STANČIĆ

Sa svakom slikom koja se vraća u grad, u Varaždin se vraća i Miljenko Stančić, rekao je svojedobno ravnatelj Galerijskog centra Ivan Mesek. Prema njegovom slikovitom opisu, Stančić se ovih dana s dvije „nove“, bezimene slike iznova vratio u svoj grad, gdje je živio i radio do prerane smrti u dobi od samo 51 godine.

Crtež konjanika i akvarel iz ciklusa Križni put, u Centar su stigli sa zida zagrebačkog stana novinara, pisca i prevoditelja Borisa Perića.

– Slike je djed ostavio mojoj majci, sestrični Miljenka Stančića. Crtež konjanika je iz njezinog spomenara. U razgovoru s tetom, Stančićevom sestrom, pokojnom Milicom, saznao sam da je jedna od prvih likovih narudžbi za Miljenka Stančića bila od strane varaždinskog župnika da nacrta ciklus Križni put.

Te slike, njegovi najraniji radovi, slove kao izgubljene. Kasnije umire moj djed i u njegovoj ostavštini nađem jednu koja bez ikakve sumnje pripada tom ciklusu – Motiv raspeća, akvarel. Ispod raspela ima jednog onog konjanika s kopljem, kao u majčinom spomenaru. Stančić se u to vrijme potpisivao inicijalima – S i M preko toga – u spomenaru je isti taj potpis. Znači jedna slika ide s drugom – čine neku cjelinu. Više nema sumnje da je to rani, možda najraniji Stančić. Sliku sam pokazivao nekim povjesničarima umjetnosti koji su također potvrdili autentičnost. Gdje su ostale, ne znam – možda Crkva zna. No, eto, ta koja je ostala kod djeda dopala je mene – priča Perić.

Veseli “mračnjak”

Slikar, uz kojega više ne bismo mogli vezati samo pridjev „varaždinski“ jer je svojim značajem odavno prešao granice mjesta rođenja, još uvijek nema svoju galeriju. Stančićeva zbirka je, unatoč stalnim obećanjima, još uvijek „podstanar“.

– Oko ‘74. godine u jednom su intervjuu u tadašnjem Startu pitanje o Galeriji postavili i samome Stančiću. Odgovorio je u svom stilu – slikao je inače dosta „mračne slike“ unatoč veseloj prirodi – rekao je da će kad naprave Galeriju stati ispred nje sa šeširom i prositi. Naravno da je šteta što nema svoj prostor, ali nadam se da će se sve to riješiti – rekao je Boris Perić, na čijemu zidu visi još jedna Stančićeva slika za koju ne zna kako se zove, prikaz dviju marioneta; replike slike nekada su bile dio interijera zagrebačkih knjižnica, ali nikad mi nije palo na pamet pitati kako se zove. Ne skupljam slike. Moje bavljenje likovnom umjetnošću je pisane prirode – priznaje Perić. Ističe nadu da će netko možda prepoznati slike i znati nešto više o njima i njihovu stvaranju.

Dvije nove slike u Galerijskom centru nema u katalozima, pa niti nije procijenjena njihova vrijednost, unatoč nesumnjivoj kolekcionarskoj vrijednosti.

Izvor:
Foto:

Kulturna suradnja Beča i Varaždina

U nazočnosti hrvatskog veleposlanika Gordana Bakote i drugih uzvanika u Beču je sinoć otvorena izložba „Veliki hrvatski majstori XX. stoljeća“ iz fundusa Galerije starih i novih majstora Gradskog muzeja Varaždin (GMV).

Pedesetak djela, uglavnom ulja na platu hrvatskih majstora prošlog stoljeća predstavljeno je bečkoj i austrijskoj likovnoj publici u izložbenom dijelu palače Porcia. U tom starom zdanju iz sredine XVI. stoljeća našla su se djela Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Slave Raškaj, Emanuela Vidovića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića, Ljube Babića, Marina Tartaglije, Ede Murtića, Ive Režeka, Miljenka Stančića, Nenada Opačića i drugih velikana  hrvatske likovne umjetnosti koja će se moći razgledati do 17. ožujka.

– Izložba je plod nastojanja da potaknemo kulturnu suradnju Beča i Varaždina, a na emotivnoj razini riječ je o povratku hrvatskih umjetnika u glavni grad Austrije gdje je dio njih studirao i živio te crpio inspiraciju. Ovaj projekt prepoznalo je Ministarstvo kulture bez kojeg ne bi mogao biti ostvaren, a moram se zahvatiti i Ministarstvu vanjskih poslova, a posebice hrvatskom veleposlanstvu u Austriji te Zdenki Weber, rekao je povodom otvorenja izložbe Miran Bojanić Morandini, ravnatelj GMV-a.

Izložbu, kako je dodao, bilo bi osjetno teže organizirati da Hrvatska nije ušla u EU.

-Ulaskom Hrvatske u EU pojednostavljeno je ishođenje dokumentacije koju je nužno imati za izložbu ovako vrijednih djela. Stoga sam slobodan pozvati ostale hrvatske institucije, prvenstveno muzeje i galerije da pokažu svoju vrijednu građu izvan naših granica jer je to pravi put  na koji  se nadovezuje diplomacija, politika i gospodarstvo. Vjerujem da se kroz ovu izložbu na najbolji mogući način prikazuje i povezuje naš muzej i grad Varaždina s Bečem, a time i Hrvatska s Austrijom, naglasio je ravnatelj GMV-a koji već za iduću godinu priprema izložbu Habsburgovci i Varaždin.

Budući da GMV posjeduje 6.400 djela, izbor pedesetak djela za prvu izložbu ovakve vrste u Beču nije bio lagan.

-Ova izložba je mogućnost da izložimo vrijedna djela hrvatskih umjetnika koja su se u Gradskom muzeju Varaždin prikupljala od 1939. godine. U to je vrijeme gotovo najviše zaslužan za nabavljanje djela suvremenih umjetnika 20. stoljeća bio naš poznati slikar Tomislav Krizman. U zabilješkama osnivača Galerije u Varaždinu prof. Krešimira Filića i njegovih suradnika, kao i Muzealnog društva, vidljivo je da se intenzivirao otkup i sakupljanje djela suvremenih hrvatskih slikara. Takva praksa nastavljena je i kasnijih godina te desetljeća. Ovom izložbom možemo, barem malo, bečkoj likovnoj publici približiti veličinu naše hrvatske umjetnosti i instituciju koja je zadužena za njezino čuvanje, veli autorica izložbe Mirjana Dučakijević.

Uz predstavnike GMV-a, prigodom otvorenja izložbe govorili su dr. sc. Manfred Matzka, voditelj Odjela u Uredu saveznog kancelara Republike Austrije, zatim mr. sc. Andrea Ecker, voditeljica Odjela za kulturu u Uredu saveznog kancelara Republike Austrije te hrvatski veleposlanik u Republici Austriji Gordan Bakota.

 

Izvor:
Foto: GMV/RT