Povežite se s nama

Život i društvo

Samo je čovjeku Stvoritelj namijenio riječi i osmijeh

Objavljeno:

- dana

55. KNJIGA IVICE JEMBRIHA

U Domu za starije i nemoćne osobe u Varaždinu stanuje i jedan dječak. Taj dječak, doduše, ima 76 godina, ali u njegovom svijetu ne postoje granice koje dijele dijete od starca, stvarnost od mašte, sadašnjost od prošlosti…

Njemu je sve inspiracija, u svemu vidi priču, igru, poetsku notu – pa ni ne znaš je li te kroz svoja kazivanja proveo putovima svog života ili putovima svog nevjerojatnog uma. A jednim putom osobito voli kročiti. To je put djetinjstva, rodne grude, majčine topline i domaće riječi. Pa upravo tim motivima počinje i nova, 55. knjiga Ivice Jembriha Cobovičkog, pod nazivom „Od kolijevke do Garestina i Međimurja“. – To je steza mojeg kretanja po svijetu. Nije to ‘samo’ knjiga, nisu to samo slova iz Gutenbergove galaksije, unutra je proza, poezija, notni zapisi, moje fotografije i moji crteži iz ciklusa ‘Intuicizam’. Sve se upotpunjava i prožeto je humorom, jer jedino je čovjeku Stvoritelj dao riječ i osmijeh – govori Jembrih.

Zibu-zibu, a-ač

Sve počinje s kolijevkom, pa tako i ova putopisna knjižica kroz život osebujnog pjesnika. A tada, nakon te poznate „Balade o zipke“, put nas vodi do Garestina, tj. Varaždina, pa do Grada Zrinskih. No Ivica Jembrih nije htio pisati monologe, pa si je pronašao sasvim originalnog suputnika. Nakon mačaka Aleksisa i Silverija koji su Jembriha pratili kroz njegove prijašnje knjige, u ovoj ga prati mačak Linek. – Linek je kajkavac, rođen u mom Gregurevcu u Općini Mihovljan. To jest alegorija, puno toga je mašta, ali sve se bazira na istini. Ja ne mogu pisati roman u monologu, iz drugog svog „ja“ stvorio sam svog prijatelja s kojim sam se družio u teškim danima kada sam se oporavljao od prometne nesreće – ističe. Njegova ljubav prema životinjama velika je i snažna, pa iz rukava stalno sipa brojne zgode i priče u kojima su glavni likovi životinje.

Hrast, žir, šuma

Još jedna ljubav –kajkavski. – I u ovoj knjizi ja slavim kajkavski jezik. Kad sam nekad u školi rekao koju kajkavsku riječ, svi su me profesori ispravljali i pitali kak se to lijepo veli na književnom. A sad me svi pitaju kak se to lijepo veli na domaćem kajkavskom! Danas je kajkavski apsolutno u boljoj poziciji – naglašava te s ponosom spominje i svog nečaka Marija, pokretač a portala Kajkavska renesansa,  a koji je najzaslužniji što je kajkavski književni jezik konačno stupio na svjetsku pozornicu jezika.

– Ja sam u sebi ostao dijete, iako sam prošel prvih 75! Ne priznajem godine, priznajem samo život u komadu. Što meni znači zbrajati godine! Ionako s odlaskom ambalaže ne odlazi život, on je univerzalna supstanca, vječna. Postoji samo hrast, žir, šuma – tko ima braću, djecu, potomstvo, taj nikada ne umire, duše ne umiru. Moja je majka rodila osmero djece, redom pet mrtvih. Ja govorim i za svu onu pokojnu braću.

Jembriha kroz zbirku prati mačak Linek, kajkavac iz Gregurevca

Zato ja mogu toliko stvarati, raditi, nikad biti umoran, nikad rastresen – ističe Jembrih pokazujući na svoje brojne zbirke, crteže i osebujne prijevode, među kojima se našla i zbirka „Dvajset ljubavnih i jedna čemerna“, kajkavski prijevod zbirke „Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pjesma“ Pabla Nerude. A ono što je dosad objavljeno tek je kap u moru Jembrihovog stvaralaštva.

– Čak 17 velikih paketa svojih spisa i raznih dokumenata odnio sam u Arhiv u Varaždinu jer ih nemam gdje čuvati. Ovako će možda netko vidjeti koliko je toga što nisam objavio – napominje, pomalo razočaran današnjim statusom knjige općenito.

– Što je danas knjiga čovjeku? Ma sve je više knjiga, a sve manje vremena, mada je bilo rečeno da će tehnologija omogućiti da čovjek ima više vremena za sebe i svoje kulturno uzdizanje. Sad pak niti ima posla, a niti ima vremena za čitanje – objašnjava, ali to ga definitivno ne sprječava u daljnjem stvaralaštvu. Jer, dok je jedna zbirka tek ugledala svjetlo dana, druga je već u povojima.

– Meni vrabec već kriči živ-živ-živ-živ. Linek mi je preporučio mog sljedećeg suputnika s kojim ću krenuti u nove zgode, već imam i ime za tog mačka, German ili Marcel. Možda ipak German, jer Germani su voljeli putovati – otkriva nam.

Haiku

Kak v buče košćic
pune nas je bile
– tenka bučnica.

Ivica Jembrih

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

Život i društvo

FOTO Udruga “Životni zov”: Brinemo se o 80-ak mačaka u Varaždinu, bespomoćni smo jer ih više nemamo gdje smjestiti

Objavljeno:

- dana

I dok naveliko najavljivan projekt izgradnje skloništa za mačke na prostoru Beli kipi kod rijeke Drave još uvijek postoji samo kao ideja, više od godinu i pol od njegova predstavljanja Udruga “Životni zov” još je uvijek jedina organizacija u Varaždinu koja se brine o napuštenim mačkama.

Na konferenciji za medije održanoj u veljači prošle godine tadašnja zamjenica gradonačelnika Sandra Malenica, tadašnji direktor Čistoće Davor Skroza i tadašnji predsjednik Gradskog vijeća Damir Habijan rekli su da se početak realizacije projekta očekuje krajem prošle ili početkom ove godine, no to se nije ostvarilo, iako je zakonska obveza jedinice lokalne samouprave da osigura sklonište za životinje, u ovom slučaju mačke jer, što se tiče pasa, konce u rukama drži Udruga “Spas”.

Zbrinjavanje životinja

Udruga “Životni zov” službeno je osnovana u veljači 2020., a jedine dvije stalno aktivne članice trenutno su Jasenka Gott i Martina Grabar, uz nekolicinu vrijednih volontera koji im pomažu. S aktivnijim radom započele su otprilike pola godine prije osnutka Udruge, a obje se odmalena bave zbrinjavanjem napuštenih životinja. Naposljetku su se odlučile samo za mačke jer za njih u gradu nije bilo nikakvog skloništa, rekla je Jasenka Gott.

U njezinoj vikend-kući, koja je u početku bila jedini smještaj, trenutno se nalazi 60-ak mačaka, a još ih je 20-ak na uređenim hranilištima.

– Počeli smo od nule, bez ijednog transportera, da bismo danas imali 10-15 transportera i kaveza, a prostor je bio samo moja vikend-kuća. Nedavno smo napravili četiri otvorena boksa s drvenim kućicama, u kojima trenutno imamo 18 zbrinutih mačaka, a pri kraju je grijani zatvoreni prostor od 24 kvadrata, gdje ćemo smjestiti male mačke i one koje su najhitnije. Međutim, to nije adekvatan smještaj jer moramo imati prostor za izolaciju, prostor gdje su odvojene mačke dobnih granica, bolesne, ovakve, onakve, ali moramo biti zadovoljni i s ovim s obzirom na to da prije nismo imali ništa – ispričala je Jasenka Gott, dodavši da su lani od Grada i Županije dobili malu, ali vrijednu financijsku pomoć, a ove godine od Grada nešto veću, što im je pomoglo da pokriju veterinarske troškove i započnu s izgradnjom navedenih prostora.

Apel građanstvu

S obzirom na to da se dnevno brinu o 80-ak mačaka, ta jednokratna pomoć Grada nije im ni blizu dovoljna, pa konstantno ulažu vlastita sredstva, a vrlo su zahvalni i građanima na donacijama, bez kojih sve što su postigli ne bi bilo moguće.

– Moram reći da se građani sve više uključuju. Trebalo je vremena da doznaju za nas, ali svejedno, probudila bih Varaždince jer vidim da dosta donacija stiže od svih iz okolice, a iz Varaždina puno slabije – ističe Gott.

Osim u donacijama, Udruzi “Životni zov” pomoć je potrebna i u ljudstvu. Apeliraju na ljude dobre volje da im dođu pomoći, prije svega baviti se mačkama, ali i uskočiti oko marketinga, promidžbe, nabave materijala za dogradnju prostora, dati pokoji savjet… Ako pak netko želi pomoći, ali nema vremena, i donacija u vrijednosti od jedne kave od velike je pomoći.

– Što se tiče donacija, ljudi su ponekad skeptični jer su imali jako neugodnih iskustava s udrugama. Međutim, nas svatko može pratiti, tražiti informacije u svakom trenutku, sve ćemo vam pokazati i dati. Ne želimo probleme jer nam je u interesu da stvarno zbrinemo što veći broj mačaka. Prvenstveno nam nedostaje hrane, koje na dnevnoj bazi trošimo velike količine – otkriva Gott.

Apel Gradu

Ipak, najveći problem je smještaj. Ove godine, govori Gott, više je napuštenih mačaka nego prošlih godina. Njih dvije problem ne mogu riješiti same.

– Broj koji smo mi zbrinuli zvuči puno, ali mislimo da ih ima puno više, oko 500, koje mi, nažalost, ne možemo nigdje smjestiti. Problem je kod tvornica i tvrtki… mnogo je mačaka koje se iz godine u godinu razmnožavaju, nisu sterilizirane i završavaju pod kotačima, pojedu ih lisice ili umru od bolesti, i to u velikim mukama. Mislili smo da se to smanjilo zbog apela da građani steriliziraju svoje mace, ali prevarili smo se – objašnjava Varaždinka te dodaje da i druge udruge u Hrvatskoj i svi koji se time bave pucaju po šavovima.

– Onda sjednete i razmišljate koju mačku danas mogu preuzeti, koju ne mogu, gdje da ih smjestim, gdje da nađem komadić prostora. Mačka s ceste ne može odmah među ostale; mora neko vrijeme biti u izolaciji da se vidi u kakvom je stanju i da ne bismo ugrozili ostale mačke. A svaki dan imamo dojava nebrojeno puno… – bespomoćna je Gott.

Tu trebaju pomoć prvenstveno od Grada, navodi. Za početak to ne treba biti ogromno zdanje, već je dovoljna neka kuća koja se može preurediti za te potrebe. Zašto je projekt od početka priče stao, ne znaju, kao ni jesu li sredstva osigurana ili ne.

– Priče su bile velike, azil je već odavno trebao biti izgrađen. Mi sad pregovaramo s njima da vidimo što se dogodilo i čekamo termin za sastanak da nas se sasluša. Varaždin se predstavlja kao grad kulture, cvijeća i baroka, brinemo se o svemu. Zašto ne bismo bili i grad koji se brine o napuštenim životinjama? – dodaje i ujedno apelira na građane da pomognu tako da kada pronađu malu mačku, ne ostave je na cesti, već da je smjeste kod sebe barem na dan-dva jer Udruga često nije u mogućnosti istog trena doći po životinju, najčešće zato što je nemaju gdje smjestiti.

Za koji dan već će se organizirati i pronaći neki drugi privremeni smještaj te pokriti veterinarski troškovi i troškovi hrane.

Udomljavanje

No, da bi mogli stalno zbrinjavati nove mačke u uvjetima koje imaju, najprije moraju neke od njih udomiti.

– Molimo građane da se jave za udomljavanje, to ide jako slabo. Jednu udomimo, tri dobijemo. Jednu udomimo, dvije dobijemo. Pa dvije udomimo, četiri dobijemo, i tako stalno. Oko hranilišta su ljudi također skeptični. Ako ne možete udomiti, napravite zimske kućice, ostavite im posudice s hranom. To je za prvu silu jako dobro, a mi ćemo ih kastrirati ili sterilizirati, to je obvezno. Razmišljanje da će se ti mačići i mačke sami snaći u prirodi i preživjeti, to više ne stoji. Vremena su se promijenila, one to više nisu u stanju… preživjet će možda dvije-tri godine i nakon toga se razboljeti. Osim toga, ljudi misle da će mačke zagaditi prostor, no upravo je suprotno. One će ga čistiti, brinuti se o tome da se oko zgrada, kontejnera i kanti ne skupljaju miševi i štakori. One će okoliš održavati čistim, ali trebaju našu pomoć – zaključila je Jasenka Gott.

Edukacija građana s fokusom na mlade

Između ostaloga, plan Udruge je edukacija građana svih dobi, s fokusom na mlade.

– Dobili smo nekoliko poziva iz osnovnih i srednjih škola. S nekima sam razgovarala i održala mala predavanja, to je početak. No, definitivno bismo se htjeli fokusirati na mlađu dobnu skupinu jer treba usaditi tu ljubav prema životinjama i dobar odnos prema njima, da ne budu grubi, da im ne rade zlo, nego da se brinu o njima i pomažu im – otkriva Gott.

Nastavite čitati

Život i društvo

Udruga mladih Hiperaktivni Cestica poziva na kestenijadu

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Udruga mladih Hiperaktivni Cestica nastavlja druženja u jesenskom tonu.

Za subotu, 23. listopada, pripremili su kestenijadu kod skloništa u Cestici. Početak je od 17 sati. Svirat će treš.

– Sve je osigurano osim dobre volje, to jedino tražimo da ponesete sa sobom. Vidimo se! – poručuju iz Udruge mladih.

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje

Međimursko online izdanje