Nakon poraza (1:0) od Dinama, nogometašima Varaždina u nedjelju, 5. svibnja u 17 sati slijedi susret kod Hajduka na Poljudu u sklopu 33. kola SuperSport HNL-a.

Četiri kola prije kraja Hajduk je zacementirani na 3. mjestu, a Varaždinci se bore za 6. poziciju.

– Sada igraju rasterećeno, lepršavo. Nekako kao da im je pao kamen s leđa kad su ispali iz utrke za naslov. No, nama dobra predstava protiv Dinama daje zapravo da se nadamo pozitivnom rezultatu na Poljudu. Također, publika se vraća na Poljud pa ćemo baš guštati – rekao je Nikola Šafarić, trener i sportski direktor Varaždina.

U zadnjem međusobnom susretu Hajduk je slavio s 5:0. Bilo je to u četvrtfinalu Hrvatskog kupa. Imali su Varaždinci u tom susretu više od igre na 0:0 i gađali okvir vrata, no Hajduk je zabijao.

– Utakmica se igra zbog golova, a ne zbog dojma. To nam je i dobra škola te se nadam da smo nešto i naučili – zaključio je Šafarić kojem za utakmicu za Poljudu nedostaju kartonirani Nekić i ozlijeđeni Vukušić.

Na današnji dan prije 20 godina napustio nas je Božidar “Boško” Kanoti, istinska sportska legenda ovih prostora.

Božidar “Boško” Kanoti bio jedan od najboljih varaždinskih, hrvatskih i najboljih tenisača na prostoru cijele bivše Jugoslavije, rođen je 15. veljače 1952. godine u Varaždinu i već kao dječak najavljivao je blistavu tenisku karijeru. Bio je peterostruki državni prvak u mlađim kategorijama bivše Jugoslavije. Odigrao je niz odličnih mečeva i u starijim uzrasnim kategorijama, a pogotovo za TK Varteks za koji je godinama nastupao. Bio je učitelj tjelesne kulture i svestran sportaš koji se također bavio rukometom i košarkom, iako je njegova najveća ljubav bila tenis u kojemu je ostavio i najdublji trag.

– Boško je imao tri stvari izvanserijske. Njegov dominantni forhend koji je bio preteča današnjeg forhenda jer se u ono vrijeme igralo više sa kontinentalnim zahvatom, a on je imao top spin s kojim je dominirao na terenu. Druga stvar je njegova pokretljivost i lakoća promjena pravca, danas to zovemo agilnost. I treća stvar je bila samopouzdanje, danas to zovemo psihološka priprema. Imao je toliko tog samopouzdanje nikad nije prerastalo u aroganciju i on je na terenu dao 110 posto od sebe – rekao je Marijan Dugandžić, njegov dugogodišnji prijatelj i teniski suvremenik.

Kanoti je bio dio generacije odličnih i vrhunskih sportaša te državnih prvaka koji su proizašli iz Varteksovog naselja, a čak se i među njima isticao.

– Boško Kanoti je izdanak jednog izvorišta sportaša, a to je bilo Varteksovo naselje. Nije bilo kuće u tom naselju u kojoj nije netko bio sportaš. To je bilo slojevito bavljenje sportom. Klinci su se bavili tenisom, dječaci do 15-16 godina su se bavili nogometom, a iznad 25 godina su se bavili kuglanjem. Zvonko Vupora koji je igrao desnog beka za Varteks je u simultanki pobijedio Roberta Fischera u šahu, a taj valjda u 200 simultanki nije izgubio ni jednu partiju. Vidite što je to bilo Varteksovo naselje – rekao je cijenjeni g. Krunoslav Kruljac, varaždinski pisac i novinar.

1983. godine Kanoti je zaigrao u mađarskoj teniskoj ligi kao igrač Nagykanisze. Iako mu je tenis uvijebio broj jedan Boško Kanoti volio je i košarku, a posebno uspješan bio je kao rukometaš.

Naime, igrajući za varaždinske klubove Mladost i Vamu bio je uvijek među najistaknutijima, a na utakmici između Mladosti i ludbreške Podravine (1971.) postigao je čak 54 pogotka, što je i danas ne samo varaždinski, već i hrvatski rukometni rekord.”