Povežite se s nama

U fokusu

Nakon krastavaca, Općina Petrijanec kreće s proizvodnjom borovnica, malina i kupina

Objavljeno:

- dana

SUSRET

Općina Petrijanec na čelu s načelnikom Vladimirom Kurečićem je prva u Hrvatskoj prošle godine krenula s javnim poljoprivrednim nasadima.

Prizori srednjoškolaca i studenata koji po najvećim vrućinama beru krastavce, koje je Općina potom od njih otkupila, pokazali su da se i kod nas mogu napraviti čuda ako imate viziju, znanje i upornost da svoje ideje provedete u djela. A baš te osobine krase Vladimira Kurečića, najdugovječnijeg načelnika u Varaždinskoj županiji.

Priroda d.o.o. će održavati i javne površine te upravljati grobljima

Javni nasadi krastavaca bili su samo početak. Općina je osnovala tvrtku Priroda d.o.o., koja je krenula s novim velikim projektom. Pripremaju općinsko zemljište na kojem će ujesen biti zasađeno bobičasto voće, a istovremeno je u pripremi veliki pilot-projekt okrupnjavanja zemljišta i navodnjavanja. Ciljevi su vrlo jasni: osnažiti poljoprivredu, a time osigurati glavni ili dodatni izvor prihoda za oko 1.100 domaćinstava u šest naselja, među kojima i za srednjoškolce, studente, Rome i dugotrajno nezaposlene.

Poljoprivredne projekte Općine Petrijanec, koji se podudaraju s ciljevima Vlade, koja podupire uspostavu poljoprivrednih centara za više općina, pohvalio je u Zelendvoru u petak i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Bili su to povodi za razgovor s Vladimirom Kurečićem, načelnikom Petrijanca koji ovu dužnost obnaša u već petome mandatu.

Fantastični rezultati

Općina Petrijanec već godinama novčano potiče specifičnu poljoprivrednu proizvodnju. Zašto?

Jako su nam važni mali proizvođači, koji imaju ukupno hektar do dva poljoprivrednog zemljišta, a u pravilu je riječ o okućnicama. S obzirom na tp da veliki broj naših stanovnika radi za minimalna primanja, mi smo još prije osam godina započeli sa subvencioniranjem proizvodnje povrća na malim površinama. Subvencioniramo proizvodnju krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka, dakle povrća za koje je potrebno više ulaganja i ljudskog rada.

U programu je 30-ak obitelji, a mi smo s vrlo visokim postotkom sufinancirali nabavu sustava navodnjavanja “kap po kap”, folija za zaštitu zemljišta, mreža, zaštite, sadnog materijala,… Obitelji su Općini u pravilu plaćali ujesen, kad su dobili novac za urod. Time smo im pomogli, jer smo ih na neki način i kreditirali.
 

Prošle godine ste pokrenuli jedinstvene javne poljoprivredne nasade. Jeste li zadovoljni rezultatima?

Kad smo krenuli s projektom velikih nasada krastavaca na pola hektara općinskog zemljišta, mnogi su na to podozrivo gledali. Međutim, postigli smo fantastične rezultate. Prvo, proizveli smo novu vrijednost, 25 tona krastavaca, i to u lošim vremenskim uvjetima. Nasad je bio potpuno zdrav, a berba je trajala od početka srpnja sve do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord! (Smijeh.)

Nije to, međutim, jedino i najvažnije. U polju krastavaca bilo je predivno vidjeti mlade ljude kako vrijedno rade.
Na to smo ponosni! Zaposlili smo 60-ero srednjoškolaca i studenata, koje smo na ogromno zadovoljstvo uspjeli privući na njivu. Uvjerili su se da ima smisla raditi. Disciplinirano su dolazili na berbu, a za svoj rad su bili plaćeni kao što smo im obećali, u lipu.
 

A jeste li uspjeli prodati svih 25 tona krastavaca?

Pojavili su se problemi s plasmanom, jer je glavni otkupljivač prestao s otkupom, no uspjeli smo plasirati gotovo sve, i to putem zelene tržnice i trgovačkih lanaca, dio je otišao na Jadran, a dio čak u Sloveniju, gdje je privatna kiseljara ostala bez krastavaca. Ostatak krastavaca smo sami ukiselili, iz štosa, a tih 1.200 staklenki smo poklonili. Time smo došli do finalnog proizvoda, a to je ono što nedostaje u hrvatskoj poljoprivredi. Zato s velikim zadovoljstvom mogu reći da smo s javnim poljoprivrednim nasadima ostvarili brojne odlične efekte: pokrenuli smo proizvodnju, zaposlili mlade ljude i, konačno, uspjeli doći i do finalnog proizvoda.

Dvije uloge

To je bio samo početak. Već ste pokrenuli novi, također jedinstveni projekt u poljoprivredi.

Osobno već nekoliko godina planiram da se u Općini uspostavi Logistički centar za poljoprivredu, koji nam je nasušno potreban otkako su nestale zadruge i kombinati, i to kako bi se putem njega organizirala proizvodnja, nabavljao repromaterijal, a proizvodi bi se – što je iznimno važno – organizirano plasirali ili prerađivali. I uspjeli smo! U siječnju je s radom počela tvrtka Priroda d.o.o., koja je u 100-postotnom vlasništvu Općine. Ima dvije uloge, a mogao bih je usporediti s varaždinskim Parkovima.
 

Zašto?

Naša Priroda će, slično kao i Parkovi, raditi na uređenju javnih površina, parkova, zelenila i cvjetnjaka te na zimskom održavanju cesta, a ujedno će upravljati grobljima u Petrijancu i Novoj Vesi. Međutim, djelovat će i kao logistički centar za poljoprivredu. Oni će preuzeti brigu o proizvodnji krastavaca te će biti nositelji organizacije proizvodnje krastavaca, paprike, patlidžana i češnjaka kod kooperanata, naših OPG-ova. A to nije sve. Upravo pripremamo zemljište u vlasništvu Općine na kojem ujesen kreće sadnja trajnih nasada borovnica, malina i kupina, o čemu će brigu također voditi općinska tvrtka.
 

Gdje ćete uzgajati bobičasto voće i na kojoj površini?

Za početak će to biti na 3,5 hektara zemljišta u Strmcu Podravskom. Bio je to šumarak, šikara, što smo srušili i počistili, a upravo završava priprema za sadnju djeteline. Ujesen kreće sadnja borovnica, malina i kupina. Trenutno baš raspravljamo o sortama koje ćemo zasaditi, jer želimo dobiti što duže razdoblje berbe, od proljeća do jeseni. Ne želimo imati monokulturu koja će roditi u jednom mjesecu, u kolovozu, primjerice, pa ne znaš kud s urodom, a otkupljivači te ucjenjuju za cijenu.

Predstoji nam i donošenje konačne odluke o tehnologiji proizvodnje, a već smo u pregovorima s HBOR-om o kreditnom zaduženju, kojim bismo financirali pripremu tla, sadni materijal, ali i ograđivanje cijelog prostora. Za to će nam biti potrebno manje od milijun kuna, a kredit je uz grace period od tri godine. Riječ je o velikom trajnom nasadu, a do još većih brojki ćemo doći s vremenom.

Važni ciljevi

Stalno ističete važnost “velikih brojeva” u poljoprivrednoj proizvodnji.

Na berbi krastavaca lani su zaposlili
60-ero srednjoškolaca i studenata, koji su se uvjerili da ima smisla raditi

Zato jer je to nužno. Nije svejedno doći, primjerice, trgovačkim lancima s 50 ili s 500 tona borovnica ili bilo kojeg drugog voća ili povrća. Moraš biti ozbiljan proizvođač ako hoćeš imati dugoročne ugovore. Na proizvodnju koju će voditi Priroda d.o.o. “dodat” ćemo kooperante, puno malih proizvođača iz naše Općine, a s vremenom nam se mogu priključiti i proizvođači iz susjednih općina.

Nitko u našem kraju nema 3,5 hektara zemljišta u komadu, nego imamo puno OPG-ova koji imaju po pola hektara. Njih ćemo kreditirati repromaterijalom, a kad nasadi počnu roditi, vraćat će sredstva. Na početku će im biti “na knap”, ali kasnije značajan prihod za domaćinstvo. A to je važan cilj, osigurati dodatne prihode za domaćinstva, jer većina naših mještana ima minimalna primanja, oko 3.000 kuna mjesečno.
 

U planu je i nabava hladnjača.

Tako je, to je treći jako važan efekt cijelog ovog projekta, jer ako imaš hladnjače, ne moraš isti dan plasirati robu, a uz to se otvara i mogućnost prerade. S linijom za sušenje, mljevenje, gnječenje, proizvodnju kompota ili soka može se organizirati i prerada. Pojedinac to ne može sam, a prerada je važna. Opet moram reći – jako je važno doći do finalnog proizvoda, ali i još jedna stvar.

Što je još važno?

Velikim nasadima krastavaca, a sada i bobičastog voća, osiguravamo sezonski posao za srednjoškolce i studente, ali i za dugotrajno nezaposlene putem javnih radova, kao i za romsku populaciju. To je naša poruka velikom broju mladih ljudi da se emancipiraju i dođu raditi. Priroda d.o.o. je općinska tvrtka i može se baviti socijalnim poduzetništvom. Za razliku od “grabežnog” kapitalizma, njezina jedina i isključiva svrha nije ostvarivanje profita.

Tvrtka može poslovati s pozitivnom nulom, čak ostvarivati i manjak u slučaju da su postignuti drugi ciljevi: stvaranje nove vrijednosti, uključivanje više domaćinstava u proizvodnju, a nezaposlenih Roma, studenata i srednjoškolaca u berbu. Za takav projekt možemo dobiti novac i iz Europske unije.
 

Velike su to stvari.

Neki kažu da sam ludo hrabar. Možda i jesam, ali priznajem da “grizem” kao i prvog dana kad sam stupio na dužnost načelnika, posebno zato što u ovim projektima vidim budućnost za mlade i djecu iz naše općine.

Svaštarenje…

Kakva je “poljoprivredna slika” vaše općine danas?

Prije 30-ak godina više od 80 posto ljudi je živjelo isključivo od poljoprivrede. Svaštarilo se, ali postojali su organizacijski oblici na koje su se ljudi mogli osloniti te prodati svoje proizvode. Danas je situacija loša. U Općini je oko 1.100 domaćinstava, a imamo oko 300 registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Međutim, većinom je riječ o malim OPG-ima i svaštarenju, ne živi se isključivo od poljoprivrede.

Imamo 20-ak ozbiljnih proizvođača kravljeg mlijeka, tri kozjeg mlijeka i sira, tri tovljača junadi, četiri do pet ozbiljnijih proizvođača povrća te 20-ak proizvođača žita i industrijskog bilja. Imamo desetak vlasnika manjih plastenika, otprilike pet ozbiljnijih proizvođača bobičastog voća. U Općini je 4.200 hektara poljoprivrednog zemljišta, ali je, nažalost, prosječna površina 0,3 hektara po čestici. Imamo ukupno 12.000 parcela, što je grozan podatak, jer jasno govori koliko smo usitnjeni.


“Na općinskom zemljištu smo uzgojili zdrave krastavce u teškim vremenskim uvjetima, a berba je trajala od srpnja do polovice listopada. Oborili smo svjetski rekord!“

Zato ste pokrenuli još dva važna projekta, okrupnjavanja zemljišta te navodnjavanja, i to po uzoru na Sloveniju.

Ozbiljniji proizvođači imaju 10 do 20 hektara zemljišta, ali na sto različitih lokacija, pa cijene dane idu od jedne do druge da bi ih obradili i da bi proizvodnja imala smisla. To je grozno i zato je zemljište nužno okrupniti. A komasacija je osnovni preduvjet da se organiziraju projekti navodnjavanja. Zbog promjene klime, bez sustava navodnjavanja nema ništa. Proučavao sam ih na nekoliko primjera u Europskoj uniji, a na kraju sam došao do zaključka da je najbolji onaj koji je realiziran svega desetak kilometara od nas, u slovenskoj Gorišnici. Ta općina ima iste klimatske i pedološke karakteristike, imaju derivacijski kanal izdignut iznad tla, kao i mi, a imaju i akumulacijsko jezero.

Da bi se proveo projekt navodnjavanja, potrebno je okrupniti zemljišta.

Upravo su tako radili u Sloveniji, a nas taj posao tek čeka. Veliki broj ljudi nije sklon okrupnjavanju, jer smo i takav mentalitet. Međutim, moramo učiti od drugih. U našem kraju bi se trebalo različitim mjerama i stimulacijama potaknuti ljude da zemljište zamjene, prodaju, daju u najam, s ciljem da se od prosječnih 0,3 hektara po čestici formiraju do deset puta veće poljoprivredne parcele, od dva do pet ili deset hektara. To je važno zbog isplativosti poljoprivredne proizvodnje, zbog smanjenja troškova transporta i prijevoza, ali i zbog sustava za navodnjavanje.

Slovenski model

Zašto zagovarate slovenski model navodnjavanja?

Zato jer je tamo sredstvima EU-a izgrađena putna vodovodna mreža. Iskorištava se voda iz derivacijskog kanala ili pak iz podzemlja pomoću električne pumpe. Ključ je putna mreža, zahvaljujući čemu voda ide do svake parcele, a svaka ima brojač potrošnje vode. Svaki proizvođač plaća samo električnu energiju, i to prema stvarnoj potrošnji vode. U Sloveniji je cijeli projekt navodnjavanja sa 70 posto financirala EU, a ostatak država Slovenija i u manjem dijelu njihove jedinice lokalne samouprave.

Postigli su da poljoprivrednici imaju osigurano navodnjavanje za 70-ak eura godišnje po hektaru, što je zanemariv trošak. Kad bismo mi ovdje osigurali iste uvjete uz dvije do tri berbe ili žetve godišnje, ne vidim kako bi se trgovačkim lancima isplatilo uvoziti povrće iz Španjolske ili Nizozemske. Mi ćemo biti jeftiniji barem za cijenu transporta. Međutim, izgleda da najjednostavnija i najlogičnija rješenja kod nas najteže prolaze.

Hrvatska se dosad nije proslavila s poljoprivrednom politikom.

Poljoprivreda je u groznom stanju i nešto se učiniti mora. Devedesetih godina je država nekritički otvorila granice, pa su trgovački lanci počeli uvoziti robu iz inozemstva. Pogrešna poljoprivredna politika je u poticaje “bacila” 35 milijardi kuna, a taj novac je u prevelikom broju slučajeva otišao u krive ruke. U međuvremenu je poljoprivredna proizvodnja pala za 27 posto. Tko je tu lud?

Aktualna situacija s Agrokorom pokazuje pogubnost takvog stanja. Možda nas to osvijesti da se moramo organizirati i povući ključne poteze, a to je da se okrenemo finalnom poljoprivrednom proizvodu. Umjesto da se mučimo sa stotinama tisuća tona pšenice i kukuruza kao sirovinom, trebamo krenuti s obradom ili preradom i onda gotove proizvode plasirati u kuhinje hotela, škola i bolnica ili pak na police trgovina.

Općina stvorila tim mladih i stručnih ljudi

Tko će voditi sve te poljoprivredne, ali i druge projekte?
Općina Petrijanec je godinama bila rekorder po malom administrativnom aparatu: svih ovih godina je na 5.000 stanovnika radilo svega troje ljudi. Uspjeli smo sve odrađivati, jer skromni općinski proračun ne može više ni platiti. Za budućnost nam treba razvojni tim, pa smo se u tišini za to i pripremali. Danas imamo tim petero mladih ljudi, koji su svi redom fakultetski obrazovani, informatički odlično osposobljeni…  Bili su općinski stipendisti, nakon završetka studija neki su ovdje bili na stručnom osposobljavanju, a radili su na različitim projektima putem kojih se osiguravala i njihova plaća.

O kome je riječ?
Diplomirani inženjer geotehnike bavi se projektima, procedurama, natječajima i EU fondovima. Direktor općinske tvrtke Priroda je pak diplomirani inženjer šumarstva, a uz njega tu su i diplomirane ekomistice te diplomirana socijalna radnica, koje su radile na projektima za pomoć starijim osobama, projektima za poticanje zapošljavanja i projektima u kulturi. U Općinu će na stručno osposobljavanje stići još mladih ljudi, a svi će proći istu proceduru: radit će na EU i drugim projektima, čime će raditi za dobrobit sredine u kojoj žive, time će si zaraditi plaću, a sve uz minimalni trošak Općine.

Izvor:
Foto: RT

U fokusu

Liga za Varaždin: Ukidanje prireza je uvjet za sastavljanje gradske većine! I točka.

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Liga za Varaždin izlazi na predstojeće lokalne izbore i najavljuje potpuno ukidanje prireza u Gradu Varaždinu.

PRIREZ U VARAŽDINU = NULA KUNA

— Ili ćemo samostalno sastavljati gradsku većinu ili ćemo onome koji će ju sastavljati našu podršku uvjetovati potpunim ukidanjem prireza. I točka — rekao je prvi čovjek Lige za Varaždin, gospodarstvenik Davor Patafta.

Objasnio je i zašto:

— Aktivacija trenutno neaktivne imovine Grada Varaždina, koja otprilike vrijedi tri milijarde kuna, godišnje može nositi prihod od jednog cijelog proračuna. Zašto da onda građani plaćaju prirez? Nekome to svake godine može biti novi televizor, a nekome jednom godišnje nova investicija.

U gradu s prosječno najnižim plaćama, a onda i mirovinama, prirezom se građanima dodatno izbija iz džepova još najmanje dva milijuna eura. Sramotno i točka.

Nastavite čitati

U fokusu

Varaždinka Marta Divjak nakon smrti djevojčice: Oduzeti roditeljska prava na vrijeme

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Varaždinka je također posvojeno dijete. Njezini biološki roditelji odrekli su je se i posvojena je s tri i pol godine.

Cijelu Hrvatsku šokirao je slučaj malene Nikoll iz Nove Gradiške. Ova dvoipolgodišnja djevojčica podlegnula je ozljedama u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti nakon što ju je premlatila vlastita majka.

Višednevni napori liječnika, nažalost, nisu bili uspješni. Ozljede glave bile su preteške. Preminula je na Uskrs. Malenu Nikoll roditelji su prije dvije godine ostavili u Centru za socijalnu skrb u Novoj Gradiški. U studenome prošle godine zatražili su da je Centar vrati u obitelj, čemu je udovoljeno.

Dosadašnjom istragom utvrđeno je da su malenu Nikoll roditelji mjesecima zlostavljali i zanemarivali, a Centar za socijalnu skrb za sve je to znao. Njezini roditelji su uhićeni, a ravnatelj Centra je smijenjen.

Slučaj je pokazao svu manjkavost sustava.

Reakcija

Zbog toga se na noge podignula javnost, ali i mnoge inicijative i udruge.

Varaždinka Marta Divjak iz inicijative „Moramo vam nešto reći“ sa svojom kolegicom Antonijom Skender sudjelovala je na sastanku s ministrom rada i socijalne politike Josipom Aladrovićem i premijerom Andrejom Plenkovićem.

– Na sastanku s premijerom Plenkovićem i ministrom Aladrovićem dogovorili smo izmjenu Zakona o udomiteljstvu. Važno je pokrenuti izmjene tog zakona i sve nelogičnosti koje u praksi otežavaju udomljavanje relaksirati i osnažiti mogućnost udomiteljstva – ističe Marta Divjak.

