SPORTSKI PSIHOLOG

Uoči početka brojnih natjecanja dobro je znati da se dio sportaša različito ponaša u različitim situacijama.

Tako se neće svi znati jednako nositi s vrlo čestom “krizom rezultata”, pa kada su očekivanja veća od realnih mogućnosti a pod pritiskom i oni objektivno rezultati budu slabiji. Što natjecanje ide dalje veća je šansa da se javi sve veći pritisak. On kao i svakodnevnom životu može dolaziti iz raznoraznih razloga i osoba. Najveći pritisak je prilikom “ključnih” utakmica ili posljednjih kvalifikacija kada se mora izboriti norma. Kod mladih igrača česte su promjene u kvaliteti nastupa i koncentraciji prilikom izvođenja određenih radnji. Javlja se u pubertetu problem s autoritetom a roditelji i trener to jesu ili bi željeli biti. Ako je u neskladu mišljenje mladog igrača i onog roditelja ili trenera javlja se problem. Taj problem treba što prije riješiti ili će sportski rezultat biti slabiji a na kraju može dovesti i do odustajanja od sporta.

Sve su ovo poznate situacije a rješenja su obično vrlo različita. Najbolje je za rješavanje tih situacija angažirati sportskog psihologa koji će na temelju konkretnih osoba, sportaša znati vrlo brzo pronaći najadekvatniji izlaz.

Kako reagirati u sličnim situacijama, koja je prva pomoć prije dolaska stručnjaka? Vjerojatno je najbolje savjetovati da za početak znaju “stati na loptu” i sagledati sutuaciju i pokušati si je realno objasniti. Zatim, treba postaviti realne ciljeve. Trener opet igra posebnu ulogu u očekivanjima.

Neophodna je i dobra organizacija vremena mladog a tako i starijeg igrača, jedni imaju školu kao prioritet a drugi obitelj. Nije uvijek lagano sve optimalno uskladiti.

Situacije rezultatskog „neuspjeha“ trebaju biti prilike za dodatnu motivaciju na treninzima a ne za kažnjavanje i stvaranjem osjećaja krivnje.

Potrebno se u ovakvom radu oboružati strpljenjem, vrlo je loše kada netko govori jedno a ponaša se drugačije, bilo to verbalno ili neverbalno. Na kraju svi vole kada mogu na nekoga računati i u “najtežim” trenucima, kada se traži “rame za plakanje” pa se i u sportu treba ponekad tako ponašati.

Izvor:
Foto: