Povežite se s nama

U fokusu

Nakon krastavaca, Općina Petrijanec kreće s proizvodnjom borovnica, malina i kupina

Objavljeno:

- dana

SUSRET

Općina Petrijanec na čelu s načelnikom Vladimirom Kurečićem je prva u Hrvatskoj prošle godine krenula s javnim poljoprivrednim nasadima.

Prizori srednjoškolaca i studenata koji po najvećim vrućinama beru krastavce, koje je Općina potom od njih otkupila, pokazali su da se i kod nas mogu napraviti čuda ako imate viziju, znanje i upornost da svoje ideje provedete u djela. A baš te osobine krase Vladimira Kurečića, najdugovječnijeg načelnika u Varaždinskoj županiji.

Priroda d.o.o. će održavati i javne površine te upravljati grobljima

Javni nasadi krastavaca bili su samo početak. Općina je osnovala tvrtku Priroda d.o.o., koja je krenula s novim velikim projektom. Pripremaju općinsko zemljište na kojem će ujesen biti zasađeno bobičasto voće, a istovremeno je u pripremi veliki pilot-projekt okrupnjavanja zemljišta i navodnjavanja. Ciljevi su vrlo jasni: osnažiti poljoprivredu, a time osigurati glavni ili dodatni izvor prihoda za oko 1.100 domaćinstava u šest naselja, među kojima i za srednjoškolce, studente, Rome i dugotrajno nezaposlene.

Poljoprivredne projekte Općine Petrijanec, koji se podudaraju s ciljevima Vlade, koja podupire uspostavu poljoprivrednih centara za više općina, pohvalio je u Zelendvoru u petak i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Bili su to povodi za razgovor s Vladimirom Kurečićem, načelnikom Petrijanca koji ovu dužnost obnaša u već petome mandatu.

Fantastični rezultati

Općina Petrijanec već godinama novčano potiče specifičnu poljoprivrednu proizvodnju. Zašto?

Jako su nam važni mali proizvođači, koji imaju ukupno hektar do dva poljoprivrednog zemljišta, a u pravilu je riječ o okućnicama. S obzirom na tp da veliki broj naših stanovnika radi za minimalna primanja, mi smo još prije osam godina započeli sa subvencioniranjem proizvodnje povrća na malim površinama. Subvencioniramo proizvodnju krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka, dakle povrća za koje je potrebno više ulaganja i ljudskog rada.

U programu je 30-ak obitelji, a mi smo s vrlo visokim postotkom sufinancirali nabavu sustava navodnjavanja “kap po kap”, folija za zaštitu zemljišta, mreža, zaštite, sadnog materijala,… Obitelji su Općini u pravilu plaćali ujesen, kad su dobili novac za urod. Time smo im pomogli, jer smo ih na neki način i kreditirali.
 

Prošle godine ste pokrenuli jedinstvene javne poljoprivredne nasade. Jeste li zadovoljni rezultatima?

Kad smo krenuli s projektom velikih nasada krastavaca na pola hektara općinskog zemljišta, mnogi su na to podozrivo gledali. Međutim, postigli smo fantastične rezultate. Prvo, proizveli smo novu vrijednost, 25 tona krastavaca, i to u lošim vremenskim uvjetima. Nasad je bio potpuno zdrav, a berba je trajala od početka srpnja sve do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord! (Smijeh.)

Nije to, međutim, jedino i najvažnije. U polju krastavaca bilo je predivno vidjeti mlade ljude kako vrijedno rade.
Na to smo ponosni! Zaposlili smo 60-ero srednjoškolaca i studenata, koje smo na ogromno zadovoljstvo uspjeli privući na njivu. Uvjerili su se da ima smisla raditi. Disciplinirano su dolazili na berbu, a za svoj rad su bili plaćeni kao što smo im obećali, u lipu.
 

A jeste li uspjeli prodati svih 25 tona krastavaca?

Pojavili su se problemi s plasmanom, jer je glavni otkupljivač prestao s otkupom, no uspjeli smo plasirati gotovo sve, i to putem zelene tržnice i trgovačkih lanaca, dio je otišao na Jadran, a dio čak u Sloveniju, gdje je privatna kiseljara ostala bez krastavaca. Ostatak krastavaca smo sami ukiselili, iz štosa, a tih 1.200 staklenki smo poklonili. Time smo došli do finalnog proizvoda, a to je ono što nedostaje u hrvatskoj poljoprivredi. Zato s velikim zadovoljstvom mogu reći da smo s javnim poljoprivrednim nasadima ostvarili brojne odlične efekte: pokrenuli smo proizvodnju, zaposlili mlade ljude i, konačno, uspjeli doći i do finalnog proizvoda.

Dvije uloge

To je bio samo početak. Već ste pokrenuli novi, također jedinstveni projekt u poljoprivredi.

Osobno već nekoliko godina planiram da se u Općini uspostavi Logistički centar za poljoprivredu, koji nam je nasušno potreban otkako su nestale zadruge i kombinati, i to kako bi se putem njega organizirala proizvodnja, nabavljao repromaterijal, a proizvodi bi se – što je iznimno važno – organizirano plasirali ili prerađivali. I uspjeli smo! U siječnju je s radom počela tvrtka Priroda d.o.o., koja je u 100-postotnom vlasništvu Općine. Ima dvije uloge, a mogao bih je usporediti s varaždinskim Parkovima.
 

Zašto?

Naša Priroda će, slično kao i Parkovi, raditi na uređenju javnih površina, parkova, zelenila i cvjetnjaka te na zimskom održavanju cesta, a ujedno će upravljati grobljima u Petrijancu i Novoj Vesi. Međutim, djelovat će i kao logistički centar za poljoprivredu. Oni će preuzeti brigu o proizvodnji krastavaca te će biti nositelji organizacije proizvodnje krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka kod kooperanata, naših OPG-ova. A to nije sve. Upravo pripremamo zemljište u vlasništvu Općine na kojem ujesen kreće sadnja trajnih nasada borovnica, malina i kupina, o čemu će brigu također voditi općinska tvrtka.
 

Gdje ćete uzgajati bobičasto voće i na kojoj površini?

Za početak će to biti na 3,5 hektara zemljišta u Strmcu Podravskom. Bio je to šumarak, šikara, što smo srušili i počistili, a upravo završava priprema za sadnju djeteline. Ujesen kreće sadnja borovnica, malina i kupina. Trenutno baš raspravljamo o sortama koje ćemo zasaditi, jer želimo dobiti što duže razdoblje berbe, od proljeća do jeseni. Ne želimo imati monokulturu koja će roditi u jednom mjesecu, u kolovozu, primjerice, pa ne znaš kud s urodom, a otkupljivači te ucjenjuju za cijenu.

Predstoji nam i donošenje konačne odluke o tehnologiji proizvodnje, a već smo u pregovorima s HBOR-om o kreditnom zaduženju, kojim bismo financirali pripremu tla, sadni materijal, ali i ograđivanje cijelog prostora. Za to će nam biti potrebno manje od milijun kuna, a kredit je uz grace period od tri godine. Riječ je o velikom trajnom nasadu, a do još većih brojki ćemo doći s vremenom.

Važni ciljevi

Stalno ističete važnost “velikih brojeva” u poljoprivrednoj proizvodnji.

Na berbi krastavaca lani su zaposlili
60-ero srednjoškolaca i studenata, koji su se uvjerili da ima smisla raditi

Zato jer je to nužno. Nije svejedno doći, primjerice, trgovačkim lancima s 50 ili s 500 tona borovnica ili bilo kojeg drugog voća ili povrća. Moraš biti ozbiljan proizvođač ako hoćeš imati dugoročne ugovore. Na proizvodnju koju će voditi Priroda d.o.o. “dodat” ćemo kooperante, puno malih proizvođača iz naše Općine, a s vremenom nam se mogu priključiti i proizvođači iz susjednih općina.

Nitko u našem kraju nema 3,5 hektara zemljišta u komadu, nego imamo puno OPG-ova koji imaju po pola hektara. Njih ćemo kreditirati repromaterijalom, a kad nasadi počnu roditi, vraćat će sredstva. Na početku će im biti “na knap”, ali kasnije značajan prihod za domaćinstvo. A to je važan cilj, osigurati dodatne prihode za domaćinstva, jer većina naših mještana ima minimalna primanja, oko 3.000 kuna mjesečno.
 

U planu je i nabava hladnjača.

Tako je, to je treći jako važan efekt cijelog ovog projekta, jer ako imaš hladnjače, ne moraš isti dan plasirati robu, a uz to se otvara i mogućnost prerade. S linijom za sušenje, mljevenje, gnječenje, proizvodnju kompota ili soka može se organizirati i prerada. Pojedinac to ne može sam, a prerada je važna. Opet moram reći – jako je važno doći do finalnog proizvoda, ali i još jedna stvar.

Što je još važno?

Velikim nasadima krastavaca, a sada i bobičastog voća, osiguravamo sezonski posao za srednjoškolce i studente, ali i za dugotrajno nezaposlene putem javnih radova, kao i za romsku populaciju. To je naša poruka velikom broju mladih ljudi da se emancipiraju i dođu raditi. Priroda d.o.o. je općinska tvrtka i može se baviti socijalnim poduzetništvom. Za razliku od “grabežnog” kapitalizma, njezina jedina i isključiva svrha nije ostvarivanje profita.

Tvrtka može poslovati s pozitivnom nulom, čak ostvarivati i manjak u slučaju da su postignuti drugi ciljevi: stvaranje nove vrijednosti, uključivanje više domaćinstava u proizvodnju, a nezaposlenih Roma, studenata i srednjoškolaca u berbu. Za takav projekt možemo dobiti novac i iz Europske unije.
 

Velike su to stvari.

Neki kažu da sam ludo hrabar. Možda i jesam, ali priznajem da “grizem” kao i prvog dana kad sam stupio na dužnost načelnika, posebno zato što u ovim projektima vidim budućnost za mlade i djecu iz naše općine.

Svaštarenje…

Kakva je “poljoprivredna slika” vaše općine danas?

Prije 30-ak godina više od 80 posto ljudi je živjelo isključivo od poljoprivrede. Svaštarilo se, ali postojali su organizacijski oblici na koje su se ljudi mogli osloniti te prodati svoje proizvode. Danas je situacija loša. U Općini je oko 1.100 domaćinstava, a imamo oko 300 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Međutim, većinom je riječ o malim OPG-ima i svaštarenju, ne živi se isključivo od poljoprivrede.

Imamo 20-ak ozbiljnih proizvođača kravljeg mlijeka, tri kozjeg mlijeka i sira, tri tovljača junadi, četiri do pet ozbiljnijih proizvođača povrća te 20-ak proizvođača žita i industrijskog bilja. Imamo desetak vlasnika manjih plastenika, otprilike pet ozbiljnijih proizvođača bobičastog voća. U Općini je 4.200 hektara poljoprivrednog zemljišta, ali je, nažalost, prosječna površina 0,3 hektara po čestici. Imamo ukupno 12.000 parcela, što je grozan podatak, jer jasno govori koliko smo usitnjeni.


“Na općinskom zemljištu smo uzgojili zdrave krastavce u teškim vremenskim uvjetima, a berba je trajala od srpnja do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord!“

Zato ste pokrenuli još dva važna projekta, okrupnjavanja zemljišta te navodnjavanja, i to po uzoru na Sloveniju.

Ozbiljniji proizvođači imaju 10 do 20 hektara zemljišta, ali na sto različitih lokacija, pa cijene dane idu od jedne do druge da bi ih obradili i da bi proizvodnja imala smisla. To je grozno i zato je zemljište nužno okrupniti. A komasacija je osnovni preduvjet da se organiziraju projekti navodnjavanja. Zbog promjene klime, bez sustava navodnjavanja nema ništa. Proučavao sam ih na nekoliko primjera u Europskoj uniji, a na kraju sam došao do zaključka da je najbolji onaj koji je realiziran svega desetak kilometara od nas, u slovenskoj Gorišnici. Ta općina ima iste klimatske i pedološke karakteristike, imaju derivacijski kanal izdignut iznad tla, kao i mi, a imaju i akumulacijsko jezero.

Da bi se proveo projekt navodnjavanja, potrebno je okrupniti zemljišta.

