Varaždinska sinagoga bit će prva u Hrvatskoj kojoj će se gotovo u potpunosti vratiti njezin povijesni lik, iako ne i izvorna namjena, zaključak je govornika koji su prošlog utorka sudjelovali na tribini pod nazivom „Prema obnovi varaždinske sinagoge“.

Na predavanju koje je u Židovskoj općini u Zagrebu organiziralo Kulturno društvo „Miroslav Šalom Freiberger“ sudjelovali su arhitektica Iva Kušan iz Studija Kušan, arhitektica Helena Paver Njirić i varaždinski arhitekt Željko Trstenjak. Tribinu je vodila dr. sc. Snješka Knežević, a kao gošća je sudjelovala Sandra Malenica, zamjenica varaždinskoga gradonačelnika. Okupljenima se prvo obratila Snješka Knežević, podsjetivši ih da je „Varaždin grad kulture, spomenika i Baroknih večeri“. Napomenula je i da je bio kandidat za Listu spomeničke zaštićene baštine pri UNESCO-u.

– To je jedan njegovani ambijent u kojem se ne vide nikakvi konflikti, kao primjerice u Zagrebu – naglasila je Knežević, dodavši da je riječ o „finom, malom, srednjoeuropskom gradiću“.

Prije 15 godina rekonstruirana su bočna pročelja, novci za obnovu stižu na kapaljku

Govoreći o židovskoj sinagogi, Knežević je istaknula da je Varaždin prije Zagreba imao svoju Židovsku općinu, osnovanu 1777. godine, a preduhitrio je Zagreb i u gradnji sinagoge. Naime, prva sinagoga bila je izgrađena već 1812. godine i svojim je izgledom podsjećala na obiteljsku kuću. Ta prizemnica se i danas nalazi u varaždinskoj Kukuljevićevoj ulici, a publika ju je mogla vidjeti u sklopu prigodne videoprojekcije filmova o Varaždinu i sinagogi.

– Rastom židovske zajednice u Varaždinu, koja je bila izrazito napredna, izgrađena je prva sinagoga 1861. godine, po uzoru na istu takvu u Parizu. Nažalost, od 40-ak sinagoga u Hrvatskoj, pola ih je uništeno za vrijeme NDH. Danas su u Hrvatskoj ostale samo tri sinagoge, u Dubrovniku, Splitu i Rijeci – rekla je Knežević i dodala da su od 1938. godine, počevši od Kristalne noći, u Njemačkoj sve sinagoge bile uništavane, obezvređivane i pretvarane u magazine.

Gotovo ih se tretiralo poput staja. Govoreći o sudbini sinagoge u Varaždinu, Knežević je istaknula da je sa sinagoge skinuta maska. Rekla je i da je nakon Drugoga svjetskog rata njezin prostor prenamijenjen u kino i Narodni dom. Već 1948. godine gasi se Židovska općina, a zabilježeni su pokušaji uglednog Varaždinca Artura Takača da od prostora napravi Olimpijski sportski muzej. To se se, prema riječima Knežević, neko vrijeme ozbiljno razmatralo u Gradu Varaždinu.

– Prije 13 godina arhitektica Helena Paver Njirić dobila je zadatak da napravi rekonstrukciju zgrade, a već 2007. godine napravljena je virtualna rekonstrukcija sinagoge. Sinagogama u Hrvatskoj se posebno bavi istaknuti sveučilišni profesor arhitekture Zlatko Karač, a poviješću Židova u Varaždinu bavila se pokojna kustosica GMV-a prof. Magdalena Lončarić – rekla je dr. sc. Snješka Knežević.

Mukotrpna obnova

Na nju se nadovezao umirovljeni arhitekt dipl. ing. Željko Trstenjak, donedavni pročelnik varaždinskoga Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, prisjetivši se cijele povijesti početka obnove sinagoge.

– Početkom 90-tih godina primijetili smo da je potrebna njezina obnova. Znali smo da je za takav pothvat potreban velik novac i u dogovoru s Gradom Varaždinom i Ministarstvom kulture najprije smo obnovili krov. No, dalje smo se našli pred preprekama, jer u Varaždinu gotovo da i nema dokumentirano kako je sinagoga izgledala iznutra, osim jedne fotografije na kojoj se vide klupe i luster. Imali smo po jedan snimak iz 1966. i 1969. godine i našli smo razglednicu na kojoj smo utvrdili izgled sinagoge s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Nikada nije nađen nijedan autentičan nacrt dok nismo dobili određenu dokumentaciju iz Beograda, a jedan predmet iz sinagoge čuva se u privatnoj ostavštini – prisjeća se Trstenjak teških početaka.

No, to stručnjake nije obeshrabrilo, jer su imali cilj vratiti sinagogi izvorni izgled. Dosad je provedena bočna obnova varaždinske sinagoge.

– Sada slijedi obnova njezina pročelja i ostalih detalja, poput tornjića i kupola, pa potom i interijera. Nadam se da ćemo dobiti dovoljno novaca da sjeverno pročelje završimo – zaključio je Trstenjak.

Svaka rekonstrukcija je najprije virtualna, a neke na kraju imaju sreću postati fizičke

Voditeljica tribine je potom istaknula da se u Varaždinu ide na tzv. „faksimilnu rekonstrukciju, što pokazuje da je kod Grada Varaždina to ne samo arhitektonsko pitanje već je pokazan i politički senzibilitet za židovsku ostavštinu“.

Nakon što se povela riječ o rekonstrukciji zgrade, arhitektica Iva Kušan je otkrila da je njihov studio napravio projekt uz pomoć varaždinskog arhitekta Željka Trstenjaka.
– Mi smo radili na rekonstrukciji crkve Filipa i Jakova u Vukovaru i to smo uspješno izveli. Moram zato i reći da je svaka rekonstrukcija najprije virtualna, a samo neke rekonstrukcije imaju sreću da postanu i fizičke. Mi smo se preko arhitektice Helene Paver Njirić uključili u projekt rekonstrukcije varaždinske sinagoge 2006. godine. Važno je istaknuti za varaždinsku sinagogu – koja je bila po tadašnjem Zakonu locirana uvučeno od ceste, kao i svaka nekršćanska bogomolja – da nije građena u smjeru istok-zapad, nego sjever-jug. U tome je njezina urbanistička posebnost – pojasnila je Kušan.

Osvrnula se i na spomenut, faksimilnu rekonstrukciju varaždinske sinagoge.

– Jako smo se zabrinuli za pročelje jer nigdje nije bilo tlocrta. No, imali smo sreću da nam je cijela struktura zgrade bila jasna i mogli smo istraživati. Virtualnu rekonstrukciju smo napravili prema razglednici iz 1908. godine. Mi smo sebi zapravo postavili pitanje: „Što nam ta kuća ima za reći?“ Da to pokušamo otkriti. Tako smo temeljem istraživanja arhitekta Zlatka Karača došli i do ishodišta varaždinske sinagoge, koje leži u istima u Parizu i Budimpešti. Jedina razlika je u tornjevima, koji su na varaždinskoj sinagogi mali i zdepasti. Ali i Varaždin je u usporedbi s Budimpeštom mali gradić – izjavila je Kušan.
Dodala je da je jednostavno raditi rekonstrukciju zgrade koja je napravljena od cigle.
– Prije 15 godina rekonstruirali smo bočna pročelja. Inače, kad radimo rekonstrukciju, trebamo srušiti sve što je suvišno. Na zgradi varaždinske sinagoge vidi se točno što je na njoj učinjeno nakon Drugoga svjetskog rata. Sve je promijenjeno. Jedino je ostao središnji tripartitni ulaz. Od ostalih radova, to su oni na plastici, a tu nam je najveću pomoć pružio arhitekt Boris Vučić. Mi iz razglednice koju imamo ne možemo vidjeti kako točno izgledaju svi detalji. Tu je također velik doprinos dao Željko Trstenjak. U svakom slučaju, možemo reći da je najveći rad dosad odrađen na detaljima. Ostala je, dakle, jedino izrada faksimilne rekonstrukcije, radovi na krovištu kupole i tornjićima. Za sam tripartitni ulaz i njegovu rekonstrukciju Željko Trstenjak je napravio istraživanja na istim zgradama od Engleske nadalje, kako bismo napravili ulaz nalik na onaj u viničkom dvorcu – istaknula je Kušan.

Što s prostorom?

Govoreći o prenamjeni prostora, arhitektica Helena Paver Njirić je rekla da je bilo potrebno napraviti novi projekt.

– Oslik svoda trebao bi se rekonstruirati, a intervencija je minimalna. Od sada na dalje morat ćemo koordinirati projekt pročelja s uređenjem interijera na svakom koraku – poručila je Paver Njirić.

Zaključnu riječ na tribini dobila je zamjenica gradonačelnika Grada Varaždina Sandra Malenica, koja je rekla kako „iz perspektive Grada ne mogu promatrati zgradu samo iz arhitektonskog gledišta već u kontekstu cijele priče grada“.

– Ja na to sve gledam više kao na nešto duhovno. U Varaždinu danas žive tri osobe židovske vjeroispovijesti. Od židovske tradicije u Varaždinu kao simbol židovske zajednice jedino je ostalo židovsko groblje i zgrada sinagoge. Ja sam se u svojem nastojanju da se napravi rekonstrukcija sinagoge za pomoć obratila dr. Andreju Palu, predsjedniku Židovske općine u Čakovcu, i od njega dobila svu moguću potporu. On je i zaslužan za dobivanje dokumentacije iz Beograda – rekla je Malenica te dodala kako je prvotno bilo osmišljeno da se u prostoru sinagoge napravi projekt Galerijskog centra.

Rekonstruirani ulaz u varaždinsku sinagogu trebao bi nalikovati onomu u vinički dvorac

– Kada je riječ o pročelju, nadam se da će ove godine krenuti njegova rekonstrukcija, jer je projekt prijavljen Ministarstvu kulture. Držim da je puno važnije da sinagogu obnovimo izvana, a onda da krenemo na interijer – poručila je Malenica.

Potom je voditeljica Snješka Knežević napomenula da primjera prenamjene sinagoga u Njemačkoj i cijeloj Europi ima jako puno. Zanimalo ju je i kako Varaždinci namjeravaju riješiti složenu dopremu i montiranje tehničke opreme u slučaju da prostor u sinagogi bude korišten za koncerte ili slična kulturna događanja.

– Sinagoga je prevrijedno mjesto da bi bila bilo čiji ured. U planu je da uz memorijalni dio sinagoge bude i onaj za održavanje kulturnih događanja. Sinagoga treba biti otvorena za sve, ali ne kao prihodovno-turistički objekt, već kao simbol odnosa Varaždina prema židovskoj baštini. I neka se zna da nitko nad sinagogom nema šapu – bila je kategorična Malenica.

Dodajmo da je na kraju uslijedila i reakcija iz publike. Štoviše, oglasio prof. dr. sc. Zlatko Karač, koji je poručio da se sjeća kako je još 2010. godine u zagrebačkoj Židovskoj općini održana virtualna prezentacija rekonstrukcije varaždinske sinagoge.

Izvorno stanje

– Pitao sam se je li to samo jedan intelektualni pokušaj koji se neće realizirati. Međutim, kako stvari teku, varaždinska će obnovljena sinagoga kao arhitektonska memorija biti rijedak primjer kod nas! Ipak bih na sve dodao da ovo neće biti obnova izvornog stanja sinagoge. Vratit će se 2. faza, zadnja cjelovita faza ili najvredniji dio koji se sačuvao, pročelje kakvo je zatečeno je iz vremena 1941. ili 1942. godine, dakle, za vrijeme ustaške vlasti. To znam jer sam na sajmu antikviteta na Britanskom trgu u Zagrebu pronašao časopis iz tog vremena s fotografijom zgrade sinagoge kakvu smo zatekli. To je i logičan zaključak jer ustaška vlast je morala uništiti sva židovska obilježja. A i kupole su skinute za vrijeme NDH, jer je bronca s njih trebala za izradu municije – zaključio je naš najvrsniji stručnjak za sinagoge.

Malenica: “Znamo gdje su štukature i ostavština“

Zamjenica varaždinskoga gradonačelnika Sandra Malenica zadovoljna je činjenicom da se pobudio stručni interes za obnovu sinagoge.

– Ono na čemu intenzivno radimo već godinu i pol dana je da tražimo finalnu namjenu za samu zgradu. Ona mora biti usuglašena i sa Židovskom općinom u Zagrebu jer je nekad bila bogomolja, te stoga mora biti u suglasju s potrebama suvremenog društva i s odredbama konzervatorske struke.

Prije nekoliko godina postavljena je u Židovskoj općini izložba o Židovima u Hrvatskoj. U dogovoru s predsjednikom Židovske općine u Zagrebu dr. Ognjenom Krausom i Ministarstvom kulture trebala bi krajem travnja ove godine biti postavljena ista u Varaždinu, u prostoru sinagoge. Mi bismo iz našeg muzejskog fundusa predstavili židovsku ostavštinu u našem gradu – izjavila je Malenica.

Osvrnula se i na pitanja gradskih vijećnika koji su javno postavili pitanje što je s materijalnom ostavštinom iz varaždinske sinagoge, koja je, prema njihovim saznanjima, skrivena po varaždinskim podrumima i tavanima.

– Bilo mi je jako drago kada je postavljeno to pitanje, zato jer smo mogli dokazati da kontinuirano radimo. Naravno, mi znamo gdje je svaka štukatura i ostalo. Dat ćemo vijećnicima odgovor na ta pitanja u pisanom obliku na sljedećoj sjednici Gradskog vijeća – obećala je Malenica.