SUSRET
Općina Petrijanec na čelu s načelnikom Vladimirom Kurečićem je prva u Hrvatskoj prošle godine krenula s javnim poljoprivrednim nasadima.
Prizori srednjoškolaca i studenata koji po najvećim vrućinama beru krastavce, koje je Općina potom od njih otkupila, pokazali su da se i kod nas mogu napraviti čuda ako imate viziju, znanje i upornost da svoje ideje provedete u djela. A baš te osobine krase Vladimira Kurečića, najdugovječnijeg načelnika u Varaždinskoj županiji.
Priroda d.o.o. će održavati i javne površine te upravljati grobljima
Javni nasadi krastavaca bili su samo početak. Općina je osnovala tvrtku Priroda d.o.o., koja je krenula s novim velikim projektom. Pripremaju općinsko zemljište na kojem će ujesen biti zasađeno bobičasto voće, a istovremeno je u pripremi veliki pilot-projekt okrupnjavanja zemljišta i navodnjavanja. Ciljevi su vrlo jasni: osnažiti poljoprivredu, a time osigurati glavni ili dodatni izvor prihoda za oko 1.100 domaćinstava u šest naselja, među kojima i za srednjoškolce, studente, Rome i dugotrajno nezaposlene.
Poljoprivredne projekte Općine Petrijanec, koji se podudaraju s ciljevima Vlade, koja podupire uspostavu poljoprivrednih centara za više općina, pohvalio je u Zelendvoru u petak i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Bili su to povodi za razgovor s Vladimirom Kurečićem, načelnikom Petrijanca koji ovu dužnost obnaša u već petome mandatu.
Jako su nam važni mali proizvođači, koji imaju ukupno hektar do dva poljoprivrednog zemljišta, a u pravilu je riječ o okućnicama. S obzirom na tp da veliki broj naših stanovnika radi za minimalna primanja, mi smo još prije osam godina započeli sa subvencioniranjem proizvodnje povrća na malim površinama. Subvencioniramo proizvodnju krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka, dakle povrća za koje je potrebno više ulaganja i ljudskog rada.
U programu je 30-ak obitelji, a mi smo s vrlo visokim postotkom sufinancirali nabavu sustava navodnjavanja “kap po kap”, folija za zaštitu zemljišta, mreža, zaštite, sadnog materijala,… Obitelji su Općini u pravilu plaćali ujesen, kad su dobili novac za urod. Time smo im pomogli, jer smo ih na neki način i kreditirali.
Kad smo krenuli s projektom velikih nasada krastavaca na pola hektara općinskog zemljišta, mnogi su na to podozrivo gledali. Međutim, postigli smo fantastične rezultate. Prvo, proizveli smo novu vrijednost, 25 tona krastavaca, i to u lošim vremenskim uvjetima. Nasad je bio potpuno zdrav, a berba je trajala od početka srpnja sve do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord! (Smijeh.)
Nije to, međutim, jedino i najvažnije. U polju krastavaca bilo je predivno vidjeti mlade ljude kako vrijedno rade.
Na to smo ponosni! Zaposlili smo 60-ero srednjoškolaca i studenata, koje smo na ogromno zadovoljstvo uspjeli privući na njivu. Uvjerili su se da ima smisla raditi. Disciplinirano su dolazili na berbu, a za svoj rad su bili plaćeni kao što smo im obećali, u lipu.
Pojavili su se problemi s plasmanom, jer je glavni otkupljivač prestao s otkupom, no uspjeli smo plasirati gotovo sve, i to putem zelene tržnice i trgovačkih lanaca, dio je otišao na Jadran, a dio čak u Sloveniju, gdje je privatna kiseljara ostala bez krastavaca. Ostatak krastavaca smo sami ukiselili, iz štosa, a tih 1.200 staklenki smo poklonili. Time smo došli do finalnog proizvoda, a to je ono što nedostaje u hrvatskoj poljoprivredi. Zato s velikim zadovoljstvom mogu reći da smo s javnim poljoprivrednim nasadima ostvarili brojne odlične efekte: pokrenuli smo proizvodnju, zaposlili mlade ljude i, konačno, uspjeli doći i do finalnog proizvoda.
Osobno već nekoliko godina planiram da se u Općini uspostavi Logistički centar za poljoprivredu, koji nam je nasušno potreban otkako su nestale zadruge i kombinati, i to kako bi se putem njega organizirala proizvodnja, nabavljao repromaterijal, a proizvodi bi se – što je iznimno važno – organizirano plasirali ili prerađivali. I uspjeli smo! U siječnju je s radom počela tvrtka Priroda d.o.o., koja je u 100-postotnom vlasništvu Općine. Ima dvije uloge, a mogao bih je usporediti s varaždinskim Parkovima.
Naša Priroda će, slično kao i Parkovi, raditi na uređenju javnih površina, parkova, zelenila i cvjetnjaka te na zimskom održavanju cesta, a ujedno će upravljati grobljima u Petrijancu i Novoj Vesi. Međutim, djelovat će i kao logistički centar za poljoprivredu. Oni će preuzeti brigu o proizvodnji krastavaca te će biti nositelji organizacije proizvodnje krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka kod kooperanata, naših OPG-ova. A to nije sve. Upravo pripremamo zemljište u vlasništvu Općine na kojem ujesen kreće sadnja trajnih nasada borovnica, malina i kupina, o čemu će brigu također voditi općinska tvrtka.
Za početak će to biti na 3,5 hektara zemljišta u Strmcu Podravskom. Bio je to šumarak, šikara, što smo srušili i počistili, a upravo završava priprema za sadnju djeteline. Ujesen kreće sadnja borovnica, malina i kupina. Trenutno baš raspravljamo o sortama koje ćemo zasaditi, jer želimo dobiti što duže razdoblje berbe, od proljeća do jeseni. Ne želimo imati monokulturu koja će roditi u jednom mjesecu, u kolovozu, primjerice, pa ne znaš kud s urodom, a otkupljivači te ucjenjuju za cijenu.
Predstoji nam i donošenje konačne odluke o tehnologiji proizvodnje, a već smo u pregovorima s HBOR-om o kreditnom zaduženju, kojim bismo financirali pripremu tla, sadni materijal, ali i ograđivanje cijelog prostora. Za to će nam biti potrebno manje od milijun kuna, a kredit je uz grace period od tri godine. Riječ je o velikom trajnom nasadu, a do još većih brojki ćemo doći s vremenom.
Na berbi krastavaca lani su zaposlili
60-ero srednjoškolaca i studenata, koji su se uvjerili da ima smisla raditi
Zato jer je to nužno. Nije svejedno doći, primjerice, trgovačkim lancima s 50 ili s 500 tona borovnica ili bilo kojeg drugog voća ili povrća. Moraš biti ozbiljan proizvođač ako hoćeš imati dugoročne ugovore. Na proizvodnju koju će voditi Priroda d.o.o. “dodat” ćemo kooperante, puno malih proizvođača iz naše Općine, a s vremenom nam se mogu priključiti i proizvođači iz susjednih općina.
Nitko u našem kraju nema 3,5 hektara zemljišta u komadu, nego imamo puno OPG-ova koji imaju po pola hektara. Njih ćemo kreditirati repromaterijalom, a kad nasadi počnu roditi, vraćat će sredstva. Na početku će im biti “na knap”, ali kasnije značajan prihod za domaćinstvo. A to je važan cilj, osigurati dodatne prihode za domaćinstva, jer većina naših mještana ima minimalna primanja, oko 3.000 kuna mjesečno.
Tako je, to je treći jako važan efekt cijelog ovog projekta, jer ako imaš hladnjače, ne moraš isti dan plasirati robu, a uz to se otvara i mogućnost prerade. S linijom za sušenje, mljevenje, gnječenje, proizvodnju kompota ili soka može se organizirati i prerada. Pojedinac to ne može sam, a prerada je važna. Opet moram reći – jako je važno doći do finalnog proizvoda, ali i još jedna stvar.
Što je još važno?
Velikim nasadima krastavaca, a sada i bobičastog voća, osiguravamo sezonski posao za srednjoškolce i studente, ali i za dugotrajno nezaposlene putem javnih radova, kao i za romsku populaciju. To je naša poruka velikom broju mladih ljudi da se emancipiraju i dođu raditi. Priroda d.o.o. je općinska tvrtka i može se baviti socijalnim poduzetništvom. Za razliku od “grabežnog” kapitalizma, njezina jedina i isključiva svrha nije ostvarivanje profita.
Tvrtka može poslovati s pozitivnom nulom, čak ostvarivati i manjak u slučaju da su postignuti drugi ciljevi: stvaranje nove vrijednosti, uključivanje više domaćinstava u proizvodnju, a nezaposlenih Roma, studenata i srednjoškolaca u berbu. Za takav projekt možemo dobiti novac i iz Europske unije.
Neki kažu da sam ludo hrabar. Možda i jesam, ali priznajem da “grizem” kao i prvog dana kad sam stupio na dužnost načelnika, posebno zato što u ovim projektima vidim budućnost za mlade i djecu iz naše općine.
Prije 30-ak godina više od 80 posto ljudi je živjelo isključivo od poljoprivrede. Svaštarilo se, ali postojali su organizacijski oblici na koje su se ljudi mogli osloniti te prodati svoje proizvode. Danas je situacija loša. U Općini je oko 1.100 domaćinstava, a imamo oko 300 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Međutim, većinom je riječ o malim OPG-ima i svaštarenju, ne živi se isključivo od poljoprivrede.
Imamo 20-ak ozbiljnih proizvođača kravljeg mlijeka, tri kozjeg mlijeka i sira, tri tovljača junadi, četiri do pet ozbiljnijih proizvođača povrća te 20-ak proizvođača žita i industrijskog bilja. Imamo desetak vlasnika manjih plastenika, otprilike pet ozbiljnijih proizvođača bobičastog voća. U Općini je 4.200 hektara poljoprivrednog zemljišta, ali je, nažalost, prosječna površina 0,3 hektara po čestici. Imamo ukupno 12.000 parcela, što je grozan podatak, jer jasno govori koliko smo usitnjeni.
“Na općinskom zemljištu smo uzgojili zdrave krastavce u teškim vremenskim uvjetima, a berba je trajala od srpnja do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord!“
Ozbiljniji proizvođači imaju 10 do 20 hektara zemljišta, ali na sto različitih lokacija, pa cijene dane idu od jedne do druge da bi ih obradili i da bi proizvodnja imala smisla. To je grozno i zato je zemljište nužno okrupniti. A komasacija je osnovni preduvjet da se organiziraju projekti navodnjavanja. Zbog promjene klime, bez sustava navodnjavanja nema ništa. Proučavao sam ih na nekoliko primjera u Europskoj uniji, a na kraju sam došao do zaključka da je najbolji onaj koji je realiziran svega desetak kilometara od nas, u slovenskoj Gorišnici. Ta općina ima iste klimatske i pedološke karakteristike, imaju derivacijski kanal izdignut iznad tla, kao i mi, a imaju i akumulacijsko jezero.
Upravo su tako radili u Sloveniji, a nas taj posao tek čeka. Veliki broj ljudi nije sklon okrupnjavanju, jer smo i takav mentalitet. Međutim, moramo učiti od drugih. U našem kraju bi se trebalo različitim mjerama i stimulacijama potaknuti ljude da zemljište zamjene, prodaju, daju u najam, s ciljem da se od prosječnih 0,3 hektara po čestici formiraju do deset puta veće poljoprivredne parcele, od dva do pet ili deset hektara. To je važno zbog isplativosti poljoprivredne proizvodnje, zbog smanjenja troškova transporta i prijevoza, ali i zbog sustava za navodnjavanje.
Zato jer je tamo sredstvima EU-a izgrađena putna vodovodna mreža. Iskorištava se voda iz derivacijskog kanala ili pak iz podzemlja pomoću električne pumpe. Ključ je putna mreža, zahvaljujući čemu voda ide do svake parcele, a svaka ima brojač potrošnje vode. Svaki proizvođač plaća samo električnu energiju, i to prema stvarnoj potrošnji vode. U Sloveniji je cijeli projekt navodnjavanja sa 70 posto financirala EU, a ostatak država Slovenija i u manjem dijelu njihove jedinice lokalne samouprave.
Postigli su da poljoprivrednici imaju osigurano navodnjavanje za 70-ak eura godišnje po hektaru, što je zanemariv trošak. Kad bismo mi ovdje osigurali iste uvjete uz dvije do tri berbe ili žetve godišnje, ne vidim kako bi se trgovačkim lancima isplatilo uvoziti povrće iz Španjolske ili Nizozemske. Mi ćemo biti jeftiniji barem za cijenu transporta. Međutim, izgleda da najjednostavnija i najlogičnija rješenja kod nas najteže prolaze.
Poljoprivreda je u groznom stanju i nešto se učiniti mora. Devedesetih godina je država nekritički otvorila granice, pa su trgovački lanci počeli uvoziti robu iz inozemstva. Pogrešna poljoprivredna politika je u poticaje “bacila” 35 milijardi kuna, a taj novac je u prevelikom broju slučajeva otišao u krive ruke. U međuvremenu je poljoprivredna proizvodnja pala za 27 posto. Tko je tu lud?
Aktualna situacija s Agrokorom pokazuje pogubnost takvog stanja. Možda nas to osvijesti da se moramo organizirati i povući ključne poteze, a to je da se okrenemo finalnom poljoprivrednom proizvodu. Umjesto da se mučimo sa stotinama tisuća tona pšenice i kukuruza kao sirovinom, trebamo krenuti s obradom ili preradom i onda gotove proizvode plasirati u kuhinje hotela, škola i bolnica ili pak na police trgovina.
Tko će voditi sve te poljoprivredne, ali i druge projekte?
Općina Petrijanec je godinama bila rekorder po malom administrativnom aparatu: svih ovih godina je na 5.000 stanovnika radilo svega troje ljudi. Uspjeli smo sve odrađivati, jer skromni općinski proračun ne može više ni platiti. Za budućnost nam treba razvojni tim, pa smo se u tišini za to i pripremali. Danas imamo tim petero mladih ljudi, koji su svi redom fakultetski obrazovani, informatički odlično osposobljeni… Bili su općinski stipendisti, nakon završetka studija neki su ovdje bili na stručnom osposobljavanju, a radili su na različitim projektima putem kojih se osiguravala i njihova plaća.
O kome je riječ?
Diplomirani inženjer geotehnike bavi se projektima, procedurama, natječajima i EU fondovima. Direktor općinske tvrtke Priroda je pak diplomirani inženjer šumarstva, a uz njega tu su i diplomirane ekomistice te diplomirana socijalna radnica, koje su radile na projektima za pomoć starijim osobama, projektima za poticanje zapošljavanja i projektima u kulturi. U Općinu će na stručno osposobljavanje stići još mladih ljudi, a svi će proći istu proceduru: radit će na EU i drugim projektima, čime će raditi za dobrobit sredine u kojoj žive, time će si zaraditi plaću, a sve uz minimalni trošak Općine.
Izvor:
Foto: RT
Ludbreg i okolne općine funkcionalno se spajaju, među prvima u Hrvatskoj, a ludbreško Gradsko vijeće još u srpnju ove godine donijelo je odluku o zajedničkom obavljanju poslova javne nabave i poslove pripreme i provedbe razvojnih projekata s općinama Martijanec, Sveti Đurđ, Veliki Bukovec i Mali Bukovec.
Nedavno je tu odluku potvrdilo i Vijeće Općine Veliki Bukovec. Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić istaknuo je da se nada da će odluke prihvatiti i ostale općine, a potom slijedi prijava Ministarstvu financija spajanja prve razine kako bi ostvarili potpore, a zatim je potrebno uskladiti proračune.
Spomenimo i da su Ludbreg i okolne općine dosad imali zajedničko obavljanje djelatnosti komunalnog redara, kao i neke druge jedinice lokalne samouprave na našem području. Osim toga, već dulje vrijeme zajednički nastoje ostvariti projekt integriranog prijevoza, ali zasad nisu naišli na razumijevanje države.
Također, tu je i spajanje putem komunalnih društava i javnih funkcija koje je zakon propisao kao obvezne i za gradove i za općine.
– S obzirom na to da Lukom koji je u vlasništvu Grada Ludbrega, ali i susjednih općina Martijanec, Sveti Đurđ, Mali Bukovec, Veliki Bukovec ionako funkcionira na cijelom tom području očekujemo da rebalansom proračuna susjednih općina prijavimo i taj dio kao funkcionalno spajanje, zapravo da se ono što se već radi malo drugačije definira te na taj način ostvare poticaji države – kaže Bilić.
Što se same odluke o funkcionalnom spajanju tiče, Bilić ističe da je to tek prvi korak.
– Povezivanje i suradnja su ključni ako želimo razvijati ovaj naš kraj. Praktički od osnutka države stvara se ovisnost o Zagrebu, što politički, što u samom funkcioniranju, a prvenstveno financiranju. Brojne općine u Hrvatskoj ne mogu si priuštiti velike projekte jer nemaju u proračunima dovoljno sredstava za sufinanciranje pa se ni ne javljaju na EU fondove. Mi smo mali, ali dovoljno veliki zajedno da znamo i razumijemo potrebe naših ljudi, a po pitanju EU fondova otvara se sve više mogućnosti za sufinanciranja upravo na ovakvim mikro cjelinama kao što su Ludbreg i okolne općine – objašnjava Bilić.
Svjestan je, kaže, da kod ljudi možda postoji bojazan vezano za povezivanje općina.
– Ljudi imaju, da tako kažem, loša sjećanja na bivšu općinu Ludbreg i s perspektive primjerice mještana Velikog i Malog Bukovca, Svetog Đurđa ili Martijanca meni je potpuno jasno i razumljivo da se ljudi boje da će se manje ulagati ako dođe do spajanja. Imamo tu nesreću da smo na rubnom dijelu županije, sam sjever Hrvatske uvijek je nekako bio zapostavljen, a vrh države nas redovito posjećuje pred izbore. Imamo vrijedne ljude, prirodnu baštinu i nebrojeno puno potencijala, koji nismo iskoristili. To nije samo turizam, iako zadnjih godina zaista puno radimo na razvoju te gospodarske grane. Zato smo i osnovali Turističku zajednicu Centra svijeta, koju čine Ludbreg, Veliki i Mali Bukovec, Sveti Đurđ, Martijanec i Jalžabet. Na tom primjeru vidimo koliko znači suradnja. I ne da sam uvjeren, nego garantiram da bi daljnjim povezivanjem općina otvorili vrata za puno veća ulaganja, u sve općine. Za razliku od vremena bivše Općine Ludbreg sada novca ima, čeka u EU fondovima, a zbog smanjenog financijskog kapaciteta pojedinih općina taj novac ostaje neiskorišten. Tu je i nedostatak stručnih kadrova koji bi u općinama projekte pripremali. Iako je možda kriva percepcija da ljudi po općinama ne rade ništa, to zaista nije tako. Naša država i dalje ima ogromni birokratki aparat, koji JLS-ovi moraju zakonski poštovati. Grad Ludbreg s druge strane ima i kapaciteta i stručnih kadrova da takve projekte izradi i privede kraju. I zato je ovo funckionalno spajanje tek jako dobar početak – kaže Bilić.
Na građanima je pak da odluče hoće li općine i gradovi prijeći i onaj drugi korak, a to je potpuno spajanje JLS-ova. Upravo bi građani trebali odlučiti je li bolje primjerice spojiti Veliki i Mali Bukovec, Martijanec i Sveti Đurđ, ili pak pojedinu općinu ili sve njih s Gradom Ludbregom.
A mještani tih općina trebaju si, kaže Bilić, postaviti pitanje što oni dobivaju spajanjem. Ono što bi prema Bilićevom mišljenju trebali dobiti je jeftinija birokracija i hladni pogon JLS-ova i vrijedne projekte. I to ne projekti na papiru, već realni, opipljivi i okom vidljivi.
– Ljudima je bitno da imaju standard kakav zaslužuju, od cesta, uređenih ulica, pa do ulaganja u obrazovanje. Tu naravno dolazimo i do gospodarstva. Jer kad je neko područje opremljeno infrastrukturom, kad potencijalni investitori vide da su oni koji su zaduženi za razvoj, a to bi trebali biti načelnici i gradonačelnici, onda investicije dolaze prirodno. Naši ljudi nisu zaslužili da budu potplaćeni, da rade za premale plaće i jedva preživljavaju mirovinu, da im se stalno govori da nema novca da bi im se uredila ulica ili pokrenuo neki turistički projekt… Predugo smo bili rubno područje županije i zadnja misao onih koji vode državu. Ne bunimo se, ne galamimo, nemamo morsku obalu, ali zato imamo prirodne ljepote kakvima se rijetki mogu pohvaliti. I zato je vrijeme da radimo zajedno, bez obzira na političke opcije. Jer ne možemo očekivati da će nam država pomagati, osim kad su neki izbori. Vidimo koliko imaju razumijevanja za jeftiniji i dostupniji prijevoz koji želimo pokrenuti – rekao je Bilić.
Funkcionalno spojene općine i gradovi zadržat će ista sredstva iz proračuna koja su im bila na raspolaganju prije spajanja, i to tijekom najmanje dvogodišnjeg razdoblja, a poticaji će pokriti i jednokratne troškove spajanja te će dobiti i dodatna poticajna sredstva temeljena na postignutim uštedama u sljedećih pet godina. Početni parametri za razradu modela bit će potrebe općina, proračunski kapaciteti, broj stanovnika ili broj potencijalnih korisnika usluga.
– Važno je naglasiti da i u prvoj i drugoj varijanti Ministarstvo plaća plaće službenicima u određenom iznosu, odnosno Ministarstvo u omjeru od 50 posto financira plaće tih službenika što zapravo u mnogome rasterećuje proračun – pojašnjava Bilić.
Funkcionalno spajanje također bi moglo uključivati i gradsku knjižnicu.
– Zamišljeno je da naša Gradska knjižnica Mladen Kerstner bude i od susjednih općina s obzirom da ona to već i je. Mještani susjednih općina već godinama korisnici su usluga i programa, a do sada nisu sudjelovali u radu knjižnice na način da sufinanciraju kupnju knjiga, plaće zaposlenika – kaže Bilić.
Ona posljednja razina je spajanje općina međusobno, odnosno spajanje gradova i općina, a o tome će, kaže Bilić, odluku donijeti građani.
– Država je išla tu na jedan samovoljan način, odnosno ponudila je svima opciju da ukoliko se odluče spojiti, primjerice Veliki Bukovec s Ludbregom kroz pet godina dobiva Općina za određene projekte fiksni iznos iz Ministarsva financija koji se mora potrošiti unutar te Općine. To su značajna sredstva kojima se dodatno može urediti sve ono što se možda ranije nije stiglo, poput groblja, cesta, rasvjete odnosno bilo koji projekti koji se tim sredstvima financiraju. U ovom trenutku to možda zvuči ambiciozno, ali zapravo puno jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj ne funkcionira, nemaju dovoljno novaca za plaće, nemaju niti jedne ustanove na svome terenu što je samo znak da ne ispunjavaju svoju zadaću i mišljenja sam da je država krenula ovako jednim dobrim putem da kroz poticaje i promišljanja samih građana kad osjete da im se kvaliteta života može popraviti i uvide mogućnost korištenja sredstava da će doći i do prvih takvih spajanja tijekom iduće godine, ali i u budućnosti. Nadam se da ćemo i mi ovim funkcionalnim spajanjem pokazati da kvaliteta života naših stanovnika bude bolja, da ljepše i ugodnije žive – zaključuje Bilić.
Prema B modelu, koji podrazumijeva dobrovoljno spajanje odnosno pripajanje područja jedne ili više jedinica lokalne samouprave drugoj jedinici lokalne samouprave, pravo na pomoć ostvaruju one koje su po indeksu razvijenosti razvrstane u skupinu I. do V.
Sredstva pomoći na ime poticaja za dobrovoljno funkcionalno spajanje jedinice lokalne samouprave ostvaruju u razdoblju od pet godina od dana donošenja akta Ministarstva financija o dodjeli pomoći na ime poticaja za dobrovoljno funkcionalno spajanje sukladno Odluci.
Jedinica kojoj je pripojeno područje jedne ili više jedinica ostvaruje pak pomoć iz državnog proračuna za ove namjene:
– jednokratna pomoć za otplatu ostalih dospjelih obveza jedinice lokalne samouprave čije se područje pripojilo drugoj jedinici lokalne samouprave i njezinih proračunskih korisnika, sa stanjem na dan 30. lipnja 2022.
– podmirenje jednokratnih materijalnih troškova spajanja.
Vezano za tekuće i kapitalne pomoći u razdoblju od pet godina od dana spajanja:
– pomoć u godišnjem iznosu koji je dva puta veći od iznosa fiskalnog izravnanja pripojene jedinice lokalne samouprave u godini prije spajanja. Minimalno 50 % navedenih sredstava se mora koristiti za kapitalne projekte od kojih koristi imaju stanovnici pripojene jedinice lokalne samouprave,
– pomoć za kapitalne projekte u ukupnom iznosu do najviše 7,5 milijuna kuna.
Ostala financijska sredstva:
– pomoć za otplatu svih kreditnih obveza jedinice lokalne samouprave čije se područje pripojilo drugoj jedinici lokalne samouprave i njezinih proračunskih korisnika, sa stanjem na dan 30. lipnja 2022., umanjeno za sve otplate do dana stvarnog spajanja.
U Čakovcu je prošlog tjedna održano predstavljanje Nezavisne platforme Sjever (NPS), a član predsjedništva je i ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić.
– Većina ljudi danas zazire od politike, a to je i potpuno razumljivo. Velike stranke koje djeluju u Zagrebu godinama vode istu politiku, koja se često čini kao da nema puno doticaja sa stvarnim problemima ljudi. Ponekad izgubite i volju i energiju kad nastojite provesti projekte za koje znate da su od velikog značaja za naše sugrađane, a onda naiđete na blokadu, bilo birokratsku, bilo političku. Nezavisna platforma Sjever okuplja ljude koji to razumiju i iskreno se žele baviti konkretnim stvarima, a dobrodošli su svi koji misle isto. Ovo nije ni bivši HNS, bivši Reformisti, ni bivši SDP, ovo je prva politička opcija koja ne vuče krakove iz Zagreba, nismo ništa nikome dužni u politici, nego smo se našli jer imamo isti cilj, a to je razvoj kraja u kojem živimo – kaže nam Bilić.
– Ne govorimo bezveze da je ovaj kraj godinama bio zapostavljen, vjerojatno i zato jer se nismo dovoljno glasno bunili. U prirodi Međimuraca, Zagoraca i Podravaca je da vrijedno rade, a kad je teško onda se radi još i više. I umjesto da se taj trud nagradi, imamo situaciju da nas se marginalizira. Zato mi je drago da se napokon dogodilo ono o čemu se zapravo godinama priča, a to je da sjever ima svoju političku opciju. To je jedini način da nas se čuje u Saboru, da nas napokon počnu doživljavati u Vladi i da se nastavimo razvijati još bržim tempom – rekao je Bilić.
Međimurski župan i predsjednik Nezavisne platforme Sjever kaže da je ova politička platforma zapravo pokret razvoja, pokret visoke ljudske osjetljivosti prema sugrađanima, pokret koji će s osobitim poštovanjem promovirati vrijednosti hrvatskog sjevera.
– Ljudi koji su od početka okupljeni u našu platformu su neposredno izabrani uspješni načelnici, gradonačelnici, članovi predstavničkih tijela koji imaju rezultate, znaju kojim smjerom treba ići i koji su dokazano poštovani u svojim sredinama. Želimo snažno Međimurje, Zagorje, Podravinu, varaždinski kraj, želimo utjecajni hrvatski sjever, želim da i dalje rastemo, razvijamo se, promoviramo naše vrijednosti i potencijale i pozicioniramo se kao regija uspjeha, znanja, ponosa, a katkada i prkosa, i da budemo nezaobilazan faktor koji će se pitati u svakoj sastavnici nacionalne izvršne i predstavničke vlasti – rekao je Posavec.
Također ističe i kako je centralizirani sustav države nepravedan prema sjevernom dijelu Hrvatske.
– Ako pogledamo nekoliko važnih ekonomskih pokazatelja poput razine industrijske proizvodnje, omjer uvoza i izvoza roba, razine produktivnosti, razine zaposlenosti, to znači da u takvim okolnostima je posljedično i veći udio poreznih prihoda ostvarenih na Hrvatskom sjeveru odlazio u središnju državnu blagajnu nego što se vraćao u ovo područje u kojemu je ta vrijednost i stvorena. Tako je taj visokocentralizirani sustav ujedno i duboko nepravedan prema Hrvatskom sjeveru, odnosno prema svim onim sredinama u kojima se stvara veći udio društvenog bogatstva, koje se onda redistribuira političkom voljom centralne vlasti. Svi naši dosadašnji rezultati od obnove brojnih škola, gospodarski rezultati, turističke nagrade, prepoznavanje od strane domaćih i međunarodnih institucija nisu cilj već sredstvo da budemo još bolji, još kreativniji i da visoko podignuta ljestvica očekivanja bude svake godine i realizirana – ističe Posavec dodajući kako svaki rezultat u životu i politici, svaka donesena odluka, ali i svaka pogreška je jedno veliko iskustvo koje daje snagu, sigurnost i motivaciju za daljnji rad, osobito u vremenu i okolnostima u kojima se nalazimo, a koja nisu laka.
Ovih dana radovi na rotoru kod Kauflanda u Zagrebačkoj ulici u Varaždinu privedeni su kraju. Maknut je i semafor kojim se regulirao promet tijekom radova.
O temi prometne regulacije u jednoj od najprometnijih ulica u Varaždinu razgovaralo se i na prošloj sjednici Gradskog vijeća.
SDP-ovu vijećnicu Klaru Huzjak zanimalo je planira li se sinkronizacija prometa na novom rotoru sa semaforima na križanju Zagrebačke i Gospodarske ulice.
Gradonačelnik Bosilj podsjetio je da je cijela ta zona Varteksovog kompleksa proglašena državnim strateškim interesom, čime je Grad Varaždin izgubio ingerenciju nad tim područjem. Dodao je kako je Gradu to nametnuto.
– Odredili su da će tamo biti trgovački centar, a mi smo samo mogli pritisnuti investitora neka napravi rotor, a ne samo skretanje prema svojem parkiralištu. Znamo da je taj rotor blizu raskrižja Zagrebačke i Gospodarske i zato radimo projekt za taj dio. Iduće godine raspisat ćemo natječaj za izvođenje radova i u proračunu za 2024. bit će osigurana sredstva za izvođenje radova na rotoru Zagrebačka – Gospodarska, kako bismo to raskrižje prilagodili prometu. U međuvremenu je napravljen elaborat za malo drugačiju regulaciju semafora, kako bi promet bio protočniji – najavio je Bosilj.
“Ovaj Hyundai Tucson treba mi, treba mi… “ – oduševljeno zbori mlada pjevačica Zsa Zsa koja je ovih dana preuzela ...
Uspješnost i kontinuiran rast poduzeća ISEMA d.o.o. garancija su nastavka daljnjeg poslovnog uspjeha. Direktor poduzeća ISEMA d.o.o., Anton Ivšić navodi...
Zbog proširenja proizvodnih pogona i rasta opsega poslovanja LTH Alucast d.o.o. traži kadar za tehničku podršku u proizvodnji Objavljujemo oglase...
