Da mogu, sve bih ponovila. Ali s ovom glavom koju imam sad. Trenirala bih još jače od prvog dana i više bi hodala – govori nam Štefica Sever nekoliko mjeseci nakon završetka Života na vagi i povratka iz Lividrage u Varaždin.

Bila je kapetanica tima, uvijek najglasnija u kući. U show je ušla sa 156 kilograma, a tijekom boravka izgubila je čak 36. Nakon povratka u Varaždin izgubila je još 11 kilograma, a kaže nam da joj je cilj da vaga pokaže manje od 100 kilograma.

Ovo je prvi njen istup u medijima nakon završetka showa. Ne smatra se nekim celebrityjem iako je ljudi rado zaustavljaju u gradu.

Najbolja odluka

– Nekad mi ta pozornosti smeta. Neugodno mi je otići u trgovinu jer seciraju što kupujem. Zamislite da odem kupiti kruh ili burek, ili ne daj Bože da svratim u neki fast food. Jednom sam kupovala salamu za doma, a gospođa me u dućanu pitala ˝pa nebuš valjda ti to jela˝. Ne, nisam ja to jela, ali i da jesam, to je moja odluka. Isto kao što je moja odluka bila da uđem u Život na vagi. I sad, nekoliko mjeseci nakon povratka u stvarnost mogu reći da mi je to bila najbolja odluka u životu i nešto najpametnije što sam napravila – govori nam Štefica, koja je baš onakva kakvu smo navikli gledati u showu, iskrena i bez dlake na jeziku.

Tu veliku odluku donijela je pred godinu dana, točnije, 31. siječnja prošle godine. Taj dan slavila je rođendan.

– Nisam pratila Život na vagi, nisam znala ni pravila. Kod prvog vaganja sam mislila da je moj tim pobijedio, a zapravo smo izgubili. Evo do te mjere ja nisam znala pravila. Ali sam prije godinu dana na svoj rođendan donijela odluku da ću se prijaviti. Kad su me prvi put nazvali mislila sam da zovu valjda sve koji se prijave, a onda sam prošla razgovore i testiranja i došla u Lividragu. Stvarno nisam imala pojma što me čeka – priča Štefica. Kaže da su treninzi bili naporni, ali je puno teže bilo sačuvati mir u glavi.

Ostali u kontaktu

– Tamo nemate kamo, prvi tjedan je zapravo bilo najlakše jer je bilo sve novo, ali pred sam kraj je već bilo ludilo. Imala sam i probleme sa spavanjem, probleme s probavom, a kasnije me mučilo i koljeno. Međutim, imali smo razgovore sa psiholozima i to nam je stvarno puno značilo. Teško je bilo prilagoditi se i kad su nam došla četiri nova kandidata koji su trenirali u Sinju. No, prihvatili smo ih, a i oni nas. Tamo je problem i što ne možete otići nigdje iz kruga kuće, u glavi tisuću misli, a bilo se teško i rastati od ljudi koji su ispadali iz showa. Jako smo se povezali, bilo smo odlična ekipa i svi smo i dalje u kontaktu. Imamo whatsapp grupu i još uvijek smo si međusobna podrška – govori nam Štefica.

Najviše komunicira sa Željkom i Ivanom, te Dominikom.

– Družimo se, čujemo se i puno znači kad imaš koga nazvati. Sa Željkom i Ivanom sam se najviše povezala, stalno smo u kontaktu i posjećujemo se – kaže Štefica. Dodaje i da joj je drago jer je većina kandidata nastavila vježbati.

– Drago mi je da su svi nastavili vježbati i nadam se da će u tome ustrajati, ne samo ovu godinu, nego i nakon toga – govori Štefica.

Redovito se čuje i sa trenerima Edom i Majom.

Povratak u stvarnost

– Edo je stvarno ljudina, dobar čovjek i trener. Na društvenim mrežama je objavio da čeka moj poziv u Varaždin. A ja čekam da zapadne pravi snijeg na Ivančici pa da dođe s obitelji. Znam da klinci vole snijeg – otkrila nam je Štefica. Na telefon voli popričati i s Majom, za koju također ima samo riječi hvale.

Kaže da je bio puno veći izazov vratiti se doma nego otići u Život na vagi.

– Tamo smo svaki dan trenirali, dva puta, a sve što smo jeli bilo je po strogo kontroliranim jelovnicima koje su složili nutricionisti. Tamo nije bilo čokolada, pizza ili hamburgera. U Varaždinu ima svega. Kad se vratite doma, u stvarnost, onda shvatite da je sve ostalo isto kao i kad ste otišli. Okolina je ista, isto društvo, iste navike, ali sam sad ja drugačija. Odrekla sam se i piva, ne pojedem više cijelu čokoladu… Ne kupujem hranu po pekarama nego si ručak nosim na posao. Vježbam tri puta tjedno, a subotom obavezno idemo na Ivančicu. Ako mi obaveze to omoguće, idem kroz tjedan i na Čevo, bila sam i na Ravnoj gori… Na staru godinu priuštila sam si i pješačenje na Mariju Bistricu – priča Štefica.

Ništa bez podrške

Kaže da je zahvalna svojoj obitelji i prijateljima na ogromnoj podršci. Sestra ju je potaknula da krene planinariti.

– Bez podrške bilo bi jako teško. I ovom prilikom želim zahvaliti svojoj obitelji i prijateljima što paze na mene. Svi smo se zapravo još više povezali nego prije, jako sam se promijenila, nisam čak više ni tako glasna – kaže nam uz smješak Štefica.

Na kraju priznaje da bi je čak bilo sram da se udeblja.

– Sa sestrom sam krenula planinariti, sad je naše planinarsko društvo sve veće. Prijatelji su također uz mene, paze, pitaju, zapravo sudjeluju u mojoj namjeri da se držim odluke. I znate, bilo bi me sram sad se ponovo udebljati. Zbog svih tih ljudi koji su mi podrška, koji me znaju od prije, ali i svih onih koji su me pratili u showu. Ne želim si to dozvoliti – kaže Štefica.

Štefica se 20 godina bavila atletikom, a posebno mjesto u sjećanju zauzima Dražen Ožeg

Štefica je u jednom periodu života trenirala atletiku, uglavnom je bacala kladivo i kuglu. Bila je, kaže, jako mlada kad je počela, a trenirala je čak dvadeset godina.

Prisjećajući se tog vremena spomenula nam je Dražena Ožega, velikana varaždinskog sporta.

– Bila sam tad jako mlada, dijete, a iz tog vremena posebno mjesto u sjećanju zauzima Dražen Ožeg, zaista veliki treneri čovjek – prisjetila se Štefica.