Čitatelji Regionalnog tjednika požalili su se novinarima da ne mogu doći na razgovor uživo u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) – Područnu službu u Varaždinu, jer brojni djelatnici i dalje zbog mjera borbe protiv koronavirusa rade od kuće.

O navedenoj problematici uputili smo upit HZMO-u kako bismo provjerili o čemu se radi.

U skladu s Odlukom o organizaciji rada u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 6. rujna 2021. i Uputom Ureda za upravljanje i razvoj ljudskih potencijala od 10. rujna 2021., radnicima HZMO-a može se odrediti rad od kuće, ističu iz ove institucije, koji se organizira pod uvjetom da se na taj način može osigurati uredno obavljanje poslova u propisanom radnom vremenu, u protivnom, određeni rad od kuće opozvat će se na zahtjev neposrednog rukovoditelja.

– U Područnoj službi u Varaždinu zaposlena su ukupno 123 radnika, od kojih šest koristi mogućnost rada od kuće, u skladu s Odlukom o organizaciji rada u HZMO-u za vrijeme epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 6. rujna 2021., u kojoj stoji da je rad od kuće moguće odrediti radnicima s kroničnim nezaraznim bolestima na temelju odgovarajuće potvrde liječnika da se radi o bolesti i zdravstvenom stanju koji mogu povećati rizik za teže oblike bolesti COVID-19, a sukladno popisu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 2. rujna 2020. godine. Na temelju navedene odluke ukupno šest radnika HZMO-a u Područnoj službi u Varaždinu priložilo je odgovarajuću liječničku potvrdu temeljem koje im je odobren rad od kuće do opoziva, odnosno do zahtjeva radnika o povratku na posao. S obzirom na navedeno, ne stoji tvrdnja da većina radnika PS-u u Varaždinu koristi mogućnost rada od kuće, već je riječ o 4,8 % radnika od ukupnog broja zaposlenih u PS-u u Varaždinu – stoji u odgovoru HZMO-a novinarima Regionalnog tjednika.

Napominju i da su u PS-u u Varaždinu svakodnevno, tijekom radnog vremena, strankama na raspolaganju pravni savjetnici za tuzemna i inozemna prava radi davanja stručnih odgovora i pružanja pomoći oko ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja, doplatka za djecu, nacionalne naknade za starije osobe i ostalih pitanja iz nadležnosti HZMO-a.

Zakonski okvir

Inače, Hrvatska udruga poslodavaca, Sindikat naftnoga gospodarstva i Norveška udruga poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO) predstavili su na završnoj konferenciji održanoj krajem travnja smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira u pogledu rada na daljinu.

Prema posljednjim podacima Eurostata, tijekom 2020. u Hrvatskoj je tek 3,1 % zaposlenih uobičajeno radilo na daljinu, dok je povremeno na daljinu radilo dodatnih 7,9 % zaposlenih. Na razini EU-a 12 % zaposlenih radilo je uobičajeno na daljinu, uz dodatnih 8,6 % koji su na daljinu radili povremeno.

Damir Zorić, glavni direktor HUP-a, rekao je: “Rad na daljinu, pogotovo povremeni, pokazao se tijekom pandemije kao koristan, svrhovit i učinkovit. On doprinosi povećanoj produktivnosti radnika, jer fleksibilizacija doprinosi zadovoljenju kako osobnih, tako i obiteljskih potreba radnika. Mogućnost koju poslodavci pružaju kroz rad na daljinu smatra se benefitom i načinom privlačenja radne snage, posebice za mlade radnike, pripravnike i roditelje s malom djecom.”

U istraživanju provedenom početkom 2021. godine 13 % ispitanika u Hrvatskoj željelo je nakon završetka pandemije svakodnevno raditi na daljinu, 25 % nekoliko puta tjedno, a 18 % nekoliko puta mjesečno. Na razini EU-a kao cjeline ti su udjeli: 13 % svakodnevno, 31 % nekoliko puta tjedno i 21 % nekoliko puta mjesečno.

Iva Nappholz, pravna savjetnica u HUP-u, i Anica Ferić, pravna savjetnica u SING-u, predstavile su smjernice koje se sastoje od uvođenja novog instituta tako da se uz postojeći institut rada na izdvojenom mjestu rada uvede novi institut – institut rada na daljinu. Obilježavaju ga u svakom slučaju dvostranost i dobrovoljnost. Uz to, HUP i SING predlažu da se rad na daljinu može ugovoriti kao stalni ili povremeni rad na daljinu te da bude obilježen fleksibilnim izborom mjesta rada od strane radnika. Radnik bi se trebao pridržavati propisa zaštite na radu jednako kao i radnici koji obavljaju iste poslove u prostorijama poslodavca, ali bi poslodavac bio odgovoran za zaštitu na radu u skladu sa standardom razumne mjere i rizika. Drugim riječima, poslodavac bi snosio odgovornost za uobičajen rizik rada koji je uobičajen za određeno radno mjesto. Naknada troškova za rad na daljinu obuhvatila bi isplatu paušalnog iznosa naknade troškova. Takva isplata bila bi neoporeziva i isplaćivala bi se proporcionalno vremenu provedenom u radu na daljinu. Prije donošenja odluke o uvođenju mogućnosti rada na daljinu na razini svoga poslovnog subjekta poslodavac bi se trebao savjetovati s Radničkim vijećem, a radnici bi i dalje trebali imati pravo na isključenje.

Radnici

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, na kraju rasprave je zaključio: “Mi u sindikatima moramo voditi računa o zaštiti radnika tako da kada se radi o radu na izdvojenom mjestu rada, odnosno radu na daljinu, nužno je naglasiti nekoliko ključnih pitanja, a to su dobrovoljnost i pravo na izbor rada od kuće i povrata na radno mjesto, jamstvo jednakih plaća za jednaki rad neovisno gdje se obavlja, jasno određeno radno vrijeme, plaćanje dodatnih troškova koje radnik ima (oprema, režije), zaštita na radu, pravo na isključenje/nedostupnost nakon proteka radnog vremena te sprečavanje pretjeranog nadzora od strane poslodavca.”