Dodala je da je važno žurno pojednostaviti i maksimalno ubrzati postupke udomljavanja i posvajanja, a kao preduvjet za to provesti obuku djelatnika centara te nadležnih sudova.

– Za djecu koja su ranjiva oformiti stručne nadzorne timove koji će se sastojati od psihologa, medicinskog djelatnika i socijalnog radnika. U zakone i postupke vezane za djecu unijeti stroga vremenska ograničenja da djeca ne bi godinama odrastala u domovima ili, još gore, u nasilnim obiteljima. Neophodno je raslojiti rad centara za socijalnu skrb tako da se odvoje odjeli za slučajeve vezane za djecu te da djelatnici tih odjela budu maksimalno angažirani. Također, nužno je osnovati sustavan nadzor rada i svih oblika djelovanja socijalnih radnika i drugih stručnjaka te samih centara za socijalnu skrb – objasnila je Marta zahtjeve koje su iznijele premijeru Plenkoviću i ministru Aladroviću.

No, je li možda rješenje da biološki roditelji koji ga se odreknu nikad više ne mogu ponovno dobiti svoje dijete?

Pravovremena reakcija

– Oduzimanje roditeljskih prava na vrijeme onim biološkim roditeljima koji nisu roditelji, nego zlostavljači. Otac pokojne djevojčice imao je više od 20 prijava za nasilje, nakon prve je dijete trebalo oduzeti – objasnila je Varaždinka.

Inače, Marta je također posvojeno dijete. Njezini biološki roditelji odrekli su je se i posvojena je s tri i pol godine.

– Nije bilo natezanja s biološkim roditeljima i oduzimanjem roditeljskih prava. Naravno, i dalje je predugo da dijete čeka dvije godine u sustavu, a i sama činjenica da su moji roditelji čekali dijete tri i pol godine je poražavajuća. Potrebe djeteta na koje roditelji odgovaraju tijekom ranog razvoja čine osnovu za više razine emocionalnih, socijalnih i intelektualnih sposobnosti, te je stoga socioemocionalni razvoj u prvim godinama od presudnog značaja. U najranijoj dobi uspostavlja se snažan emocionalni odnos između djeteta i roditelja, koji je za ovu dob primaran i u kojem su ovi emocionalni odnosi ključni za djetetov psihički, ali i fizički razvoj. Uvijek volim napomenuti da sam ja imala sreće te da prilagodba nije dugo trajala – otkriva Marta, koja je pokrenula inicijativu „Moramo vam nešto reći“.

Važna platforma

– Inicijativu sam pokrenula jer sam željela platformu koja će educirati javnost o posvajanju i udomljavanju. Drugi razlog je bio da bivša djeca iz sustava mogu podijeliti osobna iskustva i tako pomoći drugima, ali i potaknuti promjene u sustavu brige o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kad sam ja odrastala, nisam znala nijednu osobu koja je posvojena i nisam se imala ni s kim usporediti i povezati, a što mi je zapravo bilo potrebno, tako da sam napravila i grupe na Facebooku za posvojene i udomljene kako bi mogli izmjenjivati iskustva i podijeliti emocije. Zbog te zajednice sam upoznala i Tonku (Antoniju Skender), koja mi je prvo bila suradnica, a danas mi je najbolja prijateljica. Želimo senzibilizirati javnost, ukloniti stigmu s djece koja nemaju uobičajene životne putove te urediti sustav kako bi bilo manje djece u domovima, a više u obiteljima – rekla nam je Divjak, koja vjeruje da će u Hrvatskoj doći do zaokreta u sustavu socijalne skrbi.

– Mislim da hoće, zapravo nadam se da hoće. Ako je njihov interes bio zbog medija i javnosti, to je na njihovu savjest jer oko 4200 djece nema odgovarajuću roditeljsku skrb i nema vremena čekati. No, Tonka i ja smo rekle ministru i premijeru da ne mislimo odustati – zaključila je Varaždinka.

Nastavite čitati