Sestre Besek iz Križovljana i sestre Gerić iz Hrženice nedavno su osvjetlale obraz hrvatskoga ženskog hrvanja osvojivši medalje na Prvenstvu Mediterana i Balkana u Grčkoj. Na njihove rezultate iznimno je ponosan Ignac Horvat, trener Hrvačkoga kluba Ludbreg, ujedno i pomoćni trener u hrvatskoj ženskoj kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji.

Iskorak
– Bio sam siguran da će djevojke napraviti vrhunske rezultate, no cure su me iznenadile kvalitetnim hrvanjem, naročito Sandra Besek, koja je baš iskočila – ističe Ignac Horvat, koji je sa svojim bratom 2013. godine osnovao Hrvački klub Ludbreg.

– Naš otac osnovao je hrvački klub početkom 70-ih prošlog stoljeća i klub se ugasio krajem 80-ih godina. Odmalena smo bili na strunjači i uvijek je u nama postojala hrvačka iskra. Početkom prošlog desetljeća shvatili smo da je došlo vrijeme da Ludbreg ponovno ima hrvački klub. Srećom, pogodili smo. Kad smo počeli, uvidjeli smo da postoji nekoliko cura koje obećavaju i tako smo se više orijentirali na žensko hrvanje slobodnim stilom – rekao je Horvat.

No, žene su ipak nježniji spol i s njima treba biti nešto pažljiviji na treningu.

– Curama treba drugačije pristupiti, no one su u nekim segmentima čvršće nego dečki. Upornije su, više slušaju i maksimalno odrađuju zadatke koje pred njih staviš. Lijepo je raditi s njima – dodao je Horvat.

Ravnopravne
Cure, njih pet, svakodnevno treniraju te su postale strah i trepet za djevojke na europskim natjecanjima.

– Ono što me izrazito veseli je što smo postali prepoznatljivi u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji na europskoj razini. Ravnopravno se borimo s Njemicama, Poljakinjama, Mađaricama, Ruskinjama i Ukrajinkama – istaknuo je Horvat.

Najistaknutija članica je zasigurno Iva Gerić (19), koja je postala sinonim za žensko hrvanje u Varaždinskoj županiji, ali i u Hrvatskoj. U hrvanje je krenula kao 13-godišnjakinja i na prvi pogled se zaljubila u sport koji datira još od vremena stare Grčke.

– Bila sam malo punija i bilo mi je dosadno kod kuće. Nakon prezentacije hrvanja u školi rekla sam ocu da bih išla na hrvanje. On mi je rekao: “Ok, ali nemoj misliti da ćeš svaki čas probati neki drugi sport.” Tako sam ostala u hrvanju. Poklopila mi se vrhunska ekipa i na svaki trening idem sretna. Bez toga ne bih bila toliko motivirana. Moj sportski uzor je Janica Kostelić. Zašto Janica? Ona se oprostila od skijanja i taj sport se u Hrvatskoj nastavio razvijati nakon nje, nadam se da to mogu napraviti u hrvanju – rekla je Iva, koja je nakon završene srednje škole upisala izvanredno Kineziološki fakultet, smjer hrvanje, i trenutno je posvećena samo hrvanju. Slijedi joj nastup Europskom prvenstvu u Bugarskoj iduće godine.

– Idem korak po korak. Za početak želim osvajati medalje na juniorskim prvenstvima, a onda će doći seniorske medalje – ističe Iva.

Medalje osvaja i njezina mlađa sestra Nina, kojoj je 16 godina.
– Iva je prva krenula na hrvanje, pa sam i ja došla na trening. Najveća podrška su nam roditelji. Želim još dodatno napredovati u hrvanju, a to mogu postići samo uz mukotrpne treninge – dodala je Nina Gerić.

Spartanski treninzi
Mukotrpno treniraju i sestre Marta (16) i Sandra (17) Besek. Marta je učenica drugog razreda Medicinske škole u Varaždinu, smjer fizioterapeut.

– Uspješno usklađujem školske i sportske obveze. U Medicinskoj školi doista imaju sluha za sportaše. U Klubu vlada veliko zajedništvo. Da nemamo toliko podršku trenera i da si mi cure toliko međusobno ne pomažemo, sigurno ne bih bila tu. Naravno da su medalje na velikim natjecanjima prioritet – naglasila je Marta Besek.

Njezina godinu dana starija sestra Sandra učenica je trećeg razreda Medicinske škole, smjer dentalni tehničar.

– Iako je Marta mlađa, ona je prva počela trenirati hrvanje. Meni se jako svidjelo i tako sam započela s ozbiljnijim hrvanjem – govori Sandra.

No, znaju li se djevojke pohrvati kod kuće kad se nešto posvađaju?

– Ma neeee! Nikad se kod kuće ne hrvamo, to rješavamo na strunjači na treningu – smije se Sandra.

Uz sestre Besek i Gerić, s njima trenira Sara Milner, učenica 2. razreda Gimnazije „Fran Galović“ iz Koprivnice.

– Od svih ja sam najkraće u hrvanju. Moji prijatelji i prijateljice nisu baš sportski tipovi, nadam se da sam im ja motivacija da se počnu baviti bilo kojim sportom – dodala je Milner.

Planovi
Djevojke svakodnevno treniraju u Društvenom domu u Sigecu.

– Mi smo jako zadovoljni. Nisu idealni uvjeti, ali za nas su dobri. Možemo bilo kad trenirati. Nemamo sanitarne čvorove najbolje riješene, no idealni uvjeti ne znače vrhunske rezultate. Postoji idejni nacrt objekta u Selniku pored igrališta Nogometnog kluba. To bi bio naš regionalni centar hrvanja i kad bi se to realiziralo, bilo bi fantastično. U sklopu centra bila bi teretana, novi sanitarni čvorovi, borilište, i tada bismo mi mogli pozvati Mađarice, Ukrajinke, Rumunjke i Poljakinje na sparinge. Ovako smo mi cijelo vrijeme njihovi gosti – zaključio je Horvat.