životu?
Isus.

Vaš moto?
Ako si dovoljno hrabar i ustrajan, možeš ostvariti i nedostižne ciljeve.

 

Izvor:
Foto:

Ljudi i priče

Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.

Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.

Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno

Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.

– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”

Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.

Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.

Nastavite čitati

Ljudi i priče

Obrtnici priuštili pravo sajmeno raspoloženje

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

SAJAM

Da su varaždinski obrtnici žilava „sorta“, unatoč svim nedaćama koje su ih snašle zadnjih osam godina, pokazali su ovog vikenda na Obrtničkom uličnom sajmu. Izlagalo se na 50-ak štandova, atmosfera je bila prava sajmena, puna dobrih vibracija.

Jedni su šišali, drugi prodavali svoje originalne proizvode, treći održali modne revije vlastitog dizajna… Svi su imali zajedničko jedno – tvrdoglavost i kretivnost. Onu tvrdoglavost koja koja im je trebala zadnjih osam godina kako bi opstali i danas mogli pokazati tu svoju kreativnost. Frizerke je taj dan podsjetio na subote otprije desetak godina, kad su mušterije kavom „mitile“ mjesto za frizuru prvog dana vikenda. Neki od onih koji su sjeli u frizerski stolac priznaju da nije bilo slučajno. – Pročitala sam da će biti besplatno šišanje i frizura, pa sam odlučila iskoristiti priliku. Kad plaćam, ne mogu si priuštiti eksperimente, idem na sigurno. Ovako riskiram i lani nisam požalila. Evo me opet… – veli Marina dok sjeda u frizeraj na Korzu.

Viktor Plavec

Zadovoljan je i Viktor Plavec, vjerojatno najstariji varaždinski obrtnik, kako po godinama tako i po više od pola stoljeća obrtničkog staža. Vjeruje da će obrtništvo opstati, ali, kaže, ne bi bilo loše kada bi država pripomogla. – Unatoč svemu, obrtnici se ne daju. No, neki su zanati, poput recimo postolar, s dozvolom jeftinog uvoza gotovo pa nestali. Država bi trebala uvesti red na tržištu, čuvati tradiciju i efektnim mjerama pomoći obrtnicima da opstanu – govori Viktor Plavec, umirovljeni vlasnik fotografske radionice. Plavec zna o čemu govori, jer upravo je njegova obitelj vjerojatno najdugovječnija varaždinska obrtnička familija – njegova unuka je sad četvrta generacija koja vodi obiteljsku fotografsku radnju. Korzom je prošetao i kalifornijski bračni par iz San Francisca, Doug i Jane, čija je radoznalost dovoljno govorila o zanimljivosti tradicijskih zanata turistima. Sve ih je zanimalo – ručni radovi, veseli kišobrani oslikani anđelima i gradskim motivima Suzane Bernat, srednjovjekovne krinoline i odore Udruge Potkalničkih plemenitaša, proizvodi opojnog mirisa lavande Jadranke Lili Plešnar, savršeno očuvani oldtimeri, domaći med, bučino ulje… Doug veli da se osjeća kao da su ga „anđeli spustili na Korzo“, a ne da je usputni putnik koji je s crusera kojim krstari jadranskom obalom – od Albanije do Grčke – na nekoliko sati stigao u Grad. – Anđeo me spustio u svoju anđeosku ulicu – veli Doug i dodaje da je iznimno vidjeti lokalne ljude koji rade ono u čemu uživaju. Sreća pa ne znaju sve probleme s kojima se susreću ti lokalni ljudi kako bi opstali i radili baš to u čemu uživaju. 

Izvor:
Foto:

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje