U čitavom nizu uspješnih sportaša, rekordera, reprezentativac i prvaka koji dolaze iz Međimurja, skriva se jedan u pomalo neuobičajenom sportu. Naime, Josip Francki Novak iz Pribislavac višestruki je hrvatski i europski prvak u – obaranju ruku. S obzirom da se ovim sportom nigdje u blizini, barem organizirano, ne može baviti, zanimalo nas je kako je Josip uopće došao u kontakt s obaračima ruku.

– Sasvim slučajno. Negdje početkom 2018. godine sam kao 16-ogodišnjak s bratom bio na zagrebačkom Velesajmu gdje se održavala manifestacija predstavljanja različitih sportova i klubova. Uz uobičajeni interes za nogometom, rukometom, borilačkim sportovima… pažnju mi je privukla prezentacija obaranja ruku. Odmah sam se okušao i bilo mi je zanimljivo. Pozvali su me da se pridružim Klubu za obaranje ruke Spartanci i otada sam njihov član – prisjeća se Josip Francki Novak prvog kontakta s ovim sportom.

Hrvati pomrsili račune svjetskim silama

I ne samo da je postao novi član Kluba, Josip je u kratkom vremenu počeo pokazivati urođeni talent za obaranje ruku što mu je odmah donijelo i prve zapažene natjecateljske rezultate.

– Nakon svega tri mjeseca treniranja postao sam juniorski prvak Hrvatske.

Pokazalo se da je prva medalja bila samo motiv više za nastavak bavljenja obaranjem ruku. U četiri godine posvećenosti sportu Josip iza sebe ima uistinu impresivnu nisku rezultata. Državne naslove gotovo da više niti ne broju, a njima je lani dodao i titulu prvaka Europe, dok je na Svjetskom prvenstvu osvojio brončano odličje. Tu su i drugi pojedinačni rezultati, od kojih svakako izdvaja osvajanje turnira Svjetskog kupa u Mađarskoj.

U nacionalnim okvirima Josip se od prošle godine natječe u seniorskoj konkurenciji, dok na međunarodnoj sceni nastupa u Youth kategoriji koja okuplja borce od 18 do 23 godina starosti. Već sada sa svojih tek 20 godina u konkurenciji boraca do 90 kilograma, Josip je za svoje protivnike gotovo nesavladiva prepreka. Osim ogromnog talenta za ovakve je uspjehe potreban i predani rad.

– Treninzi su gotovo svakodnevni. Mnogi misle da obarači ruku vježbaju samo ruke, ali podjednako smo posvećeni treniranju i jačanju cijelog tijela. Postoji bazični dio vježbi kao i u svim drugim sportovima te drugi dio vježbi usmjeren na specifičnosti ovog sporta. Kako na turnirima i prvenstvima nastupam i s desnom i s lijevom rukom, moji su treninzi utoliko intenzivniji. Mnogi borci se fokusiraju samo na jednu ruku, a ja želim biti podjednako uspješan s obje – otkriva nam Josip.

I dok se u Hrvatskoj o ovom sportu zna malo, izvan granica on je itekako popularan posebno na europskom istoku i Aziji. Bugarska, Rumunjska, Moldavija, Gruzija te Kazahstan, Rusija i Turska predvode listu najuspješnijih nacija.

– I ništa nije slađe kada se u takvu konkurenciju u borbu za medalje umiješa netko iz Hrvatske. A ima nas nekoliko koji se možemo pohvaliti međunarodnim medaljama – govori Josip koji je jedini Međimurac koji se profesionalno bavi obaranjem ruku.

Obaranje ruku u drugim državama prati i velika medijska pozornost. Televizijski prijenosi, pune dvorane, bučno navijanje, interes sponzora… samo potvrđuju da bi ovaj sport i u Hrvatskoj mogao jače zaživjeti.

– Želja mi je u Međimurju osnovati klub s obzirom da dobivam puno upita oko mogućnosti treniranja i bavljenja obaranjem ruku. Tko se ovog trenutka želi time organizirano baviti mora potegnuti do Križevaca ili Zagreba gdje se nalaze nama najbliži klubovi.

O Josipovoj karijeri brinu trener Borna Hlevnjak i izbornik reprezentacije Aleksandar Jakovac. Odlični rezultati i pozivi u reprezentaciju ovom uspješnom mladom međimurskom sportašu omogućili da proputuje gotovo polovicu svijeta. A što ga sve očekuje u 2023. godini?

– Prepuna je izazova i velikih turnira. Uskoro putujem na jedno međunarodno natjecanje u Italiju koje će mi poslužiti kao provjera forme pred Prvenstvo Hrvatske koje je na rasporedu 1. travnja. Slijedi Europsko prvenstvo u lipnju u Moldaviji, a nakon toga i turnir Svjetskog kupa u Zagrebu pod nazivom „ZG Strong“. Vrhunac godine je Svjetsko prvenstvo u Kazahstanu početkom rujna gdje ću jurišati na još jedinu titulu prvaka koja mi nedostaje u mojoj kolekciji – otkriva nam Josip.

Toproll, hook i press tehnike

Da ovdje nije riječ samo o pukoj snazi u jednoj ruci već o temeljitoj pripremi i ozbiljnom taktiziranju, otkrivaju nam sljedeće Josipove riječi.

– Nikada se ne borim na jednaki način. Ima dosta taktiziranja, a sve je to dio pripreme za nastupe na natjecanjima. Poznajem sve svoje protivnike pa s obzirom tko se nalazi na suprotnoj strani stola, određujem način na koji ću se boriti. Generalno gledajući, u obaranju ruku postoje tri osnovne tehnike: toproll, hook i press, kao i čitav niz izvedenica kojima se borci služe da bi došli do što boljih rezultata. Za svako od tehnike potrebno je mnogo vježbe. I to ne samo na snazi već i na tehnikalijama da biste je što bolji mogli izvesti, a da pritom ne učinite pogrešku zbog kojih bi vas suci mogli penalizirati, a samim time i diskvalificirati – objašnjava Josip i dodaje da preferira toproll tehniku.

– Toproll je vrlo uspješan potez za obaranje fizički jačeg protivnika, no s manje iskustva, pri čemu stvarate veliki pritisak na protivnikove prste uslijed čega mu se ruka otvara, a vama se omogućuje dodatna silina potiska. Ako ovu tehniku izvedete dovoljno brzo i eksplozivno protivnik se neće stići snaći – zaključuje Josip kojem borilački sportovi nisu strani s obzirom da je niz godina trenirao karate u KK Međimurje i KK Globus.