Vlada donijela odluku o prijenosu u vlasništva nekretnine u Lepoglavi za gradnju POS stanova
Na sjednici Vlade Republike Hrvatske 14. ožujka donijeta je odluka o prijenosu vlasništva nad nekretninom u Lepoglavi, čime su stvoreni...
Ljudi i priče
Varaždinac Ivan Breskvar od holokausta spasio dva židovska dječačića
VEDRANA U RUKSAKU VOZIO NA SELO
Ivan Breskvar nikada nije puno pričao o svojim djelima za vrijeme 2. svjetskog rata, jer je smatrao da nije učinio ništa veliko – samo je pomogao svom prijatelju.
U selu Jalžabetu pored Varaždina živi Juraj Breskvar, sin Varaždinca Ivana Breskvara koji je za vrijeme 2. Svjetskog rata u Varaždinu od holokausta spasio dva židovska dječačića, Artura Rosnera i Vedrana Haryja.
Artur i dan danas živi u Varaždinu, a igrom slučaja postao je član obitelji Breskvar. Naime, mnogo godina kasnije Artur se zaljubio u djevojku koja je radila na pošti, ne znajući da se radi o kćeri Juraja Breskvara, čovjeka koji mu je spasio život. Artur i Sonja i danas žive u Varaždinu mirnim i povučenim životom.
– Artur je često pričao njihovu priču raznim ljudima i medijima, ali sada je bolestan i malo se povukao – rekao nam je njegov tast odnosno sin Ivana Breskvara, Juraj Breskvar, koji nam je ispričao o herojskim djelima svojeg oca za koja ni sam nije znao mnogo godina.
Nikome nije pričao
– Moj otac je jako malo pričao o događanjima za vrijeme rata. Kada se sve to događalo, nikome nije ništa govorio jer nas je želio zaštititi. Poslije rata o svojim djelima nije pričao jer je jednostavno bio takav, skroman i nije se volio isticati ni hvaliti – ispričao je Juraj Breskvar.
Kaže kako je cijela obitelj doznala više 1969. godine kada je jedan od dječaka, Artur Rosner, kontaktirao Ivana Breskvara kako bi mu kao odrastao čovjek zahvalio što je napravio za njega kada je imao tek četiri godine. A Artur je četiri godine imao 1942. godine, možda najstrašnije godine za Židove u Varaždinu. Stari i mladi, muškarci, žene i djeca upućivani su u Jasenovac. Mnogo ih nikada nije stiglo do logora jer su ubijeni i prije.
Te je godine Ivan Breskvar zajedno sa svojim velikim prijateljem Milanom Blassom, jednim od rijetkih Židova koji su preostali u Varaždinu poslije svih deportacija, spasio od sigurne smrti dvojicu židovskih dječaka. Naime, Milan Blass se u to vrijeme brinuo o malim rođacima – četverogodišnjem Arturu te nekoliko mjeseci starom bratiću Vedranu Haryju, čiji su roditelji odvedeni u logore te im se izgubio svaki trag.
Jedno vrijeme malog je Vedrana čuvala obitelj Besak koja je stanovala u vatrogasnom domu. No kada više nije bilo sigurno, vratili su ga k Milanu Blassu. Kako dječaci nisu bili sigurni ni tamo, Milan je počeo razmišljati o tome kamo da ih smjesti. O tome je razgovarao sa svojom tetkom, a njegova kućna pomoćnica Cilika Kumrić tada je načula razgovor. Sama se ponudila da dječake smjesti kod svoje obitelji u svom rodnom selu Cerje Nebojse.
Svi u selu znali
Milan Blass odmah je prihvatio njezinu ponudu, no kako mu je kao Židovu bilo ograničeno kretanje te nije smio izlaziti iz grada, za pomoć je zamolio svojeg prijatelja Ivana Breskvara, koji je prihvatio bez razmišljanja da dječake na svom biciklu preveze u Cerje Nebojse. Najprije je vozio malog Vedrana, koji je bio toliko malen da ga je smjestio u svoju naprtnjaču.
– Jednom prilikom ispričao nam je kako je u tom ruksaku izrezao dvije rupe kroz koje mu je provukao noge i tako ga je vozio – prisjetio se Juraj Breskvar te objasnio kako se njegov otac nije bojao njemačkih patrola. – Savršeno je govorio njemački pa ga nitko nije mnogo ispitivao – rekao je. Nakon Vedrana, u Cerje je na „štajngi“ vozio i malog Artura.
Dječake su Kumrićevi ošišali i obukli u zaprljanu odjeću kako se ne bi razlikovali od druge djece. Do kraja rata dvojica dječaka su živjela kod Kumrićevih kao ostala djeca, vodili su krave na pašu, pomagali na polju i slično. Svi u selu znali su za dvojicu židovskih dječaka, no nikad ih nitko nije otkrio. Nakon rata po njih se vratio Milan Blass i odveo ih u Varaždin. Vedrana su kasnije posvojili njegovi rođaci i odveli u Izrael gdje i sad živi, a Artur je ostao u Varaždinu.
Mučilo ga je što nije uspio spasiti još jednog
Ivan Breskvar o svojim djelima nije mnogo govorio jer je smatrao da nije učinio ništa veliko – samo je pomogao svom prijatelju, a tako bi učinio opet. – Moj je otac bio veliki humanist i pacifist. Nikad nije gledao tko je koje narodnosti, vjere, političkog opredjeljenja. Bio je uvijek otvoren prema svakom čovjeku i u tom duhu nas je i odgajao – ispričao je Juraj Breskvar. Ivan Breskvar jako se dojmio i svoje snahe Irine Helge Breskvar.
– On je bio jako velik čovjek, moj drugi otac – rekla je i prisjetila se kako joj je jednom prilikom Ivan Breskvar rekao podatak koji nitko nije znao. Naime, u jednom razgovoru Ivan Breskvar je izjavio kako je šteta da je spasio samo dva i tako otkrio da je postojao još jedan dječak kojeg je planirao spasiti. Radi se o dječaku iz Varaždinskih Toplica kojeg je isto namjeravao biciklom odvesti pred ustašama. Sve je već bilo spremno, no večer prije nego što je trebao biti spašen, došli su ustaše i odveli cijelu obitelj.
Breskvar je to teško prihvatio i dugo se time opterećivao. Ivan Breskvar je za svoje veliko djelo 1999. proglašen Pravednikom među narodima. Priznanja Pravednika među narodima dobili su posthumno i Ivka i Tomo Kumrić. Juraj Breskvar čuva medalju i kopiju priznanja svog oca u svojoj kućici u Jalžabetu, a kasnije će je naslijediti njegov unuk. – Ova priča nije važna zbog nas, već zbog generacija koje dolaze; kako se nikada ne bi tako nešto ponovilo, moramo im je pričati – zaključio je.
Omiljen među ljudima
Ivan Breskvar rođen je 3. travnja 1905. u Ljubljani, a u Varaždin je došao početkom 30-ih godina 20. stoljeća te se zaposlio u varaždinskoj svilani. Zanimalo ga je mnogo stvari, volio je čitati, bio je strastveni filatelist, a u slobodno vrijeme je kartao u krugu obitelji. Osim toga, jako ga je zanimalo kulinarstvo pa je svaki tjedan sastavljao meni za cijeli tjedan. – Sakupljao je razne recepte i sam je jako volio kuhati – ispričao nam je njegov sin Juraj Breskvar. Mnogo je radio, a supruga Marija se brinula za djecu. Ponekad je po 14 sati dnevno provodio na poslu, no nikada se nije žalio. Bio je omiljen među ljudima jer je bio vedar i svakome je želio pomoći. Tako je radnicima u nekoliko navrata podijelio tekstilni materijal da ga zamijene za hranu ili druge potrepštine, s obzirom na to da su im plaće bile jako male.
Izvor:
Foto:
Ljudi i priče
POMOZITE NAJSLABIJIMA O Vašoj pomoći ovisi život malene Viktorije, kćeri Tetiane i Marijana!
Hrvatska udruga za pomoć žrtvama nasilja, djeci i siromašnima (HUPŽNDS) obratila se javnosti zamolbom za žurne donacije obitelji Marijana Kovačevića, odnosno njegovoj supruzi Tetiani i Viktoriji njihovom dijetu starosti 7 mjeseci.
Naime, Marijan je 100-postotni invalid, a cijela lijeva strana tijela mu je u cijelosti trajno paralizirana prije malo više od godinu dana nakon teškog oblika korone, tri tjedna kome i teškog moždanog udara.
Obitelj ovog hrvatskog branitelja živi kao podstanar u izrazito teškim i nehigijenskim uvjetima – bez struje i hrane, u mraku, na što su prisiljeni.
