Porezna uprava pozvala je sve građane da do 31. ožujka ove godine predaju prijavu u kojoj će navesti koje im nekretnine služe za odmor, a ako to ne učine, dužnost i nadležnost gradova i općina je da to učine umjesto njih. Radi se o temi zanimljivoj svima koji posjeduju bilo koju vrstu kuće za odmor, a posljednjih je dana vrlo aktualna.

Porez na kuće za odmor reguliran je Zakonom o lokalnim porezima.

Kućom za odmor smatra se svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora ne spadaju u kuće za odmor.

Porezni obveznik je pravna i fizička osoba koja je vlasnik kuće za odmor i to ako je grad odnosno općina na čijem području se nalazi kuća za odmor propisala plaćanje toga poreza.
Podatke bitne za oporezivanje (mjesto gdje se nalazi kuća za odmor, korisnu površinu kuće za odmor te podatke o poreznom obvezniku) obveznik treba dostaviti nadležnom poreznom tijelu do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Za obveznike koji ne dostave podatke za utvrđivanje poreza na kuće za odmor predviđene su novčane kazne.

Moglo bi Vas zanimati:

Uvodi se program održavanja zgrada, pričuve bi mogle jako rasti

Ministarstvo graditeljstva objavilo je na javnom savjetovanju dugo očekivani prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Jedna od novosti je...

Porez na kuće za odmor plaća se u iznosu od 0,60 do 5 eura po metru četvornom korisne površine kuće za odmor. Visinu poreza na kuće za odmor propisuje svojom odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, znači grad ili općina na čijem se području kuća nalazi.

Prijava prebivališta na adresu kuće za odmor nije osnova za oslobođenje od plaćanja poreza nego stvarno postojanje prebivališta treba dokazati drugom dokumentacijom, objavila je Porezna uprava. To se može dokazati primjerice računima za komunalne usluge, dokumentacijom za mjesno izabranog obiteljskog liječnika, potvrdom o prijavi prebivališta članova uže obitelji odnosno za djecu ako se ista nalaze na poreznoj kartici i slično.
Plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza.

Ovo znači da su mnogi već plaćali porez na kuće za odmor, samo će većina poreznim izmjenama plaćati više, a za druge se ne mijenja ništa.

Porezna uprava objavila je podatke o tome kakvi su bili porezi na kuće za odmor po lokalnim jedinicama u 2023. godini, a kakvi u ovoj godini. Za povećanje u aktualnoj godini odlučilo se u našoj zemlji 240 jedinica lokalne samouprave. Podsjetimo, u Hrvatskoj djeluje 566 jedinica lokalne samouprave.

Sjever

Provjerili smo podatke Porezne uprave za neke općine i gradove u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji. U Čakovcu i Varaždinu vlasnici i dalje ništa ne naplaćuju. Porez na kuće za odmor u ova dva grada i dalje iznosi nula eura. Jednako je u brojnim gradovima i općinama.

U Murskom Središću, jednako kao lani, ovaj porez iznosi 1,20 eura, a u Prelogu i Nedelišću je on nula eura. U Međimurju najveći porez na kuće za odmor imaju Sveti Juraj na Bregu i Selnica te on iznosi 1,60 eura po metru četvornom.

U Varaždinskoj županiji u odnosu na 2023. porez na kuće za odmor povećao je Grad Ivanec, s 0,93 na 1,50 eura. U Ludbregu ovaj porez iznosi između 1,33 i 1,66 eura, a u Lepoglavi jedan euro, što je povećanje od 20 centi u odnosu na 2023. Varaždinske Toplice su također povećale navedeni porez, s 1,33 eura na 2,50 eura. Novi Marof je također za ovu godinu povećao ovaj porez – s 1,33 eura na 1,40.

Najveće poreze na kuće za odmor u Varaždinskoj županiji imaju Ljubešćica, Maruševec, Petrijanec i Vidovec te on iznosi tri eura po metru četvornom. Najveće povećanje je za Općinu Petrijanec; s nula eura na tri.

Liječnička potvrda za vikendicu?

Radi netočnih navoda medijskih članaka proteklih tjedana da stiže novi porez na vikendice te da će onome tko ga želi izbjeći trebati potvrda liječnika opće prakse oglasila se i Porezna uprava.

– Prema Zakonu o lokalnim porezima (ZLP), porez na kuće za odmor je opcijski porez što znači da jedinice lokalne samouprave svojom odlukom odlučuju o uvođenju poreza na kuće za odmor. Uz donošenje odluke o uvođenju poreza na kuće za odmor, jedinice lokalne samouprave ovlaštene su propisati visinu poreza, u granicama propisanim odredbama ZLP-a, ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor te nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza. Za utvrđivanje obveze poreza na kuće za odmor bitno je utvrditi radi li se o zgradi ili dijelu zgrade ili stanu koji se koristi povremeno ili sezonski odnosno bitno je utvrditi da predmetna nekretnina nema namjenu trajnog korištenja (za stanovanje vlasnika ili druge osobe ili u drugu trajnu svrhu korištenja). Nekretnina koja se koristi tijekom cijele godine (neovisno o načinu njenog korištenja odnosno o tome koristi li je vlasnik za svoje stanovanje ili je ona u najmu ili zakupu tijekom cijele godine) ne smatra se kućom za odmor u smislu ZLP-a. Ako se pak nekretnina ili njen dio za iznajmljivanje koristi povremeno ili sezonski, dok se ostatak godine ne koristi, ta se nekretnina smatra kućom za odmor u smislu ZLP-a i njen je vlasnik obveznik plaćanja poreza na kuće za odmor. Teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojima se utvrđuje da se određena nekretnina ne koristi povremeno ili sezonski nego za stalno stanovanje snosi porezni obveznik. Isto tako sama činjenica da porezni obveznik ima prijavljeno prebivalište na toj nekretnini i/ili činjenica da se radi o jedinoj nekretnini koju ima porezni obveznik ili porezni obveznik ima prijavljen privremeni boravak na mjestu gdje se nalazi nekretnina same po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje. Prilikom provođenja postupka dokazivanja statusa kuće za odmor prema odredbama Općeg poreznog zakona porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika, te samo utvrđuje koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu. Ovim putem naglašavamo kako Zakonom o lokalnim porezima nije propisana dokumentacija za postupak utvrđivanja statusa korištenja kuće za odmor, kao ni to da je primjerice liječnička potvrda odlučujući dokaz u provođenju tog postupka – pojasnili su iz Porezne uprave.