ISKUSTVO Ivan Piskač iz Završja
Kao članu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora ukazala mi se prilika otići na vojno-redarstveno hodočašće u Lourdes. Prije nekoliko godina propustio sam priliku, a i sada sam se dvoumio. Ipak, zahvaljujući prijateljima Darku i Dragutinu, koji su bili na tom hodočašću, donio sam čvrstu odluku otići. Sve prepreke sam uspješno prebrodio i sa sobom poveo i suprugu Božicu.
Krenuli smo iz Zagreba 13. svibnja. Pomalo sam strepio zbog autobusne nesreće koja se nedugo prije toga dogodila u Italiji, a u kojoj su stradali naši državljani, no ta je strepnja ubrzo nestala. Prije odlaska na put svi smo se okupili u crkvi Sv. Križa u Sigetu, gdje je služena sveta misa za hodočasnike.
Na put je krenulo 700 hodočasnika iz Hrvatske, a ja sam bio u autobusu sa stradalnicima iz Domovinskog rata, među kojima su bile dvije majke iz Vukovara, koje još uvijek traže svoje sinove koji su stradali u gradu heroju. Vukovarski sam branitelj, prošao sam kalvariju srpskih koncentracijskih logora nakon zarobljavanja u Vukovaru. U autobusu su ponovno bili zajedno “Varaždinci” i “Vukovarci”, baš kao što smo zajedno bili u ratu, kada smo pomagali u obrani Vukovara.
Kišica u Zagrebu nije mogla pokvariti naše ushićenje i osjećaj da sudjelujemo u hodočašću, koje će nas sve duhovno obogatiti te nam pomoći ispuniti moto ovog hodočašća, da budemo “Sluge Krista – sluge mira”. Od vojnog ordinarija, mons. Juraja Jezerinca, dobili smo blagoslov i poželio je da nas na hodočašću prati zagovor Majke Marije kako bismo postali iskreni i istinski graditelji mira.
Impresivna je bila nepregledna kolona od 50 tisuća hodočasnika
Prvi dan put nas je vodio kroz Sloveniju i Italiju, a u jutarnjim satima stigli smo u Avignon u Francuskoj, gdje je trebala biti služena sveta misa. No misa i razgledavanje Papine palače nije bilo moguće obaviti zbog preuređenja, pa smo obišli samo papinske vrtove ispred palače i razgledali stari dio grada oko palače. Nakon toga smo nastavili put preko Montpelliera i Narbonea za Carcassosne, poznato vinarsko i turističko središte u kojem je najveća srednjovjekovna utvrda u Europi. U katedrali je euharistijsko slavlje predvodio vojni ordinarij za BiH, mons. Tomo Vukšić. S nama su bili članovi klape HRM “Sveti Juraj”, koji su predvodili pjevanje pjesama tijekom služenja misa, što je povećalo dojam i osjećaj važnosti euharistije.
Poseban ugođaj
Nakon razgledavanja Carccassonea, krenuli smo prema Touluseu da bismo stigli u Lourdes. Smjestili smo se u hotel Galilee, a potom sam sa suprugom otišao do spilje ukazanja. Tamo je već bila kolona vjernika. Stali smo u red kako bismo prošli uz spilju i pomolili se ispred kipa Majke Božje.
Sljedeće jutro smo otišli do hotela Christina, gdje su se naši hodočasnici okupili u službenim odorama. Tu smo im se pridružili i mi ostali vjernici u civilu te smo zajedno otišli u svetište, gdje je mons. Jezerinac služio svetu misu ispred spilje ukazanja.
Poseban je ugođaj bio kad smo prolazili ulicom prema svetištu, jer je na početku kolone bio naš vojni orkestar, koji nas je pjesmom odveo do svetišta, a prolaznici su zastajkivali i pozdravljali. Nakon svete mise obavili smo zajedničko fotografiranje hrvatskih hodočasnika ispred bazilike Sv. Krunice na trgu Esplanade. Potom smo krenuli na Križni put, koji je predvodio mons. Juraj Jezerinac, na kojem su pripadnici vojske i policije čitali tekstove na postajama i nosili zavjetnu svijeću, dok je klapa Sveti Juraj pjevala napjeve, koji se nadovezuju na čitanja po postajama.
Vukovarski sam branitelj, prošao sam kalvariju srpskih koncentracijskih logora
Toga dana bili smo i na Pokorničkom bogoslužju u crkvi svete Bernardice, koja se nalazi na drugoj obali rijeke Gave. Smisao ovog bogoslužja je bio da se pokušamo osobno sresti s Gospodinom u sakramentu milosrđa i oproštenja u svetoj ispovijedi. Poslije svete ispovijedi imali smo slobodno vrijeme kako bismo mogli promišljati svatko svoj život i zahvaliti Bogu na primljenoj milosti. Sljedeći dan je u bazilici Sv. Krunice služena nacionalna misa, koju je predvodio mons. Juraj Jezerinac, a popodne je održana procesija s Presvetim oltarskim sakramentom i blagoslovom bolesnika. Navečer je počela svečanost otvorenja Međunarodnog vojno-redarstvenog hodočašća u bazilici sv. Pija X. U baziliku su u svečanom postroju dolazili pripadnici vojske i policije iz šezdeset zemalja predvođeni vojnim orkestrima i zastavama država. Svi su pozdravljani pljeskom prisutnih, a posebno su se istaknuli naši hodočasnici koji su hrvatsku vojsku i policiju dočekali uz gromki pljesak i pjesmu “Mi smo garda hrvatska”.
Oko 20.30 sati počelo je okupljanje hodočasnika na drugoj obali rijeke Gave, na trgu Praire. Hrvatsko izaslanstvo sudjelovalo je u organizaciji procesije, a pripadnici naše vojske i policije redovito su bili uključeni u organizaciju i osiguranje svih događanja na ovom hodočašću. U procesiji je sudjelovalo oko 50.000 tisuća hodočasnika. Impresivna je bila nepregledna kolona hodočasnika koja se kretala ulicama Lourdesa prema bazilici Sv. Krunice. Uz molitve, tijekom procesije posebno je bilo dojmljivo kad se pjevalo „Ave Marija“, a istovremeno smo dizali svijeće u zrak.
Radost u srcu
U nedelju 18. svibnja održana je međunarodna sveta misa u bazilici sv. Pija X. Ova euharistija bila je vrhunac našeg hodočašća, jer smo okupljeni oko Kristova oltara. Toga dana poslijepodne je u istoj bazilici počela i svečanost zatvaranja Međunarodnog hodočašća. Hodočasnici u odori u svečanom postroju ulaze u baziliku, predvođeni nacionalnim zastavama i vojnim orkestrima. Ovo je zadnje okupljanje svih hodočasnika prije odlaska iz Lourdesa. To je ujedno bio i trenutak da zahvalimo Bogu i prisjetimo se svega što smo doživjeli. S pjesmom na usnama i radošću u srcu, izričemo doviđenja, zahvaljujući Bogu, Gospi Lurdskoj i hodočasnicima na primljenim milostima i ugodnim iskustvima.
U ponedjeljak ujutro krenuli smo autobusima prema Domovini. Sljedeće jutro stigli smo u Padovu, gdje je u franjevačkom samostanu, u crkvi kod groba sv. Leopolda Mandića, održana misa za naše hodočasnike. Nakon mise smo razgledali memorijalni prostor u samostanu sv. Leopolda Mandića, a potom smo obišli baziliku sv. Antuna Padovanskog, u kojoj smo pogledali film o njegovom životu i načinu na koji je služio ljudima i Bogu. U Luourdesu smo se susreli s hodočasnicima s raznih strana svijeta, a na putu kući smo se družili sa svecima, koji su bili važni za naš narod.
Ceremonija odavanja počasti svim poginulim vojnicima posebno značajna
U Zagreb smo se vratili u utorak 20. svibnja te smo se opet svi okupili u crkvi Sv. Križa u Sigetu, na završnoj zajedničkoj molitvi kako bismo zahvalili Bogu i Gospi Lurdskoj na primljenoj milosti. Po završetku molitve svi smo dobili osjećaj da smo postali bolji ljudi te da ćemo to pokazati svojim ponašanjem i djelima u krugu svoje obitelji i prijatelja te u odnosu prema drugim ljudima. Put je bio dug i naporan, ali je žrtva vrijedna toga, jer smo doživjeli i obogatili svoje duhovno i ljudsko iskustvo.
Vojnici iz 60 zemalja bude sjećanja i nadu
GOLUBICA MIRA
Izvor:
Foto: