RIJEČ PSIHOLOGA

Jedan od prvih i važnijih zadataka roditelja je da razumije svoje dijete kao pojedinca. To znači da promatra svaku promjenu u njegovu razvoju te uočava individualne načine ovladavanja okolinom.

Često možemo čuti od roditelja kako se žale: “Za Ivana nisam ni znala da imam dijete, a pored Marine ništa ne stignem. Svu energiju potrošim leteći za njom.”

Dječje igralište također je mjesto gdje se jako dobro mogu uočiti individualne razlike u igri i pristupu drugoj djeci. Njihove individualne razlike u razvojnim koracima posljedica su njihovog temperamenta koji usmjerava roditelje da se s odgojnim izazovima suočavaju različito. Temperament je predispozicija koja je urođena i zbog koje reagiramo na određene načine. Sastoji se od mnogo čimbenika: prilagodljivosti, upornosti, redovitosti, praga osjetljivosti, razine aktivnosti.

Nekoliko je klasifikacija temperamenta, ali najčešća i najraširenija je ona pedijatara Alexandra Thomasa i Stelle Chess o postojanju tri rana stila ponašanja: lak, teški i suzdržani. Djeca lakog temperamenta obično imaju pravilne obrasce spavanja, hranjenja, obavljanja nužde. Lako se prilagođavaju novim situacijama, rado pristupaju novim ljudima i predmetima. Njihovo raspoloženje je uglavnom pozitivno i veselo, a reakcije su niskog ili umjerenog intenziteta.

Dijete teškog temperamenta nema tako pravilne obrasce, teško se prilagođava novim situacijama, nerado pristupa novim ljudima i predmetima. Uglavnom je negativnog raspoloženja i često plače. Na nove podražaje reagira intenzivno.

Karakteristike djeteta suzdržanog temperamenta su slaba prilagođenost novim situacijama, povlačenje pred nepoznatima ljudima, niža razina aktivnosti i reakcije manjeg intenziteta.

Budući da je urođen, možemo reći da je temperament u nekoj mjeri stalan i predvidiv za budućnost, ali na njega utječu i mnoge stvari. Jedna od ključnih je i način na koji roditelj razumije vlastito dijete i djeluje na njega i njegova pozitivna i negativna iskustva.

Tako se može dogoditi da dođe do poteškoće u odnosu majke čije je ponašanje strukturirano i koja voli red te djeteta čiji je stil reagiranja upravo suprotan. Majka će pokušavati nahraniti dijete kada ono nije za to zainteresirano, što će onda dovesti do napetosti i majke i djeteta. Kako bi do ovakvih situacija dolazilo što rjeđe, dobro je da roditelji prepoznaju i prihvate temperament svojeg djeteta, jer im to omogućuje uvid u način kako adekvatno pomoći djetetu da se nosi s izazovima tijekom vlastitog razvoja.

Izvor:
Foto:

Život i socijalna skrb

Posljednjih godina često su kroz medije na senzacionalistički način prikazane pojedine kriminalne radnje mladih i djece. Mediji, prema iskazu samih novinara, drže da su značajni u senzibiliziranju javnosti za ove teme, no činjenica je da prečesto zbog vlastitih interesa pojedini novinari često iskrivljuju sliku i preveliku pažnju daju pojedinačnim događajima, dok se ništa sustavno i dugotrajno ne poduzima na mijenjanju mentalne svijesti pojedinaca i društva u cjelini.

 Političari i stručnjaci u upravnim tijelima bave se ovom pojavom sporadično, povremeno često vezano za određena ekstremna događanja, medijske napise, prozivke, dok se stalno i kontinuirano ne bave ovim značajnim problemom u društvu. Poremećaji u ponašanju mogu biti prisutni u blažem obliku kada dijete ili mlada osoba više šteti samo sebi (ne piše zadaće, neaktivan je, nesocijalan) te do težih oblika opasnih po ljude i imovinu, što zovemo kriminalitetom. Problem sigurno ne možemo do kraja riješiti, no činjenica je da u ovo doba krize, kako moralne, tako i materijalne, takvi oblici ponašanja su u još većem porastu, o čemu smo i sami svjedoci. U porastu je vršnjačko nasilje, nasilje preko interneta i mobitela, divljanje na stadionima, nažalost nekad i sa smrtnim posljedicama.

Čini mi se da prečesto čujemo samo međusobno okrivljavanje ili prebacivanje odgovornosti za pojedine probleme u društvu, raznih skupina koje bi trebale raditi na rješavanju tih problema. Takva pojava neće dovesti do napretka, nego će samo dovesti do još veće nesigurnosti i kaosa u društvu.

Problemi društva koje moramo rješavati moraju nadići političke, stručne, svjetonazorske i druge razlike. Moramo stalno i kontinuirano djelovati na više razina: etičkoj, stručnoj, znanstvenoj i političkoj. Svi zajedno trebamo, svaki na mjestu gdje živi i radi, doprinositi razvoju boljeg svijeta. Niti jedna negativna pojava ne može se riješiti zasebno, nego treba obuhvatiti okolinu u kojoj živimo i društvo u cjelini. Iako postoje preventivni programi na nacionalnom nivou, najveća prevencija je mijenjanje društva u cjelini, povećanje odgovornosti svakog pojedinca.

Dijete mora od malih nogu biti odgajano i usmjerivano da se poštenje i rad adekvatno vrednuju, da se kriminal i korupcija kažnjavaju. S izazovima se moramo suočiti suradnjom i zajedništvom. Iako nam to možda izgleda teško, nije i nemoguće, jer sve ovisi samo o nama samima i odluci želimo li nešto ili ne. Djeci i mladima mi smo uzor i model. Budimo im uzor u radu, toleranciji, poštenju i iskrenosti.

Izvor:
Foto: