Povežite se s nama

U fokusu

Bio bi politički grijeh da SDP nema svojeg kandidata za gradonačelnika, hoće li nam HNS biti partner ovisi samo o njima

Objavljeno:

- dana

INTERVJU: ALEN KIŠIĆ

Alen Kišić, zamjenik varaždinskog župana i novoizabrani predsjednik varaždinskog SDP-a, već nekoliko tjedana ne izlazi iz središta političke pozornosti.

Svega nekoliko dana nakon što je predstavio svoje najbliže suradnike, novoizabrane članove Predsjedništva stranke, tu je vijest u drugi plan gurnula odluka o pokretanju stranačkog postupka protiv Vjerana Radelića, aktualnoga SDP-ovog dogradonačelnika, i još petero članova stranke.

Je li u pitanju konačni obračun između dvije struje u SDP-u ili hrabar potez novog predsjednika? O tome, ali i mnogim drugim temama, među kojima i o aferi Termoplin te budućnosti koalicije SDP-a i HNS-a, razgovarali smo s ovim 39-godišnjim političarom s dvije diplome, iz ekonomije poduzetništva i novinarstva, te magisterijem iz menadžmenta.

Umorni od svađa

I dok je Vjeran Radelić rekao da je stranački postupak protiv njega pokrenut zato što je javno podržao Zlatka Komadinu, vi ste naveli da je razloga “puno“. Hoćete li biti konkretni?

Više bih volio pričati o proaktivnom gradskom SDP-u kakav želim razvijati, koji će nuditi rješenja i inicijative. Da budem iskren, Radelić me uopće ne zanima. Okrenut sam, zajedno s timom, prema izradi programa, i to mi je u fokusu. Ali, isto tako, u politici morate donositi i odluke, a ovo je jedna od takvih. Jer, Radelić nije pokazao nikakvu želju za suradnjom, nije se odazivao na pozive, a s obzirom na to da predstavlja stranku u izvršnoj vlasti, i to ne čini baš dobro, da sad ne iznosim sve ono o čemu ste i vi pisali, morali smo reagirati. Smatramo da je bolje odmah na početku to razriješiti jer ne želimo više u stranci svađe i podjele, članovi su umorni od toga, a vjerujem i javnost. Potpuno je netočno da je problem što je Radelić podržao kolegu Komadinu, pa u Varaždinu ga je podržalo 110 kolega, a svi su i dalje s nama. Evo, neki dan sam u Županiji imao presicu s kolegicom Barbarom Antolić, koja je vodila kampanju za Komadinu, a ja s Habekom za Zorana Milanovića. I najnormalnije surađujemo. Za mene, onaj koji radi i vrijedi je uvijek na pravoj strani, bez obzira na to koga je podupro.

Pokrenut je i postupak raspuštanja Foruma mladih SDP-a Varaždina. Kuloari bruje da je pravi razlog raspuštanja to što se Mario Sinčić želio kandidirati za predsjednika županijskog Foruma. 

Vrlo jednostavno, omanja ekipa forumaša željela je nastaviti s onim što sam obećao članovima da ću spriječiti – podjelama i svađama između gradske i županijske razine. Međutim, dečki su instrumentalizirani i ne zamjeram im ništa, ali isto tako teško da vidim prostor za daljnju suradnju. No, njih je raspustio županijski Forum, to nema veze s Gradskim odborom. Time se ne mislim opterećivati, imamo pametnijeg i bitnijeg posla.

Pucanj u prazno

Kad će Gradski odbor službeno odlučivati o kandidatu za gradonačelnika?

Vjerojatno najesen ili koji mjesec poslije, što ovisi i o eventualnim koalicijskim pregovorima. Za nas je u ovom trenutku bitno da imamo vrlo čvrstu odluku, koja se ni u kojem slučaju ne može mijenjati: nakon puno godina ćemo imati vlastitog kandidata za gradonačelnika. Nije tajna da će se odlučivati o tome da upravo vi budete kandidat. Štoviše, politički suparnici već su javno ustvrdili da ste bili spremni promijeniti prebivalište, iz Ludbrega se preseliti u Varaždin, samo da biste ostvarili osobne i stranačke ambicije. Preseljenje i gdje će netko živjeti je osobna odluka svakog pojedinca. Varaždin je moj grad, tu sam rođen, tu sam išao u gimnaziju, tu sam igrao rukomet, tu radim, tu se vidim ostatak života s mojom obitelji i osjećam se Varaždincem kao i svaki čovjek koji živi u ovom prekrasnom gradu.

Zapravo je to besmislica iz redova političkih suparnika, pucanj u prazno. Varaždinci koji mi svakodnevno prilaze jako dobro znaju kako i koliko radim. Baš sam neki dan sreo susjede u zgradi u Zagrebačkoj koji su me pozitivno šokirali izjavom da su sretni da živimo u istoj zgradi. Uostalom, ta ista osoba koja je to problematizirala kao moju manu, željela bi biti gradonačelnik Varaždina bez apsolutno ikakvog političkog iskustva, čak nije bio ni vijećnik u mjesnom odboru. Bez ikakvog političkog iskustva nuditi se za preuzimanje vođenja Grada Varaždina je vrlo smjelo i hrabro, ali od kolega iz HDZ-a je i to moguće. Zanimljivo da ih smeta što sam iz Ludbrega preselio u 20 kilometara udaljeni Varaždin, a istodobno su kao stranka Hrvatskoj ponudili premijera iz Kanade koji jedva govori jezik države kojoj je na čelu.

Nismo zadovoljni kako smo participirali u upravljanju Gradom Varaždinom

I Radelić je javno rekao da biste morali biti Varaždinac da biste mogli razumjeti potrebe stanovnika Varaždina. 

Radelić je onda valjda “pravi“ Varaždinac, ali to, nažalost, nisam primijetio u njegovom radu Habuševog zamjenika. Uostalom, razlog raspuštanja vodstva stranke je, uz loše vođenje, bilo i loše obnašanje dužnosti dogradonačelnika. Iskreno, prozivke iz HDZ-a i od kontroverznog Ladislava Ilčića me ne čude, jer smo ipak politički suparnici, ali kad to kaže Radelić, koji je socijaldemokrat ili bi to trebao biti, onda mi je čudno. Očito samo želi naštetiti.

Rekli ste da je Varaždin “uspavana ljepotica“ i da ćete ponuditi nove ljude i nove ideje. Tko su ti novi ljudi?

Iznimno sam ponosan na vodstvo koje su naši članovi odabrali u Predsjedništvo. Imamo doktora znanosti Nevena Bosilja, koji je menadžer u multinacionalnoj kompaniji, a predaje i na FOI-ju, tu je dipl. učiteljica Gordana Marsenić, koja radi u školi i vrlo je aktivna kao predsjednica MO-a na Banfici, zatim dr. Maja Horvat, cijenjena varaždinska liječnica obiteljske medicine. U Predsjedništvu su i dipl. informatičar Miroslav Marković, koji radi u osiguravajućoj kući i odlično radi kao predsjednik 5. MO-a, potom dipl. ing. elektrotehnike i hrvatski branitelj Bruno Ister, koji je vlasnik vlastitog projektnog biroa, te Zoran Svetec, dipl. ing. prometa koji danas uspješno izvlači iz problema ustanovu Gradski stanovi. 

Za tajnika stranke sam predložio mladog kolegu Vitomira Staneka, koji je diplomirao ekonomiju, pred diplomom je i iz prava, a vodi vlastitu tvrtku koja se bavi inovacijama na području tehnologija. Kao što vidite, odličan spektar jakih osoba. Ali, iza tog tima je i Gradski odbor koji čini 25 osoba, među kojima su doktor prava s Pravnog fakulteta, ravnatelj škole, profesor, radnici, umirovljenici, mladi, a i nezaposleni. Uvjeren sam da je to SDP kakvog Varaždin zaslužuje i bit će mi čast biti dirigent na čelu tog orkestra.

A ideje i projekti? Što biste prvo učinili kada biste postali gradonačelnik Varaždina? 

To je pitanje koje me najviše intrigira posljednja dva-tri mjeseca. I na tome radim, a okupljam i čitav niz ljudi iz stranke, ali i izvan nje, koji su stručnjaci na raznim područjima i žele pomoći. Detalje programa predstavit ćemo najesen, ali za mene Varaždin ima nekoliko smjernica razvoja – postati grad studenata, pravi mali sveučilišni grad, kroz Tehnološki park 2 i slične manje projekte postati centar visokih tehnologija, ali isto tako držati i poticati svoje malo poduzetništvo, koje je našem kraju i mentalitetu prirođeno.  Uz to, imamo još neke smjerove koje moramo znatno razvijati, tzv. kulturnu industriju, kao i turizam, u kojem imamo puno prostora za napredak. Naravno, velik iskorak može se napraviti i znatno boljim korištenjem sredstava iz EU fondova, jer tu Varaždin nije u skladu sa svojim renomeom. Gradu treba pozitivna energija, koja je ipak nedostatna, iako treba reći da postoji pozitivnih pomaka.

Ako se s HNS-om raziđemo u Varaždinu, ne vidim ni logiku zajedničkog izlaska u Županiji

Na sljedeće lokalne izbore u Varaždinu nećete izaći zajedno s HNS-om, s obzirom na to da je Predrag Štromar najavio da će njihov kandidat biti Goran Habuš. Je li to početak raspada koalicije?

Koalicijski pregovori još nisu otvoreni, godina dana je do izbora, pa tu uvijek postoji mogućnost promjena i dogovora. Iza nas je sedam godina korektne suradnje, no SDP treba iskorak. Zato jedino u što sam siguran jest to da će SDP imati svog kandidata za gradonačelnika. Pojedinačno smo najjača stranka po rezultatima na izborima za vijeća mjesnih odbora, imamo najveći broj predsjednika MO-a, a prema prošlotjednoj anketi agencije Promocije plus za RTL, SDP u Županiji dobiva više od 30 posto glasova za Sabor, dvostruko više od HDZ-a ili HNS-a. Bio bi zaista politički grijeh da nemamo vlastitog kandidata. S tim ulazimo u razgovore sa svakim potencijalnim koalicijskim partnerom, pa tako i s HNS-om, s kojim ćemo iz političke kulture prvim razgovarati.

Hoćete li se s HNS-om razići i u Županiji? Mario Habek je najavio da ćete imati svoga kandidata za župana.

Prije svega, tko kaže da ćemo se uopće razići? Koalicijski pregovori još nisu počeli, tako da o tako nečemu odluke nema ni sa strane SDP-a, a, koliko znam, ni HNS-a. Reći ću da, ako se raziđemo u Gradu Varaždinu, ne vidim ni logiku zajedničkog izlaska u Županiji. Ali o tome odlučuje Županijski odbor. Doista je prerano za to sve.

”Veći” partner

U Gradu Varaždinu se primjećuju pokušaji odmaka SDP-a od HNS-a. Zajedno vlast obnašate od 2011., a vi ste rekli da HNS snosi veću odgovornost kao „senior partner“. No je li doista tako? U Gradskom vijeću se proračun i sve druge odluke donose većinom glasova, a ključni su glasovi SDP-ovih vijećnika.

Uvijek onaj koji je veći partner snosi veću odgovornost, i za dobro i za loše. To je normalno, ali ograničit ću se na SDP. Nismo zadovoljni kako smo participirali u upravljanju, nismo bili dovoljno prepoznatljivi i nismo nudili dovoljno rješenja. Primjerice, SDP-ova inicijativa za besplatne udžbenike je primjer odlične inicijative kakvih je bilo premalo. I to je jedan od razloga zbog kojeg smo raspustili vodstvo Gradske organizacije. Nismo bili zadovoljni. Rijetke su stranke koje su spremne na takav potez, i tu je veličina SDP-a, koji je veći od svakog člana.

Dečki iz Foruma mladih Varaždina su instrumentalizirani i ne zamjeram im ništa

Habuš je oštro prozvao SDP-ovu pročelnicu Mirelu Ivanković zbog očitovanja o aferi Termoplin. Vi ste rekli da ona nije i ne može biti odgovorna. No slažete li se s gradonačelnikom da Termoplin nije oštetio Grad? 

Kao ozbiljna stranka nismo za to da se rasprave o takvim temama vode isključivo preko medija, jer to nije dobro za imidž grada. To je tema za Gradsko vijeće i zato smo zatražili da se točka o izvršenju ugovora s Termoplinom stavi na dnevni red Vijeća. Tamo neka se sučele argumentima Termoplin, vijećnici, gradonačelnik i HERA. To je mjesto za raščišćavanje teme, a ne mediji. Što se SDP-ovog stava tiče, odbacujemo mogućnost da je greška pročelnice Ivanković i njezinog odjela. Taj je odjel proveo javnu nabavu i nakon toga njihova odgovornost prestaje, jer netko drugi izdaje i ovjerava račune. Međutim, u Klubu vijećnika nismo vidjeli, primjerice, izvješće HERA-e, nalaz unutarnje revizije, a sve su to elementi koje javnost treba znati s obzirom na ozbiljnost teme.

Kako surađujete sa županom Štromarom? 

Suradnja je od prvog dana korektna i, rekao bih, kvalitetna. Dobio sam puno prostora za djelovanje, to opravdao svojim radom i tako rasteretio župana u puno poslova, pa smo obojica imali koristi od naše suradnje. I politički smo korektno surađivali, volio bih da smo tako surađivali i u nekim drugim sredinama, pa i u Varaždinu. 

Kako ocjenjujete svoj i njegov rad u Županiji? Iako je župan godinama to najavljivao, Opća bolnica Varaždin još uvijek nema hitni prijem, propala je (do)gradnja četiriju škola po JPP-u, a oporba stalno ističe da nije započet ni projekt Aglomeracije Varaždin. 

Mislim da smo u zadanim uvjetima, koji nisu bili laki, dobro radili, što potvrđuje i čvrsta podrška građana koju bismo zasigurno imali da danas izađemo u ovom sastavu na izbore. Naš posao ću ocijeniti starom dobrom sintagmom – uvijek može bolje. U našoj podjeli poslova, velike kapitalne investicije je direktno i dobro vodio župan, što je i normalno, zamjenici se bave nižom razinom poslova. To što navodite stoji. Međutim, bilo je tu puno objektivnih razloga koji su usporili cijeli proces, osobito kod dogradnje škola i Bolnice. Sve smo pripremili do zadnje faze uoči gradnje. Međutim, kad je sve dovršeno, nije bilo kvalitetnog interesa kod privatnih partnera. Sad se prebacujemo na drugi model što se tiče škola, kao i preprojektiranje Bolnice, što ne bi trebalo dugo trajati. Što se pak tiče projekta Aglomeracije, prema svim informacijama, ide svojim tijekom, jedan je natječaj otvoren, uskoro slijedi još nekoliko, i to će biti jedan od najvećih kapitalnih projekata u povijesti ove županije, vrijedan preko 600 milijuna kuna.

Politika nije moj jedini izbor

Koliko imate slobodnog vremena? Dožupan ste, sad i predsjednik gradskog SDP-a, a predajete i na Veleučilištu VERN.

Bio sam menadžer u Podravci, radio i kao direktor za jugoistočnu Europu u Metrou. Međutim, iskreno, ovo kako i koliko radim nakon preuzimanja gradskog SDP-a iziskuje više vremena i energije nego ikad i zaista ne ostavlja ni malo slobodnog vremena. Zbog toga, nažalost, najviše pati obitelj, s kojom sam premalo vremena, ali bez čvrste podrške moje supruge Dubravke, koja je profesorica engleskog i španjolskog jezika u školi, ne znam kako bih stigao sve. Što se tiče VERN-a, izabran sam u nastavno zvanje, imam svoje kolegije, ali otkako sam u politici, spustio sam se kao vanjski predavač na 15 nastavnih sati po semestru, samo kako bih ostao u tim vodama. Tamo me čeka mjesto na katedri, moji studenti i prekrasan posao u kojem mogu zaraditi isto ili nešto više nego u politici, a biti znatno mirniji. Isto tako, znam da i u gospodarstvu ima puno prostora za osobu mog obrazovanja i iskustva. Zato sam i spreman na rizike u politici, jer politika nije moj jedini izbor u životu. To mi daje dodatnu snagu i ponekad čvršći stav u ovom poslu.
 

Izvor:
Foto: Ivan Agnezović

U fokusu

Dario Pocedulić najbolji je mladi poljoprivrednik: poljoprivrednici su marginalizirani, a birokracija nas “ubija”

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Prije desetak godina Dario Pocedulić, po struci prometni tehničar i njegova supruga Tamara, inženjerka odjevne tehnologije iz Gornjeg Kućana počeli su se baviti poljoprivredom.

Krenuli su skromno, no danas obrađuju 115 hektara zemlje. Na površini od 50-ak hektara uzgajaju heljdu, a na ostalim površinama pšenicu, kukuruz i uljarice.

Prije desetak dana Dario je proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom u Hrvatskoj. Zašto su se započeli baviti poljoprivredom, zašto se odlučili za uzgoj heljde, koji problemi ga tište i koliko mu znači ova nagrada ispričao nam je 38-godišnji Dario Pocedulić.

Za početak. Koliko vam znači ova nagrada?

Svakako sam počašćen što sam odabran za ovogodišnjeg najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika na Izboru održanom prošloga tjedna u sklopu 6. Međunarodnog kongresa o ruralnom turizmu. Do sada je OPG primio nekoliko priznanja, ali ovo posljednje je uistinu najveće. Ono je ne samo meni već i ostatku OPG-a, potvrdilo da uistinu idemo u dobrom smjeru s našim razvojem. A opet također je i izuzetna čast predstavljati svoju državu na Europskom Izboru za najboljeg mladog poljoprivrednika.

Kad i zašto ste se započeli baviti poljoprivredom?

Možemo reći da je kod Pocedulića poljoprivreda obiteljski zanat. Moj djed se bavio poljoprivredom, moj otac, a nekako sam se i ja odlučio primiti poljoprivrede. Nadam se da će jednoga dana moj posao preuzeti sin i nastaviti razvoj OPG-a. Kako su godine prolazile, a ja postajao stariji, odlučio sam malo konkretizirati naslijeđeni OPG i pokušat ga napraviti specifičnim. Mislim da smo supruga i ja to uspjeli. Danas prodajemo bezglutenske prerađevine Varaždinske heljde, od brašna, kaše, pahuljica, kiflica, mlinci, tjestenine, krekera, grizeva, do pufzrnca, hrskača i svake godine povećavamo paletu prehrambenih proizvoda od tradicijske “hajdine” sa modernim prizvukom. Naravno, osim prehrambenih proizvoda, u ponudi imamo i jastuke punjene ljuskicama Varaždinske heljde različitih dezena i namjena.

Inače, OPG je registriran 2006 godine i tada smo obrađivali nekih šest hektara. Postepenim razvojem, neprestanim ulaganjem i ulaskom u preradu i proizvodnju prehrambenih proizvoda, značajno smo povećali obradivu površinu koju prijavljujemo ove godine u Upisnik – na 115 hektara.

S kojim problemima ste se kao poljoprivrednik susretali i još se susrećete?

S površinski malim parcelama. I papirologijom, odnosno birokracijom. Postoji par apsurdnih birokracijskih situacija koje sam doživio posljednjih nekoliko godina koje su uistinu zbunjujuće, možda čak i zabrinjavajuće, no nekako smo ih uspjeli prevazići. Ne sumnjam da me takovih još neće pa barem desetak dočekati u nastavku mog poslovanja. I naravno, postoji onaj klasičan problem na koji mi ne možemo utjecati, a to je – vremenska prognoza. Prije nekih dva tjedna kod nas u Gornjem Kućanu je unutar dva sata tri puta padala tuča. U travnju. Što nas onda čeka kroz ljeto? Malo tu na negativnu stranu ide i doživljaj nekih sugrađana kojima je to sve zabavno. Nama poljoprivrednicima koji se bavimo isključivo poljoprivredom to nije nimalo zabavno. Mi živimo od plodova koji su nezaštićeni na poljima i ne, ne možemo ih nikako “prekriti čarobnim plaštem” i spriječiti štetu.

Koliko je poljoprivreda zahtjevna grana?

Svaki posao je toliko zahtjevan koliko se pojedinac odluči njime baviti. Meni, našem OPG-u je poljoprivreda jako zahtjevna jer mi uvijek želimo napraviti najbolje i sebe ulažemo maksimalno. No, nekad jednostavno i kad se trudimo, odričemo puno stvari koje su nekima normalne, jednostavno “nemamo sreće” jer bude otkupna cijena uroda duplo manja od prošlogodišnje i jedva da pokrijemo tekuće troškove, troškove sjetve, dorade, popravaka mehanizacije. No, ne posustajemo – slijepo se držimo one “bit će bolje” iz godine u godinu.

Zašto baš heljda? Što vas je inspiriralo da se počinjete baviti njezinim uzgojem?

Heljda se povijesno, tradicijski uzgajala u našem kraju. Zašto ne pokušat oživjet tradiciju, baštinu i ponudit sugrađanima prije svega jednu zdravu namirnicu, ali u modernim oblicima? I Udruga Hajdina je tu na čelu s Ružom Levatić i udrugari se trude očuvat lokalnu baštinu i tradicijsku kulturu naša četiri južna naselja Grada. Bitna je volja. A i nekako su prošla vremena bila ljepša, ljudi su se više družili, bilo je veće zajedništvo i manja užurbanost. A opet, ona poslovna činjenica jest da kad uđete u trgovinu, teško da ćete naći domaće proizvode od heljde na policama. Zato ih možete naći kod nas ili vam ih mi dostavimo besplatno u Varaždin.

Imate široku paletu proizvoda od heljde. Kako je s plasmanom tih proizvoda na tržište?

Sve naše proizvode je moguće naravno kupiti kod nas u “Kući Varaždinske heljde” u Gornjem Kućanu. Kako smo spomenuli, besplatnu dostavu imamo za naše sugrađane u Varaždinu. Osim toga, šaljemo proizvode doslovno po cijeloj Hrvatskoj uz prethodnu narudžbu putem naše web trgovine. Dostupni smo u trgovinama “Delikatesa Veronika” te s krekerima smo od prošle godine ušli u svima dobro poznate Lidl trgovine. Osim na taj način, našim proizvodima opskrbljujemo i nekoliko restorana na području Varaždina i bliže okolice, a također, možemo pohvaliti i najmlađe Varaždince, oni u školama između ostaloga i zahvaljujući gradskom projektu “Čarobna osmica” koji se provodi uz uz certifikat Ministarstva znanosti i obrazovanja, a u suradnji sa poznatim varaždinskim nutricionistima Anitom Car i Davorom Hostić, za obroke dobivaju i naše proizvode.

Godišnje proizvedete oko 40 tona heljde. Traži li se kilogram više Varaždinske heljde?

Da. Sugrađani su počeli prepoznavati Varaždinsku heljdu i zadovoljni su našim proizvodima. Prošle godine smo u jednom trenu ostali bez kaše pa onda bez kiflica. Jednostavno nismo uspjeli pripremiti toliku količinu koliko je u tom trenu tržište tražilo, a uvijek proizvodimo svježe, ne radimo robu za skladište.

Vi se ne bavite direktnom prodajom heljde ni otkupom, no većina heljde u Hrvatsku se uvozi. Je li riječ je o nekvalitetnoj heljdi?

Da li je nešto kvalitetno ili ne provjeravaju institucije zadužene za to. U smislu, da li je sukladno našim zakonima i pravilnicima. A posljednji glas daju kupci. Mi sami znamo prošetat po trgovačkim lancima i vidimo razne proizvode koji se uvoze kako iz EU, tako iz trećih zemalja. Kod toga je dosta nezgodno što u tim trećim zemljama najčešće nisu na snazi ista pravila i politike što se tiče zaštite i tretiranja usjeva, skladištenja i proizvodnje. I onda najčešće ti proizvodi budu jeftiniji. Koliko se kontrolira domaća proizvodnja, toliko bi se trebala ispitivati i kontrolirati uvozna koja se nalazi po trgovinama.

Kakav je po vama položaj poljoprivrednika u Hrvatskoj? Što se treba poboljšati?

Poljoprivrednici su po mom iskustvu marginalizirani. Na rubu društva. Nekima će biti smiješna ta izjava, ali ako je realno sagledate, shvatit ćete zašto. Na nama je da radimo na polju, u ne kontroliranim vremenskim uvjetima. Mi možemo uložiti mnogo u proizvodnju hrane, a zbog vremenskih nepogoda ili recimo pada cijene u tri mjeseca ostat ćemo bez prihoda. Ne samo od zarade nego i bez sredstava za sljedeću žetvu. Ne vlastitom krivicom. Isto tako, od poljoprivrednika koji radi najčešće po cijele dane, nevezano na nedjelje i svetke, se očekuje da ispunjava sve više i više papirologije.

Recimo, ja obrađujem nekih 115 hektara i to na otprilike 249 ARKOD iD-a, i sad prema novoj odluci sam trebao do svake njive doći traktorom. Pozicionirati traktor, vodeći pritom računa na njegovu poziciju u odnosu na neki prirodni marker, izaći van i fotografirati i geo tagirat ga. Sjest u traktor, doći do završetka te iste njive i ponovit postupak te potom učitat fotografije u aplikaciju, zatražit putem aplikacije dodjeljivanje zadataka od strane APPRRR-a. I tek nakon toga počet raditi na toj njivi. Posao koji radim cijeli život. Ja imam 249 takvih njiva. Ne znam tko je došao do te odluke, ali ona je sad postala opcionalnom nakon onih žustrih prosvjeda u EU.

Onda pak možemo i o kupcima malo, ne puno, samo malo. Imamo kvalitetan proizvod ali ne prodajemo na tržnici, nudimo besplatnu dostavu na adresu za narudžbe veće od 11 eura za Grad. I onda ljudi zovu i pitaju i kad im kažemo da smo u Gornjem Kućanu, onda nekad bude odgovor – a šteta što niste na tržnici. Nismo, i nećemo biti jer si ne možemo priuštiti stajati na tržnici jer mi kod kuće dok ne prodajemo, svaki dan proizvodimo svježe proizvode i planiramo kako povećati kvalitetu. Nisu poljoprivrednici bogati ljudi, samo su radišni.

Što još imate u planu u budućnosti?

Puno toga. Još sam mlad, ako me zdravlje posluži Varaždinska heljda će se proizvodit i prerađivat još dugi niz godina. Samo nebo je granica.

Varaždinska heljda

OPG Pocedlić uz pomoć i suradnju Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Varaždinske županije (dr. Mara Bogović i njenin tim) te same Varaždinske Županije (dr. Dragutin Vincek i njegove kolegice iz Upravnog odjela za poljoprivredu i zaštitu okoliša), Agronomskog fakulteta i Ministarstva poljoprivrede 2021. godine uspješno je registrirao i uvrstio na sortnu listu “Varaždinsku heljdu” kao prvu hrvatsku sortu heljde. Danas je OPG Pocedulić njezin registrirani čuvar, uzgajivač i dorađivač.

Proizvodi bez glutena

Svi proizvodi OPG-a Pocedulić od Varaždinske heljde su certificirano bez glutena.

– Cilj nam je svake godine ponuditi sugrađanima jedan novi proizvod od heljde. Ove godine predstavljamo dva nova proizvoda. Jedan je već vani, a to su “Puf zrnca”. Izvrsna su sa jogurtom, fina, hrskava. Heljda je prirodno bez glutena, no lagano se kontaminira pa treba imati izdvojenu proizvodnju.

Inače se OPG svake godine s novim proizvodom prijavljuje na “Ocjenjivanje prehrambenih proizvoda” koje zajedno provode Prehrambeni i Agronomski fakultet iz Zagreba u suradnji naravno s Ministarstvom poljoprivrede. Do sada su naši krekeri te mlinci od Varaždinske heljde bili proglašeni najinovativnijim prehrambenim proizvodima. Kiflice i tjestenina su primile zlatnu diplomu a pahuljice brončanu. Veliko iznenađenje nam je stiglo prošle godine iz Bruxellesa za naše krekere, Zaprimili su medalju za izvrsnost i kakvoću, “Superior taste award**” od International Taste Instituta” a što je prvo takvo priznanje za jeda hrvatski OPG. I jako smo ponosni na to – ističe Pocedulić.

Nastavite čitati

U fokusu

Zbog krize u Njemačkoj drvoprerađivači smanjili proizvodnju, Požgaj grupa našla nova tržišta

Objavljeno:

- dana

Objavio/la:

Kako je drvno-prerađivačku industriju i graditeljstvo pogodila kriza, ponajprije u Njemačkoj, čini se da se po prvi put događa da Hrvatske šume ne mogu prodati predviđenu količinu trupaca. Odnosno, prema nekim informacijama do kojih je došao Lider, imaju višak.

Pad narudžbi je očekivan, jer nakon štete izazvane olujnim nevremenom uslijedila je kriza u Njemačkoj koju sve više osjećaju i druge europske zemlje. Potvrđuje to i čelni čovjek Požgaj grupe Nikola Požgaj koji kaže da se pad narudžbi mogao očekivati čak i da krize u Njemačkoj nije bilo s obzirom na to da su 2021. i 2022. bile rekordne godine u proizvodnji i izvozu drvno-prerađivačke industrije.

Naime, to su godine nakon pandemije kada su kupci nastojali popuniti skladišta robom koju su k tome plaćali skuplje, pa kad su se trgovci namirili, bilo je za očekivati pad bez obzira na krizu u Njemačkoj.

Doduše, on ne vjeruje da je došlo do ukupnog pada narudžbi drvnoprerađivačkih proizvoda i posljedično tome pojave viška trupaca zbog toga, nego kao jedini mogući uzrok neprodanih trupaca vidi u spomenutoj vjetrolomnoj oluji koja je oštetila mnoga stabla.

– Nisam siguran da ima viška trupaca u Hrvatskim šumama jer ih i oni režu onoliko koliko treba. Ako bi ih rezali više, to bi značilo da trupci negdje leže i postoji opasnost da počnu trunuti. Ali u HŠ najbolje znaju taj podatak, a ono što se može reći jeste da je s nekih tržišta, tu prvenstveno mislim na njemačko, naručeno manje drvno-prerađivačke robe u zadnje vrijeme – kaže Požgaj.

No dodao je da Požgaj grupa i dalje radi s istim kapacitetom, odnosno, pad njemačkih narudžbi nadomještaju novim narudžbama iz drugih zemalja.

Više o svemu pročitajte OVDJE

Nastavite čitati

Promo

Varaždinsko online izdanje