Upravo su tako radili u Sloveniji, a nas taj posao tek čeka. Veliki broj ljudi nije sklon okrupnjavanju, jer smo i takav mentalitet. Međutim, moramo učiti od drugih. U našem kraju bi se trebalo različitim mjerama i stimulacijama potaknuti ljude da zemljište zamjene, prodaju, daju u najam, s ciljem da se od prosječnih 0,3 hektara po čestici formiraju do deset puta veće poljoprivredne parcele, od dva do pet ili deset hektara. To je važno zbog isplativosti poljoprivredne proizvodnje, zbog smanjenja troškova transporta i prijevoza, ali i zbog sustava za navodnjavanje.

Slovenski model

Zašto zagovarate slovenski model navodnjavanja?

Zato jer je tamo sredstvima EU-a izgrađena putna vodovodna mreža. Iskorištava se voda iz derivacijskog kanala ili pak iz podzemlja pomoću električne pumpe. Ključ je putna mreža, zahvaljujući čemu voda ide do svake parcele, a svaka ima brojač potrošnje vode. Svaki proizvođač plaća samo električnu energiju, i to prema stvarnoj potrošnji vode. U Sloveniji je cijeli projekt navodnjavanja sa 70 posto financirala EU, a ostatak država Slovenija i u manjem dijelu njihove jedinice lokalne samouprave.

Postigli su da poljoprivrednici imaju osigurano navodnjavanje za 70-ak eura godišnje po hektaru, što je zanemariv trošak. Kad bismo mi ovdje osigurali iste uvjete uz dvije do tri berbe ili žetve godišnje, ne vidim kako bi se trgovačkim lancima isplatilo uvoziti povrće iz Španjolske ili Nizozemske. Mi ćemo biti jeftiniji barem za cijenu transporta. Međutim, izgleda da najjednostavnija i najlogičnija rješenja kod nas najteže prolaze.

Hrvatska se dosad nije proslavila s poljoprivrednom politikom.

Poljoprivreda je u groznom stanju i nešto se učiniti mora. Devedesetih godina je država nekritički otvorila granice, pa su trgovački lanci počeli uvoziti robu iz inozemstva. Pogrešna poljoprivredna politika je u poticaje “bacila” 35 milijardi kuna, a taj novac je u prevelikom broju slučajeva otišao u krive ruke. U međuvremenu je poljoprivredna proizvodnja pala za 27 posto. Tko je tu lud?

Aktualna situacija s Agrokorom pokazuje pogubnost takvog stanja. Možda nas to osvijesti da se moramo organizirati i povući ključne poteze, a to je da se okrenemo finalnom poljoprivrednom proizvodu. Umjesto da se mučimo sa stotinama tisuća tona pšenice i kukuruza kao sirovinom, trebamo krenuti s obradom ili preradom i onda gotove proizvode plasirati u kuhinje hotela, škola i bolnica ili pak na police trgovina.

Općina stvorila tim mladih i stručnih ljudi

Tko će voditi sve te poljoprivredne, ali i druge projekte?
Općina Petrijanec je godinama bila rekorder po malom administrativnom aparatu: svih ovih godina je na 5.000 stanovnika radilo svega troje ljudi. Uspjeli smo sve odrađivati, jer skromni općinski proračun ne može više ni platiti. Za budućnost nam treba razvojni tim, pa smo se u tišini za to i pripremali. Danas imamo tim petero mladih ljudi, koji su svi redom fakultetski obrazovani, informatički odlično osposobljeni…  Bili su općinski stipendisti, nakon završetka studija neki su ovdje bili na stručnom osposobljavanju, a radili su na različitim projektima putem kojih se osiguravala i njihova plaća.

O kome je riječ?
Diplomirani inženjer geotehnike bavi se projektima, procedurama, natječajima i EU fondovima. Direktor općinske tvrtke Priroda je pak diplomirani inženjer šumarstva, a uz njega tu su i diplomirane ekomistice te diplomirana socijalna radnica, koje su radile na projektima za pomoć starijim osobama, projektima za poticanje zapošljavanja i projektima u kulturi. U Općinu će na stručno osposobljavanje stići još mladih ljudi, a svi će proći istu proceduru: radit će na EU i drugim projektima, čime će raditi za dobrobit sredine u kojoj žive, time će si zaraditi plaću, a sve uz minimalni trošak Općine.

