Povežite se s nama

Sport

Ludbreške hrvačice strah i trepet za europske hrvačice: “Cure su čvršće nego dečki”

Ivan Agnezović

Objavljeno:

- dana

Sestre Besek iz Križovljana i sestre Gerić iz Hrženice nedavno su osvjetlale obraz hrvatskoga ženskog hrvanja osvojivši medalje na Prvenstvu Mediterana i Balkana u Grčkoj. Na njihove rezultate iznimno je ponosan Ignac Horvat, trener Hrvačkoga kluba Ludbreg, ujedno i pomoćni trener u hrvatskoj ženskoj kadetskoj i juniorskoj reprezentaciji.

Iskorak
– Bio sam siguran da će djevojke napraviti vrhunske rezultate, no cure su me iznenadile kvalitetnim hrvanjem, naročito Sandra Besek, koja je baš iskočila – ističe Ignac Horvat, koji je sa svojim bratom 2013. godine osnovao Hrvački klub Ludbreg.

– Naš otac osnovao je hrvački klub početkom 70-ih prošlog stoljeća i klub se ugasio krajem 80-ih godina. Odmalena smo bili na strunjači i uvijek je u nama postojala hrvačka iskra. Početkom prošlog desetljeća shvatili smo da je došlo vrijeme da Ludbreg ponovno ima hrvački klub. Srećom, pogodili smo. Kad smo počeli, uvidjeli smo da postoji nekoliko cura koje obećavaju i tako smo se više orijentirali na žensko hrvanje slobodnim stilom – rekao je Horvat.

No, žene su ipak nježniji spol i s njima treba biti nešto pažljiviji na treningu.

– Curama treba drugačije pristupiti, no one su u nekim segmentima čvršće nego dečki. Upornije su, više slušaju i maksimalno odrađuju zadatke koje pred njih staviš. Lijepo je raditi s njima – dodao je Horvat.

Ravnopravne
Cure, njih pet, svakodnevno treniraju te su postale strah i trepet za djevojke na europskim natjecanjima.

– Ono što me izrazito veseli je što smo postali prepoznatljivi u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji na europskoj razini. Ravnopravno se borimo s Njemicama, Poljakinjama, Mađaricama, Ruskinjama i Ukrajinkama – istaknuo je Horvat.

Najistaknutija članica je zasigurno Iva Gerić (19), koja je postala sinonim za žensko hrvanje u Varaždinskoj županiji, ali i u Hrvatskoj. U hrvanje je krenula kao 13-godišnjakinja i na prvi pogled se zaljubila u sport koji datira još od vremena stare Grčke.

– Bila sam malo punija i bilo mi je dosadno kod kuće. Nakon prezentacije hrvanja u školi rekla sam ocu da bih išla na hrvanje. On mi je rekao: “Ok, ali nemoj misliti da ćeš svaki čas probati neki drugi sport.” Tako sam ostala u hrvanju. Poklopila mi se vrhunska ekipa i na svaki trening idem sretna. Bez toga ne bih bila toliko motivirana. Moj sportski uzor je Janica Kostelić. Zašto Janica? Ona se oprostila od skijanja i taj sport se u Hrvatskoj nastavio razvijati nakon nje, nadam se da to mogu napraviti u hrvanju – rekla je Iva, koja je nakon završene srednje škole upisala izvanredno Kineziološki fakultet, smjer hrvanje, i trenutno je posvećena samo hrvanju. Slijedi joj nastup Europskom prvenstvu u Bugarskoj iduće godine.

– Idem korak po korak. Za početak želim osvajati medalje na juniorskim prvenstvima, a onda će doći seniorske medalje – ističe Iva.

Medalje osvaja i njezina mlađa sestra Nina, kojoj je 16 godina.
– Iva je prva krenula na hrvanje, pa sam i ja došla na trening. Najveća podrška su nam roditelji. Želim još dodatno napredovati u hrvanju, a to mogu postići samo uz mukotrpne treninge – dodala je Nina Gerić.

Spartanski treninzi
Mukotrpno treniraju i sestre Marta (16) i Sandra (17) Besek. Marta je učenica drugog razreda Medicinske škole u Varaždinu, smjer fizioterapeut.

– Uspješno usklađujem školske i sportske obveze. U Medicinskoj školi doista imaju sluha za sportaše. U Klubu vlada veliko zajedništvo. Da nemamo toliko podršku trenera i da si mi cure toliko međusobno ne pomažemo, sigurno ne bih bila tu. Naravno da su medalje na velikim natjecanjima prioritet – naglasila je Marta Besek.

Njezina godinu dana starija sestra Sandra učenica je trećeg razreda Medicinske škole, smjer dentalni tehničar.

– Iako je Marta mlađa, ona je prva počela trenirati hrvanje. Meni se jako svidjelo i tako sam započela s ozbiljnijim hrvanjem – govori Sandra.

No, znaju li se djevojke pohrvati kod kuće kad se nešto posvađaju?

– Ma neeee! Nikad se kod kuće ne hrvamo, to rješavamo na strunjači na treningu – smije se Sandra.

Uz sestre Besek i Gerić, s njima trenira Sara Milner, učenica 2. razreda Gimnazije „Fran Galović“ iz Koprivnice.

– Od svih ja sam najkraće u hrvanju. Moji prijatelji i prijateljice nisu baš sportski tipovi, nadam se da sam im ja motivacija da se počnu baviti bilo kojim sportom – dodala je Milner.

Planovi
Djevojke svakodnevno treniraju u Društvenom domu u Sigecu.

– Mi smo jako zadovoljni. Nisu idealni uvjeti, ali za nas su dobri. Možemo bilo kad trenirati. Nemamo sanitarne čvorove najbolje riješene, no idealni uvjeti ne znače vrhunske rezultate. Postoji idejni nacrt objekta u Selniku pored igrališta Nogometnog kluba. To bi bio naš regionalni centar hrvanja i kad bi se to realiziralo, bilo bi fantastično. U sklopu centra bila bi teretana, novi sanitarni čvorovi, borilište, i tada bismo mi mogli pozvati Mađarice, Ukrajinke, Rumunjke i Poljakinje na sparinge. Ovako smo mi cijelo vrijeme njihovi gosti – zaključio je Horvat.

Sport

Nikola Valjak, najstrijelac 4. HNL: “Možda sam mogao i napraviti više u karijeri”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

– Nikola Valjak Meho je kao vino, što stariji, to bolji – napisao je jedan od navijača Mladosti iz Sv. Marije, petoplasirane momčadi 4. HNL Čakovec – Varaždin.

Naime, nogometaš iz Struge kod Ludbrega trenutno je prvi strijelac varaždinsko-međimurske lige s 25 postignutih golova, šest više od drugog strijelca, Stjepana Krznara iz Domašinca.

Napadački nogomet
– Igramo napadački nogomet i stvaramo mnogo prilika. Naravno, u većini prigoda se nađem osobno i trudim se zabijati – smije se Valjak, koji je u 35. godini i namjerava stati.

– Ma koji veteranski nogomet, dokle god će ići, igrat ću seniorski nogomet. U treningu sam, pazim se, a mnogo ovisi i o mom voljnom momentu – objašnjava najbolji strijelac 4. HNL, koji je nogometnu karijeru započeo u Podravini, bio je u Šukerovoj akademiji, a i u mlađim uzrasnim kategorijama Varteksa, Međimurja, Podravine i Slaven Belupa.

S nogometašima Koprivnice igrao je 2. HNL te se kao 19-godišnjak vratio u Podravinu. Od tada pa do ljeta 2020. godine bio je vjeran Podravini, osim jedne polusezone koju je proveo u austrijskom petoligašu Mischendorfu.

S Ludbrežanima je osvajao Četvrtu HNL, a najveći uspjeh Valjak i Podravina postigli su u sezoni 2010./2011., kada su uvjerljivo osvojili 3. HNL Istok. Momčad koju je vodio pokojni Slobodan Sudec skupila je čak 70 bodova uz gol-razliku 78:37.

Najbolja Podravina
– Po Po meni, bila je to najbolja ekipa Podravine u novijoj povijesti. Bili smo nepobjedivi i stvarno se s ponosom sjećam tog vremena. Bili smo nevjerojatna klapa na čelu s tragično preminulim trenerom Sukijem. Šteta što nismo mogli igrati 2. HNL jer bismo i u tom rangu bili vrlo konkurentni – dodao je Meho.

Posebno mjesto u njegovu sjećanju ima utakmica osmine finala Hrvatskoga kupa u sezoni 2013./2014., u kojoj su Ludbrežani izgubili od Rijeke s 3:1.

– Utakmica je odigrana u prelijepoj atmosferi pred 1500 gledatelja, a mi smo dobro namučili moćnu Kekovu Rijeku, koja je dvije sezone poslije osvojila dvostruku krunu – dodao je Valjak, koji je za Podravinu u karijeri postigao više od 200 golova.

Ipak, zbog privatnih obveza iz trećeligaša je u ljeto 2020. godine otišao u Mladost iz Sv. Marije.
Odluka
– Jednostavno nisam više to sve uspio stizati. Dobio sam sina i uz posao, sve mi je bilo prenaporno. U 3. HNL trenirate svakodnevno, a za vikend vas čekaju daleka putovanja, pa sam se odlučio na korak u nazad u karijeri. Nisam pogriješio jer u Mladosti su me zbilja lijepo prihvatili. Ove sezone malo smo kiksali, no cilj je biti među prvih pet ekipa – dodao je 34-godišnjak koji je godinama radio u Opremi, ludbreškoj tvrtki za proizvodnju uređaja za ugostiteljstvo, a posljednje četiri godine radi u Opremi – Pit.

No je li mu žao što nije napravio iskorak u nogometnoj karijeri?

– S 19 godina sam se zaposlio. Nikad nisam razmišljao u tom smjeru da se apsolutno posvetim nogometu. Naravno da je bilo prilika za nešto više. Kad sam bio u Koprivnici, bio sam blizu Slaven Belupa, no ni za čim ne žalim – zaključio je Valjak, inače otac dvogodišnjeg dječaka i dvomjesečnih blizanaca.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Mali nogometaši Fotexa osvojili srebro i broncu, a Bumbari srebro u Sarajevu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Na vrlo jakom međunarodnom turniru u Sarajevu na kojem je nastupilo preko 300 ekipa u svim godištima iz cijele regije, mali malonogometaši iz Fotexa postigli su sjajne rezultate i kući se vratili sa dva seta medalja.

Nogometaši rođeni do 2011. godine osvojili su srebro, nanizavši šest pobjeda i tek su finalu stisnuli ruku dječacima iz ljubljanske Olimpije. Najbolji golman turnira bio je Fotexov Roko Jurović.

Njihovi godinu dana stariji kolege osvojili su 3. mjesto. U susretu za broncu svladali su ekipu srpskog Vršca na penale. Njihov vratar Ino Gelo proglašen je najboljim.

Nastupilo je i 2009. godište koje je nakon pet uvjerljivih pobjeda tijesno poraženo u svom četvrtfinalnu od kasnijih pobjednika turnira.

Ekipe su vodili treneri Tomo Horvat, Dalibor Leskovar i Ivica Jug, a klub su zdušno bodrili i pratili brojni navijači.

Istaknimo da su na turniru nastupili i mladi nogometaši Varteksa u 2012. godištu. Prva ekipa osvojila je srebro, dok je druga ekipa turnir završila u grupnoj fazi.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje