Intervju: Robert Podolnjak

Profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu i nezavisni varaždinski vijećnik Robert Podolnjak još ne zna hoće li se kandidirati na predstojećim izborima. Istina, prepreka bi mu mogla biti navika domaćih birača da biraju sa stranačkih lista, ali ista ta navika mogla bi se pokazati kao prednost. Varaždinci djeluju kao da su spremni na promjene kako bi opet živjeli u gradu u kakvom su živjeli nekada – gradu kulture i dobrog standarda.

Budući da je profesor Podolnjak prvo bio desna ruka Ivana Čehoka kao gradski tajnik u vijećnici, a potom njegova žestoka oporba kao vijećnik, daje mu kredibilitet čovjeka koji je bio s obje strane vlasničke strukture. Njegovi se protivnici ne bi složili s tim već bi rekli da „se okreće kako vjetar puše“.

Koliko god govori da ga za to nije briga i da će birači znati prepoznati prave kandidate, prvo u to treba uvjeriti – sebe. Politički oponenti našli su izgleda slabu točku profesoru – isuviše energije gubi kako bi dokazivao da je on samo radio svoj posao i da o stranama zakona kojima se kretao Čehok nema pojma.
Robert Podolnjak s pravom smatra da građani nisu dovoljno upoznati s promjenama u lokalnim izborima. Prema našoj kratkoj anketi, nitko uopće niti ne zna da je bilo nekih promjena.

Paralelni sustav

Na dionnice VABA-e Grad potrošio 5,4 milijuna kuna, a sada jedva vrijede milijun

Ovi će se izbori održati po izmijenjenom zakonu o lokalnim izborima. U čemu su najveće promjene?
Novosti nisu toliko velike ili bitne kod samog izbornog sustava. Gradonačelnik i njegovi zamjenici birat će se na isti način. Ono na što građani moraju obratiti pozornost je novost da će nakon isteka polovice mandata zamjenik gradonačelnika moći naslijediti aktualnoga gradonačelnika i bez izbora.

Mislite li da je to dobro? Ne otvara li to prostor manipulacijama? Ljudi zapravo rijetko gledaju tko su predloženi zamjenici.
Da, tako je bilo do sada. Upravo zato kažem kako građanima treba stalno napominjati da trebaju biti svjesni da gradonačelnika ili gradonačelnicu može nakon dvije godine naslijediti prvi zamjenik. Dakle, neće biti novih prijevremenih izbora. Ponavljam – jako dobro valja obratiti pažnju tko je drugi na listi.

Je li ova promjena dobra ili loša, po vašemu sudu?
Ne zaboravimo da je Hrvatska mala zemlja s ne previše kvalitetnih političara. Moguće je da se dogodi da neki kvalitetan gradonačelnik postane poželjan u Vladi ili na nekoj višoj dužnosti od one na koju je izabran. Ako su birači unaprijed znali da postoji ta mogućnost, to znači da nisu dovedeni u zabludu. Moraju toga biti svjesni i u skladu s tim glasovati. Praktički, da više na glasaju samo za gradonačelnike, već i za njegove zamjenike. Glasaju u paketu. Prema tome, bitno je kako će taj paket procjenjivati u cijelosti.

Bili ste tajnik  Grada Varaždina. Jesu li stvari zbog kojih se danas tereti Ivan Čehok počele još tada? Ako jesu, kako ih, kao najbliži mu suradnik, niste primijetili?
Ono što se istražuje od strane USKOK-a i zbog čega su bivši gradonačelnik i njegov zamjenik u pritvoru, stvari su pod istragom o kojima se ne može govoriti. Neke od tih stvari datiraju iz 2003. godine kad sam bio tajnik Grada. Ono što vam u ovome trenutku mogu reći jest da ja za ta eventualna kaznena djela nisam znao, a prema saznanjima koja imam u vezi tih događaja, nisam ni mogao znati. A nisu mogli znati ni tadašnji članovi poglavarstva i vijeća. Naime, radilo se o svojevrsnom paralelnom sustavu odlučivanja.

Paralelni sustav odlučivanja?
Vjerujem da je postojao. Odgovoran sam za ono o čemu se odlučivalo na gradskom poglavarstvu i vijeću. Koliko mi je poznato, ono za što USKOK sada tereti bivšega gradonačelnika odigravalo se izvan vijeća i poglavarstva.

Nisu li Varaždinci već, uvjetno rečeno, zaboravili što znače lokalni izbori? Dvanaest godina su u izbornu nedjelju svečano odjeveni odšetali do izbornog mjesta i uglavnom zaokruživali jedno te isto ime. Mislite li da će se od novog gradonačelnika očekivati dvostruko više i da će mu biti dvostruko teže?
Na ovim izborima više od 50 posto građana koji su glasali za Ivana Čehoka, vjerujući da on dobro upravlja gradom, morat će izabrati nekog drugog. Preispitati sve ono u što su vjerovali. Sada je sasvim izvjesno da niti on, pretpostavljam, ali niti bilo tko drugi tko bi branio njegovu politiku onoga vremena, neće se kandidirati na ovim izborima.

Privatni interesi

Ne mislite li da će sve rezultirati jako slabim odazivom? Niti jedan se kandidat nije do sada bitnije nametnuo.
Društvena klima u državi nije naklonjena političkoj klasi i političarima. Danas je vrlo teško uopće uvjeriti građane da još uvijek mogu postojati moralni političari koji će prvenstveno gledati javni interes. Građani su vjerojatno razočarani djelovanjem političara od lokalne do državne razine, osobito sada kad su svako malo zapljusnuti optužnicama na račun ljudi kojima su duboko vjerovali svih ovih godina. Optužnicama ne vide kraja. Svako malo pojavi se nova. To naravno nije dobro. Nikako da se podvuče crta i počne iznova. Stalno na vidjelo izlaze nova saznanja koja pokazuju kako se gradom loše upravljalo. Kako je dosta našeg, proračunskog novca otjecalo u privatne tvrtke ili na osobne račune. Taj javni interes bio je potpuno nevažan pri donošenju odluka. Dovoljno je vidjeti koliko loših sjećanja građani imaju na odluke Gradskog vijeća u koje su isti vijećnici preko noći potpuno mijenjali.

Ništa se nije riješilo u ovoj protekloj godini mandata aktualnoga gradonačelnika

Na primjer?
Dovoljne su samo one odluke o kupovini zemljišta za izgradnju POS stanova. Još za vrijme bivšeg gradonačelnika donesene su odluke kad je kupljeno to izuzetno skupo zemljište za koje Grad zaista u tom trenutku nije imao novaca. Vijećnici su odlučivali na nagovor gradonačelnika da je riječ o dobroj odluci, da će novac dati državne agencije i državni proračun. Samo nekoliko mjeseci kasnije pokazalo se da mi nemamo novac da platimo to zemljište i da završimo na sudu jer nas jedna od tvrtki tuži zbog nepoštovanja ugovora, a iznos tog spora iznosi nekoliko desetaka milijuna kuna.

No vratimo se “mijenjanju vijećničkih mišljenja preko noći”. Da li nemaju jasnu viziju što je dobro, a što ne, ili su stranački pijuni?
Postoji tu splet stranačkih i osobnih interesa. Na žalost, prečesto sam se svih ovih godina imao priliku uvjeriti da su vijećnici zbog naknade u nekom nadzornom odboru ili upravnom vijeću spremni podržati bilo kakve odluke koje predloži aktualni gradonačelnik. To je ono što me iznimno razočarava u toj gradskoj politici. U situaciji u kakvoj jesmo očigledno mnogim vijećnicima jako puno znači određena novčana naknada i teško se odupiru materijalnom izazovu kada su suočeni s time moraju li glasati po savjesti i javnom interesu ili će prvenstveno glasati za opciju aktualne vlasti. Početkom 2006. godine bio sam u opoziciji tadašnjem gradonačelniku Čehoku, ukazujući na pogrešnost mnogih odluka koje je predlagao i branio – počnimo od 30-godišnje koncesije za naplatu parkiranja Crtoradu, kupovine, a kasnije prodaje važnih nekretnina poput one na Aquacityju, prodaje zemljišta kod groblja za izgradnju trgovačkog centra Mercator, kupovinu zemljišta za POS, kupovinu dionica Vaba banke na kojoj je Grad u međuvremenu izgubio više milijuna kuna itd. Na dionice VABA-e Grad je potrošio 5,4 milijuna kuna, a sada jedva vrijede milijun.

Zabluda ili…?

Mislite li da je to bio rezultat osobnih interesa ili krive procjene?
Tada su gradski čelnici uvjeravali vijeće da donose dobre odluke, da će Grad njima profitirati… Međutim, pokazalo se da je Grad gubio enorman novac i da to uopće nije bilo u javnom interesu. Bilo je to u privatnom interesu dokapitalizacije VABA banke. To je samo jedna od brojnih odluka na kojima je Grad izgubio velik novac. Danas se nitko, niti među vijećnicima, ne smatra odgovornim za takve odluke koje su direkto naštetile Gradu pri čemu su izgubljeni milijunski iznosi. Nitko se u Gradskom vijeću ne osjeća odgovornim za donošenje odluka zbog kojih je Grad danas tužen. Kada biste ih danas pitali, rekli bi da su vjerovali gradonačelniku i mislili kako on zna što radi. I danas tvrde da su bili dovedeni u zabludu. Jedna zanimljivost – od 2006. godine bio sam vijećnik u opoziciji tadašnjem gradonačelniku i njegovoj koaliciji, kao vijećnik HSS-a.

Gradsku Upravu ostavio sam sa 75 zaposlenih, a danas ih je 110

Mnogi među tadašnjim vijećnicima smatrali su da previše kritiziram gradsku vlast, da u svemu vidim afere i skandale, da mi u gradu ništa ne valja, da kritiziram gradonačelnika kojemu sam do jučer bio prvi suradnik. Bilo je i poziva s vijećničke govornice da se iselim iz Varaždina ako mi ništa u njemu nije dobro. Međutim, u sljedećem mandatu od 2009. godine, odjednom i HNS i HSLS su se emancipirali od svojih dotadašnjih čelnika – Horvata i Čehoka, isključili su mnoge članove za koje su zaključili da su glavni krivci za donošenje takvih odluka i te su se stranke zajedno sa mnom našle u opoziciji prema gospodinu Čehoku i Horvatu. Dakle, prema istim sam strankama u prvom mandatu bio u opoziciji da bi potom te iste stranke bile sa mnom u opoziciji prema gradonačelniku. To znači da sam ostao dosljedan i da su na kraju i stranke koje su izvorno činile temelj koalicije u Gradu za vrijeme donošenja najlošijih odluka po grad i iz razdoblja kad vučemo neke odluke koje su dovele do sudskih sporova došle na moju poziciju.
To su odluke zbog kojih se danas i vode sudski sporovi – zbrinjavanje otpada – ona je najteža, i odluka o kupovini zemljišta za POS u V. Novaka.

Spominjete zbrinjavanje otpada kao kapitalan problem Varaždina što pokazuju i ankete. Vidite li rješenje?
To je već godinama tempirana bomba u gradu. Ništa se nije riješilo u ovoj protekloj godini mandata aktualnoga gradonačelnika. Mislim da je to najveći minus aktualne vlasti. Uostalom, izbore su i dobili prvenstveno uz obećanje zbrinjavanja otpada.

Svjedok USKOK-a

Što vam kritičari najčešće zamjeraju?
Ljudi su pretpostavljali: ako sam nekada bio tajnik Grada, nije u redu da sada kao vijećnik uputim bilo koji prigovor. Sada je jasno da su propusti bili ogromni i da sam s pravom na njih upozoravao. Odluke koje su sporne za USKOK nisu donošene na poglavarstvu ili vijeću u to vrijeme. Niti sam mogao biti odgovoran za njih kao tajnik, pa ni na koji način nisam terećen u sada otvorenim istragama.

Pretpostavljam da ste saslušavani u svojstvu svjedoka?
Nekoliko puta sam bio pozivan, ali, naravno, ne mogu o tome govoriti.

Čačić vs. Čehok

Grad u dugovima, mnoštvo neriješenih problema, najmanje plaće, najskuplja potrošačka košarica… A, donedavno s epitetom najperspektivnijega hrvatskoga grada. Što se dogodilo?
Posljednjih godina imali smo velike političke sukobe u gradu Varaždinu i Županiji i oni su velikim dijelom uzrok takvog stanja. Na izborima 2005. godine pobijedila je koalicija HNS-a i HSLS-a. Čehok je postao gradonačelnik s potporom od preko 70 posto građana, a Čačić je postao županom. Prvi trenutak se stekao dojam da će njih dvojica predstavljati snažnu osovinu prema Zagrebu i dati snažan impuls razvoju grada i županije. Uskoro se pokazalo da su grad i županija premali za dvije tako jake osobe. Obojica su pokušavali postati broj jedan. Već 2006. godine sam primijetio taj latentan sukob, tada još sakriven od javnosti i rekao da su njih dvojica kao dva škorpiona u boci koji će se međusobno uništiti. Nekoliko godina kasnije doista je i došlo do toga. Iz današnje je perspektive vidljivo da nije moglo doći do takve sinergije jer su očigledno imali različite političke vizije, drukčije poduzetničke i lobističke interese.

Građani će manje pogriješiti ako ne biraju mačka u vreći

Nama građanima njih dvojica djeluju dijametralno suprotnim. Jedan kao ležeran „hipi“, a drugi bahati konformist…
Osobno ih ne poznajem toliko. S jedne strane je Čačić neuspješno pokušao smijeniti Čehoka u gradu, a onda mu je ovaj uzvratio istom mjerom – pokušajem smjene, što mu je na kraju i uspjelo. Dakle, jedan je uspio u svome naumu što je stvorilo drastično loše odnose među njima.
 

Dakle, ipak je njihov sukob „najzaslužniji“ za silaznu putanju Varaždina?
Velik sukob između grada i županije sigurno ne može biti dobar općenito za razvoj nekoga kraja. Dvije vlasti koje se međusobno sukobljavaju logično ne vodi ničemu. Dok su dobro funkcionirali, i zajednički projekti su bili uspješni.

Je li Varaždin u takvoj, kako velite, „silaznoj putanji“ zaista, primjerice, trebala skupa „Arena“?
Tadašnji gradski stav je bio da ukoliko će država financirati izgradnju polovicu Arene, Grad treba ući u projekt, smatrao ga on isplativim ili ne. Dvorana je bila iznimno skupa i Grad je, skupa s Vladom, plaća preko 30 milijuna kuna godišnje. Veliko fiksno opterećenje za proračun. Grad dvoranu koristi nekoliko sati dnevno. Moje uvjerenje je da je cijeli taj posao lošiji za grad nego za partnera. Općenito mislim da smo bez puno razmišljanja ulazili u ta javno-privatna partnerstva. Mislim da je to prvenstveno bilo u interesu zadovoljenja građevinskog lobija, a manje su to bile objektivne potrebe grada. Uzmite primjerice tri sportske dvorane kod Prve gimnazije – sve u radijusu od 100 metara. Fiksni troškovi nisu mali i to je tototalno nerentabilno. Gradili smo megalomanski, očigledno u interesu građevinskog lobija.

Varaždin je premalen grad za Ivana Čehoka i Radimira Čačića

Kojem je politika očigledno pogodovala?
Politika je mislila da će time ojačati barem jednu gospodarsku granu.

Zvuči kao neko „dobronamjerno pogodovanje“?
Građevinska industrijska je uvijek bila jaka u gradu.

Kuda uopće ide Varaždin? Gdje vidite gospodarski prosperitet grada? Ako ga vidite.
Moramo iskoristiti strane investicije i koncentrirati se na projekte vezane za EU fondove. Domaćeg kapitala više nema. Iskreno, očekivao sam više sada kada su gradonačelnik i župan iz iste stranke.

Izbori

Što očekujete od izbora?
Prije svega hoće li građani birati neku koaliciju koja će im obećavati med i mlijeko i velike promjene ili…

Ali, kako i koga da onda biraju? Ovo je nekako najlogičnije za očekivati?
Građani trebaju glasati prema onome kako smo se u politici ponašali do sada. Zapravo očekujem da nas sagledaju kakvi smo bili do sada i jesmo li se zalagali za javni interes i dobrobit građana.

Smatrate li da potencijalni nezavisan kandidat bez podrše političke stranke nema što tražiti na izborima?
Činjenica je da kad ste nezavisan kandidat nemate tu logističku, vrlo važnu potporu. Samo da podsjetim da smo tek na zadnjim parlamentarnim izborima dobili prvog nezavisnog zastupnika – don Ivana Grubišića.

No ne daje li vam to istovremeno baš odmak od loših hipoteka iz prošlosti?
Istina. Ali stranka koja vas podržava treba vam dati autonomiju da provodite svoj program kao nezavisan kandidat….

Zvuči jako irealno.
Program koji se neće kositi s interesima stranke. Svaki kandidat mora dobiti jamstvo za to.

Kakvo jamstvo možete dobiti?
Na kraju krajeva, kada ste izabrani, praktički ste nesmjenjivi i ako iskreno želite, možete provoditi svoj program u suradnji s Gradskim vijećem.

Hoćete li se vi kandidirati?
Moram reći da s obzirom na svih ovih osam godina koje sam proveo u Gradskom vijeću, jako mi je stalo do grada. Nadam se da su to prepoznali i građani. Odluka o kandidiranju vrlo je važna. Ona se donosi ne samo u okviru obitelji već i s mnogim drugim ljudima koji vas moraju podržati. U ovom sam trenutku nestranačka osoba i ta kandidatura ne ovisi samo o meni nego o stvaranju jedne vrlo jake nezavisne građanske liste. Dakle, odluka nije samo moja već svih onih ljudi koji bi se u tom slučaju zajedno sa mnom kandidirali.

Uprava sa 75 na 110 zaposlenih

Varaždin je zapravo preko noći od jednog od najperspektivnijih hrvatskih gradova postao “grad slučaj”.
U vrijeme gradonačelnika Čehoka, Gradu je darovano tisuću hektara državnog zemljišta koje je iskorišteno za izgradnju poduzetničkih zona, poticane stanogradnje, velikih kapitalnih objekata ili se zemljište prodavalo, što je Gradu donosilo velike financijske prihode. S obzirom na to da je grad godinama dobivao značajne financijske poticaje i poklonjene nekretnine koje je mogao koristiti, svih tih godina nije se osjećala financijska kriza. Proračun je bujao – rastao je po stopi od 10 posto godišnje. U toj situaciji nitko baš i nije razmišljalo je li se tu i tamo zagubilo milijun-dva kuna, je li nešto naplaćeno, ili je jednostavno nestalo. Grad je završio na sudu jer ne samo da nije mogao platiti zemljište koje je kupio, nego nije bilo novca niti za prvu ratu. Dakle, zapelo je na “običnih” 10 milijuna kuna.

Kako se Grad danas financira?
Dovoljno je reći da kad sam odlazio s mjesta tajnika, krajem 2005. godine, gradsku upravu sam ostavio sa 75 zaposlenih. Danas ima već oko 110 zaposlenih. Dakle, gradska je uprava u vrijeme krize nabujala u velikom postotku. Daleko više nego privreda u kojoj se broj zaposlenih u istom razdoblju vjerojatno i smanjivao. Gradska je uprava, moram reći, iznimno skupa. Padamo u izvornim prihodima pa čak i najvažniji porez – porez na dohodak – smanjuje se budući da raste nezaposlenost.

 

Izvor:
Foto: Siniša Sović