U nastavku članka priložena je dokumentacija s fotografijama i preporukama za donatore.
– U ovom trenutku HITNO je potrebno prikupiti: 12.439,75 kuna, sukladno predračunu trgovine Pevex, ponuda broj: 1-0013-9718 od 1. kolovoza 2022. godine (Prodajni centar Novi Zagreb). Gospodin Marijan Kovačević dobio je prije malo više od godinu dana najteži oblik Covid-19, od kojeg je na tri tjedna završio u komi u bolnici. Kada se probudio iz kome, dobio je teški moždani udar i cijela lijeva strana mu je ostala trajno paralizirana. Nije mogao niti pričati, tek sada u tome pomalo uspijeva. Navedeno potvrđuje i Marijanov liječnik te je isti izdao liječničku potvrdu. A navedeno se može pročitati i u otpusnim pismima kliničke bolnice Dubrava Zagreb i SBMR Stubičke toplice. Svakodnevno nastavlja liječenje u bolnicama, a određen mu je i fizioterapeut – ističu u HUPŽNDS.
Zbog dugotrajnog ležanja razvile su mu se dekubitalne rane, ima povišen arterijski tlak i stanje akutnog infarkta srca, a uz sve to boluje od šećerne bolesti.
– Zbog svega, Marijan Kovačević je prema vještačenjima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Tvrtkova ulica 5. Zagreb i rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb od 6. listopada 2021. godine proglašen 100-postotnim invalidom IV. Stupnja. Zaključeno je rješenjem Centra za socijalnu skrb i Zavoda za vještačenje i da mu je potrebna trajna pomoć i njega u punom opsegu. Marijanova supruga mu pomaže do toaleta, do liječnika i sve što treba, a istodobno se brine o djetetu, jer Marijan s obzirom na bolest djetetu ne može promijeniti niti pelene. Paraliziran je i nepokretan. Mi im pomažemo, svakodnevno donosimo hranu i provodimo s njima određeno vrijeme – naglašavaju u Udruzi.2
I dodaju:
– S obzirom na to da mi kao Udruga od Grada i Države nismo primili niti jedne kune, ova i druge obitelji ovise isključivo o Vašoj pomoći. Ovoj obitelji odmah, bez odgode, bit će predana donacija koja se prikupi na bankovni račun Udruge te kupljena hrana, higijenske potrepštine, uredit će se stan za najosnovnije uvjete života i to soba, kuhinja i kupaona, kupiti krevet za spavanje, kinderbet za dijete, popraviti ulazna vrata koja su u jako teškom i raspadnom stanju, kupiti sudoper, stol (jer nemaju nijedan), frižider, WC školjka, peć, sve sukladno Vašim uplatama pomoći. Za dijete će se kupiti ono što u ovom trenutku najviše treba, što će odlučiti roditelji, kao primjerice robica, hrana, pelene i drugo – ističu.
Obitelj je sada bez hrane, bez struje, u mraku, podstanari su, u teškim i nehigijenskim uvjetima. Spavaju na prastarom krevetu u raspadnom stanju, na kojem su do prije više od 5 godina spavale osobe koje su preminule!
Ne mogu si ni jaje ispeći!
S obzirom na to da nemaju struju, ne mogu ispeći niti jaje. Neizdrživo je živjeti u takvim uvjetima i odlučili su potražiti Vašu pomoć.
– Marijan, Tetiana i njihovo dijete Viktorija prema potvrdama zemljišnoknjižnog odjela suda u Zagrebu u vlasništvu nemaju nikakve nekretnine. Marijan i Tetiana kod Javnog bilježnika Alen Juroš iz Zagreba, Dankovečka 8, ovjerili su našoj Udruzi suglasnost broj: OV-3878/2022, punomoć OV-3876/2022 te punomoć od 14.07.2022 ovjerenu kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022 da se pomoć prikuplja na račun Udruge, jer su Marijanu računu blokirani, a njegova zakonita supruga Tetiana je Ukrajinka i nema račun. Sve što se prikupi bit će odmah bez odgode predano obitelji i kupljeno sve što im treba, kao i u prethodna tri mjeseca. Za ovu obitelj otvorili smo poseban račun na koji se prikuplja pomoć samo za njih, a koji je sastavni dio ove molbe. Sve što se uplati na ovaj račun ide direktno ovoj obitelji – napominju organizatori humanitarne akcije.
Prema potvrdi Ministarstva hrvatskih branitelja, Marijan je hrvatski branitelj i u teškom je zdravstvenom stanju. Njegova supruga Tetiana Doroshenko rođena je u Ukrajini, u kojoj je trenutno rat i ostala je bez svega. Zbog brige o djetetu, kćeri koja je starosti 7 mjeseci i nepokretnom suprugu nije u mogućnosti odlaziti na posao. Marijan je trajno radno nesposoban i prima 1.500,00 kn osobne invalidnine Centra za socijalnu skrb na zaštićeni račun, jer mu je tekući blokiran. Drugog prihoda nema.
Marijan je cijeli život kao kuhar, a onda i vozač taksija – bio u radnom odnosu. Što se tiče sudjelovanja u Domovinskom ratu, u njemu je proveo 146 dana na bojišnici u Novoj Gradišci.
– Marijan kaže volio bi raditi kao što sam radio i prije i brinuti o obitelji, sve dok ga bolest prije malo više od godinu dana nije spriječila u tome. Bio bi, kaže, najsretniji kada bi radio. Do sada nikada nije molio pomoć, već je i sam pomagao drugima. Liječnici kažu da će cijeli život ostati nepokretan. Osobnu invalidninu Centra za socijalnu skrb Zagreb, u iznosu 1.500,00 kn, zbog blokiranosti tekućeg računa prima na zaštićen račun, na koji mu nitko ne može uplatiti bez odobrenja FINA-e. Ministarstvo Hrvatskih Branitelja i Grad Zagreb upoznati su s ovim problemom i komisija istih bila je kod obitelji, no dosad se osim utvrđenja teškog stanja, psiho podrške i preporuke ništa nije riješilo. Preporuku za pomoć ovoj obitelji dao je Župnik Zagrebačke Nadbiskupije, koji je zajedno s župnim caritasom obišao obitelj i utvrdio teško stanje. Preporuku za ovu obitelj dao je i Centar za socijalnu skrb Zagreb, Peščenica, Predstojnica. Hrvatski Crveni Križ također je utvrdio izrazito teško stanje, a sa svim su upoznati i mediji – navodi se u apelu donatorima.
U nastavku donosimo potrebne informacije za pomoć Marijanu, Tetiani i Viktoriji:
Primatelj: sukladno punomoći od 14.07.2022., ovjerena kod Javnog Bilježnika Senija Škrinjar Kos, Zagreb, Vlaška ulica 103, broj: OV-1461/2022, koju su potpisali gosp. Marijan Kovačević i Marijanova zakonita supruga Tetiana, na traženje ove obitelji, financijska pomoć za ovu obitelj uplaćuje se prema sljedećim podacima:
HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA
Primatelj skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS
IBAN: HR6324020061500119802
Račun za ovu obitelj otvoren u Erste&Steiermärkische Bank d.d.
Opis uplate: Za Marijana, Tetianu i Viktoriju.
Poziv na broj: 1962-1982
Swift/bic za uplate iz inozemstva: ESBCHR22
Prikupljena financijska pomoć i detaljni izvještaji biti će odmah bez odgode predano obitelji, a detaljni izvještaji sa svim obrazloženjima podneseni Institucijama Republike Hrvatske i knjigovodstvu.
Ovaj bankovni račun otvoren je samo za obitelj Kovačević Marijan, Marijanovu suprugu Tetianu i njihovo dijete od 7 mjeseci Viktoriju. Ovaj račun isključivo služi za prikupljanje pomoći za ovu obitelj i u druge svrhe se neće i ne smije upotrebljavati.
Zahvaljujemo od srca svima koji će pomoći ovoj nesretnoj obitelji!
HRVATSKA UDRUGA ZA POMOĆ ŽRTVAMA NASILJA, DJECI I SIROMAŠNIMA
Skraćeni naziv Udruge: HUPŽNDS.
Ivekovićeva ulica 35. Zagreb. I.kat.
OIB: 47407637610.
Registrirano kod: REPUBLIKA HRVATSKA. Gradski ured za opću Upravu Grada Zagreba.
Registarski broj: 21011908.
Upisano u Ministarstvu Pravosuđa i Uprave RH.
Kontakt Udruge: 091 614 8399.