Izvor:
Foto: RT

U fokusu

Zabrinuti Marofčani o spalionici: “Već smo iskusili gomilanje smeća, smrad i neadekvatno filtriranje kemikalija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Eko udruga „Naš zavičaj“ uspješno je organizirala javnu tribinu o utjecaju spalionice u Podrutama na okolna mjesta grada Novog Marofa.

U velikoj dvorani Kulturnog centra Ivan Rabuzin pred osamdesetak znatiželjnika u srijedu, 28. rujna, o spaljivanju otpada postupkom vakuumske pirolize govorili su prof. Stanko Uršić, inače umirovljeni fizikalni kemičar te bivši predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, te gradonačelnik Siniša Jenkač.

Uvodnim govorom prisutnima se obratio predsjednik Eko udruge „Naš zavičaj“ Ivica Đurkan koji je podsjetio kako je nedavno sasvim slučajno u javnost procurila vijest da se u krugu privatne tvrtke Omega nalazi peć za pirolizu, te da će ih investitor nabaviti još nekoliko.

Zvono na uzbunu

– Na sam spomen spaljivanja mještanima se oglasilo zvono na uzbunu. To je razumljivo jer smo ne tako davno, prije desetak godina, već jednom bili prevareni. Pojavom tvrtke BBS imali smo obećanje kako će sve što rade ili namjeravaju raditi – biti bezopasno. Bilo je govora o novom zapošljavanju, što je pohvalno, ali je potom uslijedio hladni tuš. Gomilanje smeća, smrad, neadekvatno filtriranje kemikalija i da ne nabrajam dalje. I kad se odjednom pojavila ideja o spalionici, mještani su se okupili, pobunili i rekli odlučno ne! Trajala je bitka za zdravlje dulje vrijeme, ali naši roditelji nisu odustali, uspjeli su zaustaviti ekološku bombu – ustvrdio je Đurkan.
Štoviše, napomenuo je kako se, nažalost, u novomarofskom kraju danas povijest ponavlja.

– Puno je tu analogije, s izuzetkom činjenice da je termin spalionice zamotan u novi celofan, pod imenom pirolize. I laici znaju da ništa nije bezopasno gdje se spaljuje otpad. Pogotovo smo nepovjerljivi kad nam se serviraju priče o takvim spalionicama u Austriji ili Njemačkoj. Da, vjerujemo kako je to u uljuđenom dijelu Europe možda i moguće, ali to su ipak uređene Države u kojima se poštuju svi zakoni i propisi. Mi pak živimo u Hrvatskoj, gdje kojekakvi smutljivci i tobožnji menadžeri, u utrci za brzom i velikom zaradom stručno izigraju sve propise. Ti menadžeri, koji smatraju kako će lako manipulirati mještanima, naletjeli su na čvrst zid. Ova mala oaza mira, ljepote i očuvanog okoliša, pruža perspektivu zdravom suživotu čovjeka i prirode – rekao je Đurkan poručivši kako nikome neće dozvoliti da naruši takvu koegzistenciju zbog privatnih interesa vođenih profitom.
Na njega se nadovezao gradonačelnik Grada Novog Marofa i saborski zastupnik Siniša Jenkač, koji se u svojem izlaganju osvrnuo na sve što je zadnjih godina učinjeno u sferi zbrinjavanja otpada na gradskom području. Najavio je i planove u skoroj budućnosti, vezane uz povećanje postotka recikliranog otpada. Odgovarajući na pitanje jednog od sudionika tribune, o tome podržava li rad Eko udruge “Naš zavičaj” u svjetlu protivljenja instaliranju spalionice u Podrutama, Jenkač je izjavio kako podržava rad udruge.

“Suluda ideja“

Na kraju je prof. dr. sc. Stanko Uršić opširno prezentirao svoja saznanja o aktualnoj problematici sa zbrinjavanjem otpada u RH. Za pokušaj instaliranja spalionice u Podrutama rekao je da je to „suluda ideja“ i da ta tema ne zaslužuje da se o njoj uopće govori!
– Ono što je iznimno važno i čemu moramo posvetiti pažnju, je briga o otpadu, na način da od njega ne stvaramo smeće, jer se ono ne može reciklirati. Na taj način vodimo i brigu o generacijama koje dolaze iza nas. Važno je što ćemo ostaviti našim nasljednicama i kakva će biti njihova kvaliteta života u tom pogledu – zaključio je Stanko Uršić.