Email: [email protected]
Ljudi i priče
Zlatni pir Ivana i Anke Čurila s Halića: Oduvijek i zauvijek
Kad su se Ivan i Anka Čurila prije 50 godina međusobno obvezali na vjernost, ljubav i poštovanje, bili su mladi i zaljubljeni i nisu znali što je ispred njih.
Nisu ni razmišljali. Znali su da se vole i žele zajedno u budućnost, pa što i kako bude. Tek danas, pola stoljeća potom, kad se osvrnu iza sebe, znaju da su uspjeli. Iza njih su desetljeća životnih radosti i tuga, zajedno su se smijali i plakali, ali nikad nisu odustali. I niti na trenutak nisu požalili što su se zadnjeg dana 1967. godine, 31. prosinca, upustili u tu, za njih avanturu života: brak.
Životne zamke lakše je bilo prebroditi zajedno
Život je, kako već to biva, imao svoje zamke, ali Ivanu i Anki ih je bilo lakše zajedno prebroditi. Kad im je sin Ivica nesretno stradao kao mladić, ranjena srca su zajedno liječili.
Danas se gotovo ni ne sjećaju života kad nisu bili zajedno, jer se sve važno u njihovim životima dogodilo u ovih zadnjih 50 godina. Imali su dva sina, njihov sin Nenad sa suprugom Blaženkom također ima dva sina, Ivicu i Matea. Unuci su im danas sve i beskrajno su ponosni na dečke, a nadaju se da će stariji Ivica uskoro uploviti u brak s djevojkom Stelom, pa će opet biti dječjeg smijeha koji, kako oboje vele, grije dušu.
– Možda bude i koja curica u obitelji nakon pola stoljeća, tko zna – smije se Ivan, a supruga Anka ga prijekorno gleda: – Svejedno što bude, samo neka je živo i zdravo. Na kraju oboje zaključuju: “Eto, nas dvoje već i o praunucima, a tko zna što je mladima u glavi.”
Što god da je “mladima u glavi”, oni će im uvijek, kažu, biti potpora, jer Mateo i Ivica su centar njihova svijeta. Budući da žive u susjedstvu, od rođenja su svakodnevno u njihovim životima. Ivan i Anka Čurila su cijeli život u Gornjem Knegincu, na Haliću, dva Ivanova brata su također život provela na istom brijegu, a tu živi i Nenad s Blaženkom i dečkima. To što se nitko iz obitelji desetljećima nije odselio najbolje govori o obiteljskoj povezanosti, koja je za Ivana i Anku svetinja.
Njih dvoje će se, kažu, i dalje voljeti, poštovati i povremeno svađati, pa se hitro i pomiriti, a Blaženka i Nenad već razmišljaju kako im dijamantni pir, za 25 godina, učiniti nezaboravnim.
Sportprije 9 sati
Varteks i Bednja plasirali se u finale Županijskog kupa
Crna kronikaprije 11 sati
Muškarca došli privesti na sud, a on upalio bengalku te zapaljivim sprejom usmjerio plamen prema policajcima
Život i društvoprije 13 sati
Dojavna jedinica Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije godišnje primi oko 30.000 poziva
Foto i videoprije 15 sati
FOTO Praznik rada na Dravi uz grah i druženje mnogima je omiljen
Život i društvoprije 16 sati
Međimurska županija proslavila svoj dan, Zoran Milanović poručio: Ponos ste svoje zemlje!
Sponzoriraniprije 6 dana
Za firme i pričesti najbolji odabir su plate i slastice iz kultne varaždinske Kavane Arbia Dorka
Kultna varaždinska Kavana Arbia Dorka u Stepinčevoj ulici ovih dana je predstavila pregršt odličnih prigodnih kolača i torti od kojih...
Sponzoriraniprije 3 tjedna
Pet Centar dolazi u Varaždin, a vi dođite na feštu otvaranja
Pet Centar, vodeća specijalizirana maloprodaja za kućne ljubimce u Hrvatskoj, napokon dolazi i u Varaždin. Popularno odredište kućnih ljubimaca, a...
Sponzoriraniprije 1 mjesec
Javni poziv Općine Maruševec
REPUBLIKA HRVATSKAVARAŽDINSKA ŽUPANIJAOPĆINA MARUŠEVECOPĆINSKI NAČELNIK KLASA: 933-01/24-01/1URBROJ: 2186-17-02-24-1Maruševec, 21. ožujka 2024. Na temelju članka 123. – 133. Zakona o cestama...