Nastavite čitati

U fokusu

Dok Romi u Međimurju žive „u blatu“, Kajtazi u Istri gradi luksuzni objekt za Rome, ali za odabrane?

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Savez Roma Republike Hrvatske „Kali Sara“ u lipnju je za gotovo pola milijuna eura kupio atraktivno zemljište u Istri, točnije u Želiskima na Barbanštini, piše portal Istra24.

„Kali Sara“ već je uknjižen na spomenuto zemljište te su u međuvremenu angažirali i ovlašteni arhitektonski ured koji je izradio grafički prikaz novog projekta u Istri. Riječ je o projektu izgradnje tzv. Europskog romskog kulturno-sportskog centra.

Portal Istra24 od kolovoza pokušava od Saveza dobiti informacije u namjeri da predstavi projekt krovne romske zajednice u Hrvatskoj, čiji je osnivač i prvi predsjednik aktualni saborski zastupnik Veljko Kajtazi, a trenutna predsjednica je Suzana Krčmar.

Iz navedenog portala ističu da do danas nisu dobili nikakve službene povratne informacije o planiranom Europskom romskom kulturno-sportskom centru, konkretnim planovima i izvore financiranja, a nikakvih informacija o navedenom nema niti na stranicama Saveza „Kali Sara“.

Kako navode, u posjedu su grafičkog prikaza projekta koji je za „Kali Sara“ izradila tvrtka Global Connect d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu.

Luksuzni objekt?

S obzirom na izgled novog kompleksa u Želiskima, može se zaključiti da se planira gradnja luksuzne nekretnine i da će se investicija mjeriti u desecima milijuna kuna.

Naime, na površini građevne čestice koja se proteže na 6525 kvadrata, u planu je izgradnja  „zgrade javne i društvene namjene“ koja, navodi se u projektu, sadrži „više funkcionalnih cjelina u cilju organiziranja jedinstvenog kulturno-sportskog centra Roma u Hrvatskoj“.

Predviđeno je da slobodnostojeća građevina ima tri nadzemne etaže: prizemlje i dva kata te podrum. Među ostalim, planirani građevinski objekt trebao bi imati bazen, ambulantu, saunu, teretanu, kafić, blagovaonicu, kongresnu dvoranu, 14 soba i brojne druge prostorije. Više informacija o samom objektu pročitajte ovdje.

S obzirom na dostupne informacije, postavlja se pitanje – gradi li „Kali Sara“ zaista zgradu javne i društvene namjene, i za koga konkretno to gradi, ili je na pomolu gradnja turističkog objekta od kojeg će koristi imati samo odabrani?

Ne žele razgovarati

– Prodavali smo naše štale, kuće, stanove. Prodavali smo sve što smo imali, sve smo prodavali da bismo mogli na neki način skupiti novac. Dajte nas ostavite na miru. Gdje ste vi bili kada je bila deložacija Roma u Vodnjanu, zašto o tome ne želite pisati? Protjerali ste sve Rome u Vodnjanu – rekao je saborski zastupnik Veljko Kajtazi na novinarski upit o tome odakle Savezu novac za ovaj projekt, dok je predsjednica „Kali Sara“ Suzana Krčmar inzistirala da se o projektu zasad ne piše, a kasnije do nje nije ni bilo jednostavno doći te joj je službeni mobitel u više navrata bio isključen.

Dok u Istarskoj županiji prema zadnjem popisu živi 531 pripadnik romske manjine, od kojih 291 u Puli i 147 u Vodnjanu, u Međimurskoj županiji službeno žive 6954 Roma. Do njih je vrlo brzo stigla informacija da se u Istri gradi skupocjeni Romski kulturni centar.

Predsjednik Vijeća romske manjine Grada Čakovca Josip Petrović smatra da njihov saborski zastupnik Kajtazi zajedno s vodstvom Saveza, umjesto da rješava prave problema Roma u Međimurju, osobito spominjući romsko naselje Kuršanec, gradi „skupocjenu vilu na moru, bez da je o tome izvijestio romsku zajednicu“.

– Za koga to Kajtazi gradi? Za nas Rome koji i dalje živimo u nehumanim uvjetima, osobito u naselju Kuršanec, sigurno ne. Naše naselje broji oko 1500 Roma, a samo u Međimurju nas je sigurno više od 10 tisuća. U naselju Kuršanec uvjeti za život su katastrofalni. Taj centar u Istri je nepotreban. Bolje bi bilo da je naš saborski zastupnik za taj novac riješio osnovne životne uvjete brojnih romskih obitelji. Ljudi nemaju struju, žive u blatu, nema kanalizacije. Posebno nas je iziritiralo kada smo pročitali izjavu da je na upit kako su došli do novca, rekao da je prodao štalu! Kajtazi treba biti svjestan da su to naši novci, novci koje Savez dobiva od Republike Hrvatske i Europske unije. Najmanje što očekujemo je da znamo na što novac ide – rekao je Petrović za portal Istra24.

„Korist će imati samo oni uz Veljka Kajtazija“

Na pitanje hoće li Romi imati koristiti od novog centra u Istri, odgovara da će koristi imati samo neki – oni uz Veljka Kajtazija.

– To će biti isto kao i s knjižnicom u Zagrebu. Tko će tamo ići, kada nemamo ni automobile?! Nikakvih informacija o projektu mi nismo imali. Ja kao predstavnik romskog naselja saznao sam za novi kulturni centar iz medija. Oni to rade za svoju privatnu stvar. Kada prestane biti saborski zastupnik, Kajtazi će očito otvarati hotele. Novac koji dobiva Savez dolazi iz Europe, a oni tim novcem raspolažu kako oni žele. Evo, grade nekretnine u Istri, a mi o tome nemamo pojma. Punih 12 godina sam predstavnik jednog od najvećih romskog naselja u Hrvatskoj i mogu potvrditi da su mještani bili jako ljuti kada su čuli da se u Istri gradi vila, a naši Romi ovdje i dalje žive u katastrofalnim uvjetima. Nikada nismo dobili nikakvu obavijest koliko novaca Savez dobiva i kako se raspolaže tim novcem. No jednom će sve izaći na vidjelo. I ja sam bio član „Kali Sara“, ali su me izbacili jer sam vidio što rade. Dok on gradi vilu, naši Romi u Međimurju žive u blatu – jasan je Petrović.

Umjesto odgovora na upit iz medija, iz „Kali Sara“ proslijedili su link na intervju koji je Novom listu nedavno dao Kajtazi, no u njemu nisu dobiveni konkretni odgovori, već samo informacija koja se spominje u jednom dijelu teksta – „da se Centar financira sredstvima Saveza „Kali Sara“ sukladno Operativnom programu Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje od 2021. do 2024. godine te ugovoru s Vladinim Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina’, piše Istra24.

Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine u Istarskoj županiji Neđat Bajrami pak smatra da je ovakav centar itekako potreban Romima i da će u njega moći dolaziti svi koji žele, a ne samo Romi.

Primjedbe načelnika Barbana

S druge strane, načelnik Barbana Dalibor Paus ističe da sve što je u skladu s Prostornim planom Općine Barban, može se graditi. Za zgrade javne namjene to je najviše tri nadzemne etaže, odnosno devet metara do vijenca.

U samom uvodu Paus je rekao da se radi o projektu koji će se realizirati ili se neće realizirati te da to nema nikakve veze s narodnom pripadnošću.

– O tome je li sve u skladu s prostornim planovima, odlučiti će nadležni Upravni odjel za prostorno planiranje Istarske županije koji to radi u ime Općine Barban. Investitori su predali projekt za utvrđivanje uvjeta za dobivanje lokacijske dozvole. U toj fazi sva javnopravna tijela daju svoje eventualne uvjete ili primjedbe. I Općina Barban je uputila određene primjedbe jer i nama se čini da je sadržaj unutar tog projekta više komercijalnog karaktera, nego što je to društveno-kulturne namjene. Po tom smo pitanju uputili primjedbe, a Općini Barban to je važno s aspekta na koji način će se u nekom momentu obračunavati komunalna naknada, odnosno komunalni doprinos koji se razlikuje s obzirom na namjenu – rekao je Paus, koji se slaže se s time da projekt više nalikuje na jedan mini hotel, nego sportski centar.

Opširnije o temi pročitajte ovdje.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje